Pravi vrganji su krupne gljive koje  pripadaju rodu Boletus. Kod nas postoji više desetina različitih vrsta vrganja, od kojih ćemo pomenuti: pravi vrganj (Boletus edulis), proljećni vrganj (Boletus aestivalis), crni vrganj (Boletus aereus), žuti vrganj (Boletus appendiculatus) i borov vrganj (Boletus pinicola).

Važni parametri za determinaciju (prepoznavanje) vrganja su: boja mesa i njena eventualna promjena, boja pora (nalaze se na kraju cjevčica ispod šešira), boja i ornamenti drške, kao i  boja dna drške i njena promjena.

Mogućnost zamjene vrganja: Vrganje sa svijetlom bojom šešira i crvenom drškom treba izbjegavati pošto su neki uslovno otrovni ( Boletus luridus, B. Queletii, B. Erythropus, B. Purpureus, B. Torusus), dok su neki i sirovi otrovni kao što je Boletus satunas. Nejstiva žučara (Tylopilus felleus) jako podsjeća na vrganje, ali ima pore roze boje. Boja pora vrganja predstavlja važan faktor prilikom njihove determinacije.

Pravi vrganj (Boletus edulis)

sinonimi: jesenji vrganj, medvedara

Pravi vrganj je odličnog kvaliteta sa svestranom upotrebom, može se jesti i u svježem stanju ali u manjoj količini. Raste u listopadnim, ali i u četinarskim, jelovim i smrekovim šumama u ljetnjim ( obično kasno ljeti) i jesenjim mjesecima na sunčanim mjestima.

Pravi vrganj  – spada među najkvalitetnije vrste gljiva.

Opis:

Klobuk (šešir) je dosta širok (5-25 cm), mesnat, polukružan, izbočen, ponekad blago ulegnut, bjelkasto smeđe boje, može biti više ili manje smeđih boja, lepljiv. Cjevčice se lako odvajaju od šešira, bijele boje, zatim žute, i na kraju maslinasto zelene. Drška je dimenzija 5-15 x 2-7 cm u početku jajolikog oblika, zatim valjkasta, često je prema dnu deblja, puna, u početku smeđe boje, a kasnije nešto tamnija. Na njoj se često može naći mrežica koja je bijela pri vrhu, prema donjem dijelu sve tamnija ili je nema. Meso je kod mladih gljiva tvrdo, uskoro omekša, prijatnog mirisa i ukusa.

Proljetni vrganj ( Boletus aestivalis)

Proljetni vrganj je jedan od najčešćih vrsta vrganja. Veoma je cijenjen, pogodan za sušenje, konzervisanje i zamrzavanje. Raste u proljeće, ljeti i u jesen  pod listopadnim šumama, posebno ispod hrastova, bukvi, kestena i grabova; sam ili u grupama.

Proljetni vrganj

Opis: Šešir je sličnih dimenzija kao kod pravog vrgnja, obično nešto manje veličine  (5-20 cm), smeđe boje, u toku suvog vremena ispuca. Himenofor ( trusište) je u početku rasta bijelo, zatim rupice postanu žute i  na kraju maslinasto zelene boje. Drška je dužine od 7-15 cm i oko 2,5 cm debljine sa bijelom ili smeđom mrežicom. Kao i kod pravog vrgnja meso je u početku tvrđe konzistencije, kasnije omekša, prijatnog mirisa i ukusa karakterističnog za vrganje; mana mu je što brzo postane crvljivo.

Crni vrganj (Boletus aereus)

Kao i kod ostalih jestivih vrganja upotreba crnog vrgnja je svestrana, a nalazi se u listopadnim i mješovitim šumama, naročito tokom jesenjih mjeseci. Najviše se javlja na južnim osunčanim pozicijama hrastovih šuma.

Crni vrganj

Opis: Veličina šešira je slična kao kod prethodne dvije vrste, 6-20 cm prečnika, crno – smeđe boje. Cjevčice su u mladosti sasvim bijele, kao i pore, potom postaju žute i na kraju maslinasto-zelene. Spore su glatke i vretenaste, otisak spora je maslinasto-smeđe boje. Drška je visine oko 12 cm, i nešto veće debljine u odnosu na pravi i proljećni vrganj (oko 8 cm). U sredini je najdeblja, smeđe boje, sa mrežicom iste ili bijele boje, koja je naročito izražena u gornjem dijelu. Meso je bijele boje, čvrsto, prijatnog mirisa i ukusa i podsjeća na začinske trave.

Žuti vrganj (Boletus appendiculatus)

Sinonimi: Smeđa kraljevka, Šijatonogi vrganj

Žuti vrganj ima cjevčice  i stručak koji od mladog uzrasta imaju žutu boju. Može se naći u listpodanim šumama, posebno u hrastovim i bukovim šumama, ali i pored lipa i breza, obično u skupini od 2-3 ili pojedinačno u periodu ljeta i jeseni. Upotreba je svestrana kao i kod vrganja sa bijelim trusištem.

Žuti vrganj

Opis: Po obliku je sličan ostalim vrstama vrganja sa bijelim trusištem (himenoforom), uz nešto manju veličinu šešira (8-15 cm) koji je mesnat, polukružan, izbočen i smeđe boje. Trusište je sastavljeno od kratkih žutih cjevčica ( oko 2 cm dužine) koje na dodir poplave, sa žutim rupicama, a kada ostari trusište postaje zelenkaste boje. Stručak (drška) je čvrst, pun, valjkast, postepeno nadolje deblji, dok se u bazi sužuje, žute boje, sa mrežicom iste boje, visine od 6-8 cm, a širine je 3-4 cm. Meso je žućkaste boje, prijatnog mirisa i ukusa, na vazduhu poplavi.

Borov vrganj (Boletus pinicola)

Kao i kod ostalih vrganja upotreba borovog vrgnja je svestrana, i odličnog je kvaliteta. Najviše ga ima u pod borovima, u mješovitim šumama, ali i pod bukvom, od proljeća do jeseni.

Borov vrganj

Opis: Oblika je dosta zdepastog, sa klobukom širine od 8 do 20 cm, koji je u početku polukružan, potom ispupčen, taman, sa donekle grbavom površinom. Trusište je u početku bijelo, potom žuto i na kraju zeleno. Drška je jajolika, čvrsta, crvenkasto-smeđa, kod tipičnog oblika sa jakom mrežicom, dimenzija 5-10 x5-8. Meso borovog vrgnja je bijelo, tvrdo, prijatnog mirisa i ukusa.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović