Vrijeme u aprilu često zna da bude neizvjesno, mogu se očekivati naleti zime i najave ljeta. Po klimatskim karakteristikama april predstavlja mjesec prelaznog perioda u godini, između najhladnijeg i najtoplijeg dijela. Temperature su u odnosu na mart veće za 5°C do 6°C. April je sunčaniji od marta, ali ima i više padavina. Rokovi sadnje se razlikuju u kontinentalnim i brdsko-planinskim područjima. Na planinskim područjima kakvo je kod nas na Durmitoru, mora se voditi računa o temperaturama, jer postoje opasnosti od mrazeva koji mogu uništiti usjeve. Ukoliko niste posadili u martu, u prvoj polovini aprila možete posaditi: grašak, šargarepu i salatu. U drugoj polovini aprila možete posaditi, krompir, pasulj, cveklu , a u ovom periodu možete posaditi i paradajz i krastavac.

Grašak (Pisum sativum)- porijeklo i značaj

Grašak je stara kultura i smatra se da ima 4 izvora porijekla a to su: Etiopija, Mediteran, Bliski istok i Centralna Azija. Grašak ima veoma veliku hranljivu vrijednost, pa je zbog toga poznat u ljudskoj ishrani. Sadrži 18-35% proteina, skrob, šećere i vitamine. Zrno graška se dobro kuva, vari, ukusno je i veoma kvalitetno za ljudsku ishranu. Grašak se može koristiti i za ishranu stoke, tako što se od zrelog zrna pravi prekrupa ili brašno.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Minimalna temperatura za klijanje sorti koje imaju glatko sjeme je 1-2° C, a one koje imaju smežurano sjeme 4-8°C. Optimalne temperature za rast i razvoj graška su 18-25°C. Grašak ne podnosi visoke temperature i one mu nanose veće štete od laganih mrazeva. Naročito ih ne podnosi u u fazi cvjetanja i nalivanja zrna. Mlade biljke podnose temperature od -4 °C do -5°C, a uginuće na -6°C do -8°C.

Voda- Grašak zahtijeva veliku količinu vode tokom cijele vegetacije, a kritični period je faza cvjetanja i nalivanja zrna. Optimalna vlažnost je 70-80% od PVK (poljski vodni kapacitet)

Svjetlost-Grašak je biljka dugog dana.

Zemljište- Grašak nema velike zahtjeve prema zemljištu. On uspijeva na različitim tipovima zemljišta. Za rane sorte pogodnija su lakša zemljišta, a za kasne srednje-teška, duboka, strukturna i plodna zemljišta. Ne podnosi kisjela zemljišta.

Agrotehnika

Plodored- Grašak ne podnosi gajenje u monokulturi, jer u monokulturi dolazi do napada nematoda. Najbolje je da grašak dođe na isto mjesto posle 4-6 godina. Najbolji predusjevi su okopavine (krompir, šećerna repa i kukuruz).

Obrada zemljišta- Grašak dobro reaguje na duboku obradu zemljišta, pa treba orati na 30 cm. Ako je za predusjev orano dublje, a riječ je o zemljištu dobrih fizičkih osobina, onda se dubina oranja može smanjiti na 20-25 cm.

Đubrenje- Najveće potrebe za đubrivom su u prvom dijelu vegetacije. Za grašak se koriste isključivo mineralna đubriva, a stajnjak se koristi samo ako je u pitanju zemljište loše strukture.

Šargarepa ( Daucus carota)- porijeklo i značaj

Šargarepa vodi porijeklo od divlje šargarepe koja raste kao korov u Evropi, Aziji i Sjevernoj Africi. Ona je veoma značajna u ljudskoj ishrani, po različitim načinima upotrebe, bogastvu vitaminima i mineralnim solima. Najčešće se koristi svježa, kuvana (kao začin u supi, prilog) a može se i prerađivati. Veliki sadržaj provitamina A daje joj značaj u preventivi i liječenju, odavno je poznat uticaj na oštrinu vida.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Šargarepa prema tempraturi ima umjerene zahtjeve. Niče na temperaturi od 3-4°C, ali je optimalna oko 20°C. Vegetativni organi rastu na temperaturi od 18°C, a za debljanje korijena 20-22°C. Visoke temperature, posebno u nedostatku vode nepovoljno djeluju na obrazovanje korijena. Zaustavlja rast na temperaturama od 3°C i iznad 30°C.

Voda- Potrebe za vodom u odnosu na drugo povrće nisu velike, kritični periodi su nicanje, početak stvaranja listova i početak rasta pravog, zadebljalog korijena. Optimalna vlažnost zemljišta za šargarepu je 60-70% PVK, ali zemljište mora biti umjereno vlažno tokom čitave vegetacije. Prevelika vlažnost može dovesti do zastoja u porastu korijena.

Svjetlost –Šargarepa je biljkadugog dana. Ako nema dovoljno svjetlosti formira sitan i nekvalitetan korijen.

Zemljište- Šargarepa spada u grupu povrća sa velikim zahtjevima prema zemljištu, naročito kada je riječ o fizičkim osobinama. Najveće prinose ostvaruje na plodnim, strukturnim, srednje lakim i lakim zemljištima. Najbolja su pjeskovita zemljišta, odnosno laka koja su propusna za vodu na kojima se ne obrazuje pokorica. Osjetljiva je na reakciju zemljišta ,najviše joj odgovaraju blago kisela do neutralna, a kisjela teško podnosi.

Agrotehnika

Plodored- U povrtarskom plodoredu šargarepa je na drugom mjestu. Najbolje uspijeva posle vrsta koje su đubrene organskim đubrivima, odnosno posle okopavina koje ostavljaju zemljište čisto od korova. Dobri predusjevi su krastavac, paradajz, paprika i praziluk. Ne treba je gajiti poslije korjenastih vrsta.

Obrada zemljišta- Šargarepa ima izražene zahtjeve prema kvalitetu obrade zemljišta. Vrijeme i način obrade uslovljeni su vremenom proizvodnje. Osnovna obrada koja se obavlja za proljećnu i jesenju sjetvu obavlja se na dubini od 30-35 cm, pri čemu se obezbeđuje dublji sloj zemljišta koje je rastresito, što omogućava nesmetan razvoj korijena. Kod plitkog oranja može doći do deformacije na korijenu.

Đubrenje- Za dobar i kvalitetan prinos šargarepa mora da ima dovoljno hraniva u toku cijele vegetacije. Ona se đubri mineralnim đubrivima, a na lakim i siromašnim zemljištima preporučuje se đubrenje zgorelim stajnjakom.U početku vegetacije slabije usvaja hraniva, intezivno počinje da usvaja oko 60-og dana vegetacije (krajem juna ili jula).

Salata (Lactuca sativa)- porijeklo i značaj

Pretpostavlja se da je salata nastala mutacijom od divlje vrste Lactuca scariola u području zapadne Azije i istočne Afrike. U Egiptu se gajila prije 2.500 godina odakle je prenijeta u Grčku, a preko Rima u ostale djelove Evrope. U ishrani se najčešće koristi u svježem stanju kao salata. Značaj u ishrani dolazi zbog bogatog mineralno-vitaminskog sastava i osvježavajućeg dejstva. Reguliše rad srca i bubrega, snižava krvni pritisak i smanjuje nervnu napetost. Od mineralnih materija bogata je kalcijumom, kalijumom, fosforom i magnezijumom, ima i značajan sadržaj gvožđa, mangana, molibdena i cinka.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Niče na temperaturi od 2-3°C, ali je optimum dnevne temperature 18-20°C a noćne 8-12°C. Za rast vegetativnih organa optimalna temperatura je 12-15°C a za cvjetanje 20°C. Kritična minimalna temperatura je 2°C a maksimalna 30°C. Salata dobro podnosi niske temperature. Mlada biljka podnosi temperature od 1-2°C i kratkotrajni mraz do -8°C.

Voda- Salata ima velike zahtjeve prema vlažnosti zemljišta, i umjerene prema vlažnosti vazduha. Veoma je osjetljiva na nedostatak vode u početnim fazama rasta. Nedostatak vode u zemljištu u početnim fazama rasta, usporava obrazovanje glavice i dovodi do neželjenog cvjetanja.Optimalna vlažnost zemljišta je 60-70% PVK. Salatu treba zalivati rijetko i obilno, naročito od momenta obrazovanja glavice.

Svjetlost- Salata je dugog dana. Za obrazovanje kvalitetne glavice neophodna je dužina svjetlosti od 10-12 sati, a kod kasnih i ljetnjih sorti 12-16 sati. Najveće zahtjeve ima glavičasta salata.

Zemljište- Salata najbolje uspijeva na srednje lakim i srednje teškim zemljištima koja su bogata hranivima, neutralne do slabo kisjele reakcije.

Agrotehnika

Plodored- Salata veoma dobro reaguje na organska đubriva, ali zbog vegetacije koja je kratka u plodoredu je na drugom mjestu i najčešće je prethodna, naknadna ili međukultura. Dobro uspijeva posle usjeva koji su đubreni organskim đubrivima.

Obrada zemljišta- Za ranu proizvodnju obavlja se osnovna obrada zemljišta dubina 25-30 cm, primjenjuje se u jesen, a u proljeće se obavlja površinska priprema zemljišta.

Đubrenje- Kratka vegetacija i intezivan rast salate zahtijevaju dosta hraniva. Najveće zahtjeve ima u početku rasta pa do obrazovanja rozete. Najveći zahtjev ima prema azotu i kalijumu. Njihov nedostatak dovodi do obrazovanja malih rastresitih glavica tamne boje listova. Primjena organskih đubriva je moguća ako se koristi potpuno zgoreli stajnjak ili organska đubriva koja su industrijski dorađena. Korišćenje lakorastvorljivih đubriva u intezivnoj proizvodnji se pokazalo uspješno, baš zbog njene kratke vegetacije.

Krompir (Solanum tuberosum)- porijeklo i značaj

Krompir vodi porijeklo iz južne Amerike sa Anda, a u Evropu su ga donijeli Španci u 16 vijeku. Krompir se gaji radi krtola koje su bogate skrobom. Nalazi se među pet najvažnijih kultura za čovjeka.U mnogim mjestima krompir može zamijeniti hleb. Od njega se pravi preko 200 vrsta jela. Skrob, glavni sastojak krompira je hranljiva i lako svarljiva namirnica. U industriji se od krompira prave čips, pomfrit, konzervirane krtole i sl..

Uslovi uspijevanja

Toplota- Krompir klija i niče na temperaturi od 15-18°C, a za cvjetanje i nalivanje krtola optimalna temperatura je 20°C.Veoma visoke temperature loše utiču na krompir pri čemu se, stablo i bočni izdanci izdužuju, liske se sužavaju, manji je sadržaj hlorofila u listovima i smanjuje se prinos krtola. Krompir ne podnosi ni niske ni visoke temperature. U fazi cvjetanja i stvaranja krtola visoke temperature mogu izazvati degeneraciju korijena. Na temperaturi od 30°C prestaje formiranje krtola, na 40°C prestaje fotosinteza, a na 50°C će prestati disanje. Temperatura za fotosintezu, rast i razvoj je oko 20°C. Strada na prvom mrazu, krtole su osjetljive i uginuće na -1°C.

Voda- Potrebe krompira za vodom su srednje. Najviše vode zahtijeva u početnim fazama razvoja, u vrijeme intezivnog rasta, punog cvjetanja i formiranja krtole. Ne podnosi previše vode u zemljištu. Takođe ne podnosi ni sušu, jer formira sitne krtole koje su lošijeg kvaliteta. Nedostatak vode u junu se manje odražava na krompir nego na zrnaste kulture. Ako je u periodu jul-avgust duži sušni period smanjuje se prinos krtole.

Svjetlost- Krompiru treba dosta svjetlosti. Pri nedostatku svjetlosti znatno se smanjuje prinos, biljka čak i ne formira krtole i ugine.

Zemljište- Krompiru najbolje odgovara plodno, duboko, rastresito i strukturno zemljiste. Plitko i tvrdo zemljište mu ne odgovara zbog formiranja. Podnosi pjeskovita zemljišta, ako se dobro djubri i ako ima dovoljno vode. Dobro uspijeva i na kisjelim zemljištima.

Agrotehnika

Plodored- Krompir u plodoredu dolazi na prvo mjesto. Ne treba ga gajiti posle biljaka iz iste familije. Najbolji predusjevi za kromir su leguminoze, i to crvena djetelina i lucerka, a zatim lupina i grahorica. One ostavljaju zemljište bogato azotom, a svojim dubokim korjenovim sistemom poboljšavaju strukturu.

Obrada zemljišta- Obrada zemljišta za krompir mora biti kvalitetna, duboka do 30 cm, pošto se krompir 80% od ukupne mase biljke formira u zemlji. Obavlja se u jesen, a u proljeće na teškim zemljištima i mjestima sa mnogo padavina, i tada je obrada malo plića.

Đubrenje- Za prinos krompira je veoma važno đubrenje. On se đubri organskim i mineralnim đubrivima. Organska đubriva povoljno utiču na prinos i kvalitet krtola. Količina mineralnih đubriva zavisi od toga da li će se koristiti stajnjak, kao i od plodnosti zemljišta.

Pasulj (Phaseolus vulgaris)- porijeklo i značaj

Pasulj je stara kultura koja je porijeklom iz Amerike i najviše se gaji u Aziji. Pasulj se najviše gaji zbog sjemena koje se koristi u ljudskoj ishrani. Sjeme sadrži 23-30% proteina, i najbogatiji je izvor biljnih proteina. Za ishranu stoke koriste se zeleni djelovi, rijetko zrno. Slama se može koristiti za ishranu ovaca, ali ima malu hranljivu vrijednost. Značajan je jer obogaćuje zemljište azotom, ostavlja ga čistim od korova i dobre je strukture. Može se koristiti i kao zelenišno đubrivo.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Temperatura klijanja je 8-10°C. Optimalna temperatura za rast i razvoj pasulja je 18-25°C. Ne podnosi visoke temperature u fazi cvjetanja i oplodnje. Osjetljiv je na niske temperature, ponikle biljke uginu na -0,5°C do -1°C, dok odrasle mogu izdržati -2°C.

Voda- Pasulj ima umjerene zahtjeve za vodom. U prvom dijelu vegetacije dobro podnosi sušu. Kada se pojave cvjetni pupoljci pa do zrenja, veoma je osjetljiv na nedostatak vode u zemljištu. Ako dođe do suše u fazi formiranja cvjetnih pupoljaka i cvjetanja dolazi do njihovog opadanja, a ako dođe u fazi sazrijevanja tada se formira gruba sjemenjača pa se teško kuva.

Svjetlost- Pasulj ima sorte koje različito reaguju na dužinu dana, imamo sorte kratkog dana, dugog dana i neutralne sorte. Slabije podnosi zasjenjivanje.

Zemljište- Pasulj ima velike zahtjeve prema zemljištu. On ne podnosi ni laka ni teška zemljišta, kao ni zbijena i vlažna. Ne podnosi kisjela zemljišta, najbolje mu odgovaraju plodna zemljišta, dobrih fizičkih osobina. Optimalna vlažnost je 60-70% PVK.

Agrotehnika

Plodored- Pasulj ne podnosi monokulturu, i najbolje je da na isto mjesto dođe posle 3-4 godine. Najbolji predusjevi su okopavine (krompir,šećerna repa, i kukuruz), a dobri su suncokret i strna žita. Takođe je i pasulj odličan predusjev za skoro sve njivske kulture, a posebno za strna žita.

Obrada zemljišta- Vrijeme osnovne obrade zemljišta zavisi od predusjeva. Ranom obradom zemljišta u jesen postižu se bolji prinosi, takođe dobro reaguje na dublju obradu.

Đubrenje- Pasulj ima velike potrebe za đubrivima. Specifičnost pasulja je da potrebe za azotom većim dijelom podmiruje putem kvržica, zato se azotna đubriva u pasulju upotrebljavaju u mnogo manjim količinama. Pasulju je azot iz zemljišta ili đubriva potreban samo na početku, dok se na korijenu ne formiraju kvržice.

Cvekla (Beta vulgaris)- porijeklo i značaj

Cvekla vodi porijeklo od divlje vrste, Beta maritima koja raste u Sredozemlju, u nekim djelovima Azije, Afrike, a ima je i kod nas. Cvekla je zeljasta biljka, koja se gaji zbog zadebljalog korijena i listova. Listovi se mogu koristiti za salatu i kao varivo a korijen se koristi svjež kao salata i može se praviti sok. Cvekla ima višestruko djelovanje na zdravlje ljudi. Upotreba soka pomaže pri malokrvnosti, dodatak je u liječenju malignih tumora i leukemije. Preporučuje se u ishrani jer usporava starenje. Takođe sok cvekle može da snizi temperaturu kod čovjeka usled različitih oboljenja (kod gripa, upale pluća). Pomaže i kod otapanja kamena u bubregu.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Cvekla ima umjerene zahtjeve prema temperaturi. Temperatura za nicanje je 5°C, međutim tada je nicanje veoma usporeno i traje 20 dana, dok na temperaturi od 10°C nikne za 10 dana, na na temperaturi od 25°C za 4 dana. Ponik može da izdrži mrazeve do -4°C, a odrasla biljka do -6°C.Optimalna temperatura za rast i razvoj vegetativnih organa je 15-23°C, a za obrazovanje generativnih organa od 20-25°C.

Voda- U prvim fazama rasta cvekla ima povećane zahtjeve za vodom, a kasnije umjerene. Cvekla bolje podnosi nedostatak vode od ostalih korjenastih kultura. Najkvalitetniji korijen se obrazuje pri umjerenoj vlažnosti zemljišta, bez sušnog perioda. Ostvaruje visoke i kvalitetne prinose uz redovno zalivanje.

Svjetlost- Cvekla je biljka dugog dana, zahtijeva intezivnu svjetlost i ne podnosi zasjenjivanje.

Zemljište- Cvekla najbolje prinose daje na plodnim i dubokim zemljištima koja su bogata organskom materijom. Pogodna su aluvijalna zemljišta i černozem, dok na teškim i zbijenim zemljištima dolazi do deformacije korijena, smanjenja prinosa i lošiji je kvalitet.

Agrotehnika

Plodored- Zauzima drugo mjesto u plodoredu, kao i većina korjenastih kultura. Dobri predusjevi su okopavine koje su đubrene organskim đubrivima, a uspješno se gaji i posle strnih žita.

Obrada zemljišta- Za proljećnu sjetvu se vrši duboko oranje u jesen i proljećnom obradom sa predsjetvenom pripremom u proljeće.

Đubrenje- Kod cvekle je korijen kvalitetan kada je njegovo formiranje ravnomjerno, bez poremećaja u razvoju i zastoju. Neophodno je da đubriva budu lako pristupačna i u dovoljnim količinama. Đubri se mineralnim đubrivima.

Paradajz (Lycopersicon esculentum)- porijeklo i značaj

Paradajz je porijeklom iz Južne Amerike, iz oblasti Anda. Otkrićem u Americi donijet je u Španiju, Portugaliju i Italiju. Zreo plod paradajza, koristi se kao salata, dodatak različitim jelima i sirovina za različite prerade. Od paradajza se dobija sok, pire, može da se suši, marinira i kisjeli u zelenom stanju. Crvenu boju paradajzu daje likopin. Bogat je posebno kalijumom, fosforom, magnezijumom i gvožđem. Od vitamina najznačajniji je sadržaj askorbinske kiseline, sadrži vitamine B₁, B₂. List i stablo paradajza sadrže tomatin koji je toksičan za neke insekte, a ima i fungicidno dejstvo.

Uslovi uspijevanja

Toplota- Paradajz ima uvećane zahtjeve za toplotom. Niče na temperaturi od 14-16°C, otpornije sorte i na 10°C, ali je tada nicanje sporo i slabo. Optimalna temperatura na kojoj niče je 23-25°C, i tada niče za 4-6 dana. Za vegetativni rast organa optimalna temperatura je 22°C, a generativnih 25°C. Na temperaturi od 0.5°C dolazi do prvih oštećenja od mraza. Visoke temperature, preko 32°C, nepovoljno djeluju na rast i razvoj, u periodu od cvjetanja do obrazovanja plodova. Treba se obratiti pažnja na temperaturu zemljišta, kritična temperatura je 14-15°C. Pri nižoj temperaturi veoma je spor rast korijena. Optimalna temperatura zemljišta za paradajz je 20-25°C.

Voda- Prema građi vegetativnih organa paradajz se smatra dosta otpornim na nedostatak vode. Za uspješnu proizvodnju, navodnjavanje je obavezno, naročito pri proizvodnji iz rasada, i u intezivnom gajenju iz sjemena. Ako je proizveden direktnom sjetvom imaće veću otpornost na nedostatak vode, dublje i jače razvijen korjenov sistem, nego proizveden iz rasada. Kritičan period za paradajz je faza cvjetanja, kada može doći do opadanja cvjetova usled nedovoljne vlažnosti. Do cvjetanja zalivanjem treba održavati vlažnost zemljišta na oko 70% PVK, za vrijeme obrazovanja plodova 80%, a pri zrenju oko 70% PVK.

Svjetlost- Paradajz ima posebne zahtjeve prema svjetlosti, on zahtijeva kratak dan u vrijeme pojave trećeg pravog lista (20 dana posle nicanja). Sorte paradajza mogu se podijeliti u 3 grupe: biljke kratkog dana sa povećanim zahtjevima za toplotom, biljke kratkog dana sa zahtjevom za nižom temperaturom i biljke koje ne reaguju na dužinu dana. Nedovoljno svjetlosti, uz gust sklop biljaka dovodi do izduživanja biljaka i poremećaja u rastu i razvoju. Tada dolazi do odbacivanja cvjetova, smanjuje se oplodnja.

Zemljište- Paradajz najbolje prinose daje na srednje teškim odnosno srednje lakim zemljištima, na težim zemljištima se sporo razvija. Laka pjeskovita zemljišta su pogodnija od težih, naročito za ranu proizvodnju ali samo uz unošenje organskih i mineralnih đubriva. U ovim uslovima dobijaju se visoki prinosi i ranije zrenje paradajza.

Agrotehnika

Plodored- Paradajz ne podnosi monokulturu, i smanjuje se prinos 30-40% u odnosu na gajenje u plodoredu. U plodoredu dolazi na prvo mjesto i odlično reaguje na đubrenje stajnjakom. Na isto mjesto dolazi posle 4 godine. Najbolji predusjevi su višegodišnje trave, legumnoze, a od povrća kupus, grašak, šargarepa i crni luk.

Obrada zemljišta- Obradom treba da se obezbijedi povoljna struktura, odnosno dobar vazdušni i vodni režim za brzo i ujednačeno nicanje ili ukorjenjavanje. Neophodno je primijeniti ljušćenje, pravilnu i blagovremenu obradu i to osnovnu obradu zemljišta u jesen i predsjetvenu pripremu.

Đubrenje- Potreba za đubrivima zavisi od razvoja paradajza. Mladi paradajz zahtijeva 3 do 5 puta više đubriva, posebno fosfora u odnosu na odraslu biljku. Za proizvodnju rasada do faze obrazovanja pupoljaka, treba obezbijediti dovoljno fosfora i azota, a pred cvjetanje fosfora i kalijuma, uz smanjenje azota. Količina đubriva za njegovu proizvodnju zavisi od plodnosti zemljišta.

Krastavac (Cucumis sativus)- porijeklo i značaj

Krastavac je porijeklom iz jugoistočne Azije, iz vlažnih rejona Indije. Iz stare Grčke i Rima proširen je u ostale evropske zemlje. Plodovi krastavca koriste se za ishranu u svježem stanju, kao salata i kao kisjeli krastavac. Značajna je sirovina za prerađivačku i farmaceutsku industriju. Sadrži fosfor, magnezijum, kalcijum i gvožđe. Sadrži vitamin C i vitamine B₁ i B₂. Ima uslovima kao sto su visoka temperatura, niska relativna vlažnost kao i zalivanje hladnom vodom u toku toplijih dana.karakterističan miris koji potiče od eteričnih ulja u plodovima. Plodovi često imaju gorak ukus koji potiče od glukozida kukurbitacina. Gorčina zavisi od sorte, a javlja se pri nepovoljnim

Uslovi uspijevanja

Toplota- Krastavac je toploljubiva biljka, i ima povećane zahtjeve za toplotom. Klija na 12°C a optimalna temperatura je 25-30°C, kada je nicanje veoma brzo za 3-6 dana. Za rast i plodonošenje krastavac zahtijeva temperaturu od 25-30°C. Osjetljiv je na slabe mrazeve, tako da na temperaturi od 0.5°C prestaje vegetacija.

Voda-Krastavac ima veoma izražene zahtjeve prema vodi, zbog slabog korjenovog sistema u odnosu na veliku nadzemnu masu. Za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa, neophodno je održavanje vlažnosti u zemljištu i vazduhu. Pri niskoj vlažnosti u vazduhu i zemljištu, krastavac prekida plodonošenje a plodovi ostaju sitni i gorki. Najveći zahtjevi za vodom su vrijeme cvjetanja i plodonošenja, jer je tada najintezivniji porast. Optimalna vlažnost zemljišta za krastavac je preko 80% PVK, a relativna vlažnost je 90-95%.

Svjetlost-Krastavac je porijeklom biljka kratkog dana. Pri dužem danu formira se veći broj muških, a pri kraćem veći broj ženskih cvjetova. Ima skromne zahtjeve za svjetlošću.

Zemljište- Za gajenje krastavca treba izabrati zemljište zaštićeno od jakih vjetrova. Najbolje uspijeva na srednje teškim zemljištima. Zemljište treba da je lako, propusno, humusno, toplo i prozračno. Ne podnosi kisjela ni zaslanjena temljišta, kao ni visok nivo podzemne vode.

Agrotehnika

Plodored- U plodoredu dolazi na prvo mjesto. Najbolje uspijeva posle leguminoza, ranog kupusa, i drugog ranog povrća. Na isto mjesto dolazi posle 4 godina.

Obrada zemljišta- Za proljećnu sadnju osnovna obrada se obavlja u jesen, na dubinu od 30 cm. Prije sadnje zemljište se površinski obrađuje. Krastavac reaguje na sabijenost zemljišta, zato pri obradi treba izbjegavati suvišna gaženja i jako sabijanje zemljišta.

Đubrenje- Krastavac veoma dobro reaguje na đubrenje organskim đubrivima, naročito stajnjakom odakle dobro iskorištava hraniva. Đubrenje sa stajnjakom se obavlja na velikim površinama po cijeloj površini, a na malim u kućice. Treba koristiti potpuno zgoreli stajnjak kako bi se spriječilo širenje oboljenja korijena i podzemnog dijela stabla.

Ukoliko želimo da se bavimo povrtarstvom, bilo za veću proizvodnju ili za potrebe domaćinstva, moramo se upoznati sa svim osobinama i zahtjevima svake kulture. Ono što moramo znati je da se kulture ne sade u isto vrijeme u planinskim i primorskim područjima, zbog različitih temperatura i mrazeva koji mogu uništiti usjeve. Tako da prije nego što krenemo sa povrtarstvom, dobro obratiti pažnju na to na kojoj se temperaturi biljke sade i u kojem periodu.

Pripremio: Vojislav Popović

Stočarstvo

Biljna proizvodnja

Pčelarstvo

Oprema i mehanizacija

Tehnologija hrane

MPŠV

Novosti

Seljak TV

Povrtarstvo

Celer (Apium graveolens)

Povrtnjak u julu

Kako uzgajati slatki krompir

Fiziološki poremećaji ploda paradajza

Plodored - odmor zemljišta

Radovi u bašti i voćnjaku u maju

Sadnja povrća u aprilu

Sadnja paprike na otvorenom

Proizvodnja rasada povrća za ranu proizvodnju u zaštićenim prostorima

Crni luk (Allium cepa)

Celer (Apium graveolens)

Povrtnjak u julu

Kako uzgajati slatki krompir

Fiziološki poremećaji ploda paradajza

Plodored - odmor zemljišta

Radovi u bašti i voćnjaku u maju

Sadnja povrća u aprilu

Sadnja paprike na otvorenom

Proizvodnja rasada povrća za ranu proizvodnju u zaštićenim prostorima

Crni luk (Allium cepa)

Istaknuto

Ose i stršljeni kao neprijatelji pčela

Da li znate što su azotofiksatori?

Leghorn rasa kokošaka

Kako odabrati savršenu lubenicu?

Njega vinograda krajem juna i početkom jula

Vremenska prognoza

Pretraga

Instagram

Seljak Savjetuje