Činčile su životinje koje potiču iz Južne Amerike, tačnije sa podneblja Bolivije, Argentine i Perua. Nekada su bile karakteristične samo za pomenuto podneblje, sve dok inženjer Čepmen 1923.god. nije stvorio uslove za osamnaest činčila da se mogu gajiti u Sjedinjenim Američkim Državama. Od tih činčila potiču sve činčile koje se danas nalaze u svijetu. Ime su dobile po Indijanskom plemenu Činča, koji su prvi otkrili tajne krzna ovih životinja. Mjesto koje su naseljavale u divljem obliku bila je planina Anda, koja se odlikovala visokom nadmorskom visinom (preko 4000 mnv), sparnim tropskim danima i izuzetno hladnim noćima. Zbog ovakvih klimatskih uslova činčile su postale noćne životinje.
Kako izgledaju činčile?
Izgled činčila je dosta specifičan, upoređuju se sa mišem, vjevericom ili zecom. Teške su do 800g, s tim da su mužjaci manji i lakši. Dužina tijela je od 22-37 cm, plus rep koji može biti dužine trupa. Glava je srednje veličine, sa malim ustima u kojima se nalaze 4 sekutića i 16 kutnjaka. Razlog zašto su bitni zubi kod činčila je upravo zbog toga što u toku cijelog života rastu i sklone su grickanju tvrdih predmeta.
U predjelu njuške dominiraju osjetne dlake i nos koji služi za istančano čulo mirisa. Oči su crvenkaste do braon boje. Na širokom čeonom dijelu nalaze se velike uši koje su uvijek uspravne. Mali zdepast vrat je dobro strastao sa tijelom. Trup je okrugao prekriven krznom sive boje, sa svjetlijim obojenjima po stomaku i nogama. Boja može biti od svijetlo roze, preko braon, crne, ljubičaste sve do bijele. Krzno je mekano, upravo jer iz jednog folikula izrasta do 60 dlaka, što daje gustinu krznu. U toku mirovanja tijelo je povijeno, da bi se potpuno ispravilo prilikom skakanja. Snažne zadnje dvije noge služe činčilama da budu izuzetno okretne i da skoče do 2m. Prednje dvije noge služe prilikom hranjenja, jer uz pomoć njih pridržavaju hranu. Otkucaji srca su do 150 otkucaja/min, dok se hlade pumpanjem krvi kroz uši. Svoju teritoriju označavaju uz pomoć žlijezda koje se nalaze ispod anusa.
Životni vijek im je do 20 godina. Odlikuju se dobrom reprodukcijom. Bremenitost u prosjeku traje 111 dana. Mladunci se razvijaju u bilo kojem od dva roga materice, a rađa se do šest jedinki. Pošto je mliječna žlijezda kod jedinki sastavljena od tri para mamarnih kompleksa od čega je samo jedan par dobro razvijen, najbolje je da u leglu bude po dva mladunca. U vremenskom periodu od jedne godine može da bude bremenita tri puta. Mladunci se rađaju sa krznom i zubima, sisaju dva mjeseca. Poliestrične su životinje, mada se ova osobina u uzgoju izgubila.
Zašto činčilu držati kao kućnog ljubimca?
Činčila je životinja koja ima izuzetno meko krzno i veoma atraktivan izgled. Krzno je i do nekoliko desetina puta mekše od čovječje kose. Baršunasto, mekano, pahuljasto na dodir krzno iziskuje da se stalno dira prstima. Činila je divlja životinja, ali ko se blagonaklono ponaša prema njoj brzno se prilagodi toj osobi i doživljava je kao drugu činčilu. Veoma je pedantna, tako da izmet koji je oblika i veličine zrna pirinča, bez toliko neprijatnog mirisa uvijek na jednom mjestu u kavezu. Minimalna veličina kaveza je 60x80x60 cm izgrađen od pocinkovane žice sa što više nivoa. Hrani se sa posebnom koncentrovanom hranom koja je namijenjena za njih i sastavljena od žitarica u kojoj su dodati neophodni vitamini i minerali. Celuloza odnosno sijeno je nezaobilazni dio obroka koji se daje posebno od koncentrovanog dijela. Glodanje grančica drveća omogućava da troši zube (ne smiju se davati citrusne grančice), zeleno povrće se može davati kao dodatak ishrani, kao i poslastice poput suvog grožđa i kajsije. Svježa pitka voda se svakodnevno mijenja i čisti pojilica u kojoj se nalazi.
Veoma su živahne i svaka atrakcija dovodi do oduševljenja i simpatičnosti. Nije sklona bolestima tako da nema unutrašnjih i spoljašnjih parazita koji su karakteristični za druge glodare. Krzno joj je toliko gusto da se ne može naseliti niti jedan parazit. Vulkanski pijesak služi da odmasti krzno. U pijesku pravi specifične okrete koji su zanimljivi za gledanje. Ne ispušta zvuke i ne linja se, jedino ako se osjeti ugroženo.
Bunda ili ne pitanje je sada?
Pleme Činča je prvo koristilo krzno činčila u vidu ćebadi i prekrivača, dok je samo poglavica mogao da nosi ovo krzno kao odjevni komad. Španska kraljica Izabela je 1524. godine bila prva osoba koja je nosila krzno činčila u Evropi. Ekspanzija za krznom od činčila je bila u toku prošlog vijeka, toliko su izlovljene da se ne mogu naći na prirodnom staništu.
Za jednu bundu potrebno je da se usmrti 150 činčila. Danas te teži ka tome, uprkos njihovom lijepom krznu, i vodi se borba za njihovu dobrobit i ne uzgajanje u svrhe dobijanja krzna. Najveća svjetska organizacija koja se brine za dobrobit krznašica je Fur Free Alliance. Kako svjedoče iz organizacije činčile su divlje životinje i nikada se neće navići na uzgoj u kavezima. Dosta se živahne životinje i zatvaranje u male kaveze prouzrokuje pojavu ponašanja koja nije karakteristična za njihovu vrstu kao što su trihofagija, anksioznost, stereotipija, kanibalizam…. Mnoge države su zabranile uzgoj krznašica, dok u Crnoj Gori na snazi je zakonik koji indirektno zabranjuje farme za uzgoj krznašica u svrhu proizvodnje krzna (Zakon o zaštiti dobrobiti životinja; Zakon je objavljen u “Službenom listu CG”, br. 14/2008, 40/2011 – drugi zakon i 47/2015 čl. 12. nije u prečišćenom tekstu). Svijest čovjeka i njegov stav se mijenja rastom saznanja o dobrobiti životinja i na zamjeni njihove namjene.
Druga strana medalje je ta da se ostvaruju solidni prihodi od odjevnih komada napravljenih od prirodnog krzna. Krzno je specifično prije svega zbog mekoće na dodir, gustine, izuzetno grije, izdržljivo je i kvalitetno. S odve ove odlike utiču na to da se krzno činčila cijeni što potvrđuje veoma visoka cijena i sinonim “meko zlato”. Najveća industrija za proizvodnju krzna je Kopenhagen Fur. Iako neke zemlje zabrane uzgoj krznašica, uvijek će biti zemalja koje to neće skorije prihvatiti, razlog tome je to što je to unosna i razvijena grana poljoprivrede. Zadovoljenost tržišta krznom je 30%, međutim prednosti krzna od činčila je to što je sive boje, mekano, izdržljivo, toplo tako da je veoma popularno među ljudima visokog staleža.
Kada je riječ o krznu velika se borba u svijetu vodi da li je dobro uzgajati krznašice zbog krzna. Na jednoj strani su velika finansijska dobit i ljubitelji krzna, dok su na drugoj ljudi koji vole životinje i dobrobit samih životinja na tim farmama. Na pojedincu je kojoj strani će da se prikloni i ovim velikim organizacijama kako će marketingom i seminarima da predstave što bolji dokaz da su baš oni u pravu i da dobiju simpatije pojedinaca, pa čak i grupe ljudi.
Pripremila: Kuč Kristina
