Hemijski element selen (Se) otkriven je davne 1817. godine od strane švedskog hemičara. Dugi niz godina smatrao se toksičnim i štetnim po organizam, međutim danas se obavezno dodaje obrocima u odgovarajućim količinama, zbog svog pozitivnog uticaja na metabolizam. Selen je mikroelement, što znači da je njegova zastupljenost mala u premiksima koji se dodaju koncentrovanom dijelu obroka za ishranu životinja. Količina selena koja ulazi u obrok dosta varira i zavisi ne samo od kategorije i vrste životinja, nego i od njegove zastupljenosti u zemljištu i biljkama (lucerka sadrži više selena nego kukuruz). Optimalna količina koja se daje životinjama je od 0,1-0,3 mg u kilogramu suve materije.
Veoma je rasprostranjen u prirodi, njegovo prisustvo je najznačajnije u zemljištu, odakle ga i biljke usvajaju. Na prisustvo selena u zemljištu utiču vulkanske aktivnosti, fosfatna đubriva, prisustvo dima iz termoelektrana, sulfidne rude i voda. Kada je riječ o stijenama, vulkanske stijene sadrže veće količine ovog elementa nego krečnjačke. Selen koji potiče iz stijena, u alkalnim uslovima se oksidiše u selenate, dobro se rastvara u vodi i kao takvog biljke mogu da ga koriste. Na alkalnim zemljištima iskoristivost Se je veća (nalazi se u obliku selenita i selenata), nego kada je riječ o kiselim zemljištima (veže se za gvožđe i takav kompleks biljke ne mogu da iskoriste).

Zemljište Crne Gore i zemalja iz okruženja je deficitarno u Se, biljke koje potiču sa ovakvog tla imaju manjak usvojenog selena. Suprotno od naših zemljišta, zemljišta koja se nalaze blizu vulkanskih predjela su izuzetno bogata ovim mineralom i na njima rastu biljke koje su toksične po životinje zbog velike koncentracije usvojenog selena.
Selen se dodaje hranivima u vidu neorganske soli i vezan za aminokiseline. Resorpcija se odvija u tankom crijevu, na koju utiču vitamini A, E i C. Kod preživara resorpcija je manja (30-40%) nego kod nepreživara (65-85%). Nalazi se u malim količinama u organizmu životinja, najzastupljeniji je u mišićima, jetri, pankreasu, srcu, dok ga u masnom tkivu nema. U organizmu se veže za enzim glutation peroksidazu čak i do 40%.
Simptomi zbog nedostatka selena zavise od vrste i kategorije životinja. Distrofija mišića je oboljenje koje nastaje kada je deficitaran ovaj mineral u organizmu. Oboljenje nastaje uslijed zamjene skeletnog mišićnog tkiva sa vezivnim i pojavom bjeličastih pruga duž mišića. Klinički simptomi su otežano disanje, ne mogu da stoje, iznenadna smrt… Bijela prugavost kako se još naziva, najčešće se javlja kod teladi i jagnjadi, a može se javiti i kod drugih mladih životinja.

Kod krava nedostatak Se prouzrokuje zaostajanje posteljice, a može izazvati dijareju. Nedostatak selena i vitamina E može da poveća procenat nastanka mastitisa i povećanje somatskih ćelija u mlijeku kod visokoproduktivnih krava. Cistični jajnici kod krava je još jedan od problema koji prati nedostatak ovog minerala. Kod ovaca nedostatak selena utiče na smanjenu plodnost, jalovost i smrtnost embriona. Ždrebad na deficit ovog elementa reaguju tako što imaju problema sa kopitima, nisu vitalna i dolazi do bijele prugavosti. Na smanjen unos selena najviše su osjetljiva prasad, nastaje nekroza jetre, otok pluća, distrofija mišića, povećanje mišićne mase srca (hipertrofija) i iznenadna smrt. Dudoliko srce je bolest prasadi (nekada i svinja) koja se javlja kada su u najintezivnijem porastu. Oboljenje se najčešće javlja u jesenjem periodu, razlog tome je konzumiranje žitarica koje nemaju dovoljno usvojenog selena iz zemljišta. Krmače imaju probeme sa smanjenim brojem oprašenih prasadi, dok je kod nerastova poremećana spermatogeneza (proces stvaranja spermatozoida). Klinički simptomi su otežano disanje, srčana slabost i iznenadna smrt. Kod kokošaka se javlja smanjena nosivost, učestalo embrionalno uginuće, dok kod piladi dolazi do smanjenog operjavanja, poremećaja rada pankreasa, slab porast i skupljanje tečnosti u grudima. Dodavanjem selena u obrok koka nosilja i brojlera dobija se tzv. funkcionalna hrana (selenizovana hrana, obogaćena selenom).
Prilikom unosa selena u velikim količinama u organizmu može da dođe do trovanja i toksičnosti. Maksimalna doza koja nije toksična je 2mg Se/kg suve materije hrane, dok od 3-5mg Se/kg suve materije hrane dolazi do toksičnosti, što znači da je mali raspon između tolerantnih i toksičnih količina. Vitamin E djeluje zajedno sa selenom i funkcionalno su povezani u metabolizmu. Višak selena može da prati aktivni (slepilo, škripanje zuba, lučenje pljuvačke, uginjavanje životinja itd) i hronični tok (anemija, ciroza jetre, gubitak apetita, opadanje dlake ili vune, promjene na papcima i kopitama, uginuće…). Višak selena iz organizma se izlučuje preko urina, izmeta i preko pluća-izdisajem.
Pripremila: Kristina Kuč