Varou je otkrio i opisao Oudemans 1904. godine na indijskoj pčeli (Apis cerana) u današnjoj Indoneziji. S obzirom da je indijska pčela saživjela sa varoom, ovaj krpelj nije ispoljavao značajnu štetu po tu vrstu pčela. Smatra se da je negdje u prvoj polovini XX vijeka varoa prešla sa indijske na evropsku pčelu (Apis mellifera), nakon uvođenja i širenja evropske pčele u Japan, Kinu i Daleki istok Rusije. Kada je u pitanju okruženje Crne Gore, varoa je otkrivena 1976. godine na srpsko-bugarskoj granici kod Dimitrovgrada nakon što su mnoga pčelinja društva bila uništena od strane ovog parazita.

Varoa je krpelj koji se može vidjeti golim okom spljoštenog, skoro okruglog tijela tamnosmeđe do crvenkaste boje sa četiri para nogu. Usni aparat čini  sisaljka koja je prilagođena za prodiranje kroz omotač larve, lutke i odrasle pčele kako bi doprla do krvi, odnosno hemolimfe pčele. Ovakav oblik parazitiranja karakteriše neprekidno hranjenje malim količinama krvi, a usljed konstantnog prisustva ranice na pčeli može doći do infekcije sa bakterijama i virusima koje mogu biti opasnije od samog parazitiranja krpelja.

Ženka dužine 1,0-1,07 mm i širine 1,5-1,6 mm polaže jaja u ćeliju saća pored larve pčele, tako da se razvojni ciklus ovog paraziti odvija sa razvojem mlade pčele. U poklopljenom leglu čak dolazi i do parenja jedinki parazita nakon čega mužjaci uginu a ženka napada lutku pripajajući se između segmenata na abdomenu odakle joj je najlakše da probode tijelo pčele. Kao posljedica prisustva i parazitskog djelovanja varoe u ćeliju dolazi do uznemiravanje larve, a ukoliko je prisutno pet ili više krpelja na jednoj lutki pčele, dolazi do teškog oštećenja tako da je ta pčela praktično izgubljena za pčelinju zajednicu. Ukoliko se radi o manjoj zarazi (manji broj krpelja na pčeli) onda dolazi do djelimičnog oštećenja pčele čiji se životni vijek skraćuje za 25-50%. Prema drugim autorima život pčela zaraženih varoom je neuporedljivo kraći. Naime, zaražene larve u leglu se prije vremena ispruže ili ispadnu na dno košnice, a ukoliko se izlegu pčele su sitnije, skraćenih krila i trupova, nepravilnog položaja krila, ili sa njihovim nedostatkom.

Pčele koje su zaražene varoom pri pokušaju leta kreću se u krug, padaju ispred košnice, puze po travi i ubrzo ugibaju.

Tretmani protiv varoe

Kao i kod voskovog moljca varoa se može uništiti toplotom, tj. temperaturom od 46 do 48⁰ C. Ovaj način se slabo koristi, iako se u početku mnogo koristio u Rusiji. Problem kod ovog načina je taj što se mora izvoditi bez prisustva legla, a još veću poteškoću predstavlja činjenica da pčele ugibaju na 50⁰ C zbog čega aparatura moga da bude jako precizna.

Tretmani poput posipanja pčela brašnom, šećerom u prahu i dr. su pokazali učinkovitost protiv varoe, ali je ipak sve to daleko od prave efikasnosti. Sličan je slučaj i sa nekim eteričnim uljima pojedinih biljaka.

Kada su u pitanju biološke metode suzbijanja, svakako se u prvom redu izdvaja upotreba građevinjaka, a ovim vidom borbe smatra se da se populacija varoe može smanjiti za oko 50%. Slični rezultati se postižu, izdvajanjem matice na jednom okviru u kojem ona proizvodi leglo i zbog prisustva samo toga legla u košnici varoa će biti koncentrisana na taj ram. Kada je sve leglo poklopljeno ovaj okvir se uklanja i zamjenjuje novim pomoću kojeg će se ponovo odstraniti varoa. Međutim, ove mjere su manje zastupljene jer izazivaju zastoj u leglu, a samim tim i u potencijalu pčelinjeg društva za sakupljanje meda, a osim toga, kao što smo vidjeli, ne pokazuju visok stepen uništavanja varoe, jer se oko 30-40% varoe u tom periodu nalazi na odraslim pčelama.

Mrežasta podnjača koja služi za dijagnostiku varoe (postavljanjem uloška i brojanjem otpalih varoa), ima direktan uticaj i na njeno suzbijanja jer izvjestan procenat otpalih varoa (14-28%) propadne kroz mrežu bez mogućnosti da se vrati na pčele ili u leglo.

Suzbijanje varoe hemijskim sredstvima – koje preparate koristiti

Do danas je isprobano mnogo hemijskih supstanci i jedinjenja za tretiranje pčelinjih društava protiv varoe, međutim samo je mali broj pokazao efikasnost, tako da je na toj maloj bazi hemikalija nastalo dosta preparata koji se na tržištu nalaze pod svakojakim imenima.

Kada su u pitanju preparati za zadimljavanja kao jedno od sredstava koje je dalo najbolje rezultate navodi se fluvalinat koji je sa trokratnom primjenom (u odsustvu legla) postigao efikasnost od 99%, pri čemu nikakav negativan uticaj nije registrovan na pčele. Međutim, kao i kod većine preparata koji su se koristili u borbi protiv ovog opasnog krpelja, pojavila se rezistetnost (otpornost) varoe na fluvalinat tako da se situacija oko njegove primjene u poslednje vrijeme uveliko izmijenila. Slična je situacija i sa fenotijazinom koji se nekada primjenjivao, a u zadnje vrijeme i sa amitrazom.

U Srbiji je registrovano 6 proizvoda koji su namijenjeni u borbi protiv varoe:

  • Apiguard – koristi se u vidu gela (paštete), u dva navrata sa razmakom od dvije nedjelje. Primjenjuje se u periodu kasnog ljeta.
  • Apilife – organski preparat na bazi etarskih ulja koji se primjenjuje u vidu trake četiri puta uzastopno sa razmakom od sedam dana. Takođe se koristi u kasno ljeto.
  • Checmite – u vidu trake na bazi kumafosa. Tretman se sprovodi tokom jeseni i zime u trajanju od 42 dana.
  • Furmitom – mravlja kiselina. Uništava varou čak i u zatvorenom leglu, pčelinju vaš i  voštanog moljca. Koristi se i protiv akaroze. Ne primjenjuje se u vrijeme pune paše i u periodu zimskog klubeta.  Koristi se kod temperature od + 14 do 25⁰ C. 
  • Varotom – u vidu štapića koji je impregniran fluvalinatom. Koristi se kada ima što manje legla – u rano proljeće i kasnu jesen, sa periodom tretmana od 30 do 35 dana.
  • Polyvar yellow – u vidu trake na bazi flumetrina koja se postavlja na ulazu košnice nakon vrcanja meda. Tretman traje najmanje 9 nedjelja.

Kada je u pitanju crnogorsko pčelarstvo 2006, godine je izrađen pravilnik „Cjelogodišnja integralna zaštita pčelinjih zajednica od varooze“ i njime je opisana procedura zaštite i primjene ljekova u organskom pčelarstvu. Osnova zaštite protiv varoe u organskoj proizvodnji prema navedenom pravilniku predstavlja upotreba preparata  „Apiguard“, dok se alternativne mjere zaštite oslanjaju na:

  • mravlju kiselinu,
  • ApilifeVar,
  • Thymovar (koristi se u vidu traka sa dvokratnom primjenom nakon vrcanja u periodu od 6  do 8 nedjelja),
  • oksalnu kiselinu – koristi se kada nema legla u košnici (zimsko tretiranje). Smatra se najboljim sredstvom za tretiranje u ovom periodu godine.
  • alkoholni rastvor timola, i
  • „BeeVital“ – ekološki proizvod na bazi prirodnog ekstrata propolisa i etarskih ulja, oksalne, mravlje i limunske kiseline, vode i saharoze. Može da se upotrebljava u svakom periodu godine. Tretman se sprovodi u više navrata.

Na osnovu dosadašnjih iskustava pčelara može se zaključiti da je tretman protiv varoe obavezna mjera u pčelarstvu, kako u konvencionalnom tako i  u organskom. Naizgled dobro zdravstveno stanje pčelinjih društava (usljed nekontrolisanja prisustva varoe u pčelinjaku) može da dovede pčelara u zabludu, i do mišljenje da u njegovom pčelinjaka nema varoe i da prema tome nije potrebno tretiranje. Mora se istaći da varoa tek poslije nekoliko godina (obično četvrte) dovodi do uništenja društva (od vremena njene pojave u tom društvu). Prema tome, ukoliko se želi smanjiti broj tretiranja ili eventualno ono izbjeći, pčelar takvu odluku mora bazirati na redovnoj kontroli varoe pomoću određenih tehnika provjere njenog prisustva.

Kao što se vidi u gornjem dijelu teksta, na tržištu postoji više preparata namijenjenih suzbijanju jednog od najvećih neprijatelja današnjeg pčelarstva. Primjena bilo kojeg navedenog preparata će pokazati pozitivne rezultate, ali svakako da postoji razlika između njih u vremenu primjene, sadržaju aktivnih materija, načinu djelovanja,  mogućnosti rezistencije, a samim tim i  u efikasnosti suzbijanja varoe.

Kao što je navedeno, najveći broj preparata se  koristi u periodu nakon vrcanja, a neki se mogu koristiti i u proljeće (naročito ako je u pitanju jača zaraza), dok se neki drugi mogu upotrebljavati u dužem periodu godine (mravlja kiselina), odnosno tokom čitave godine (Beevital).

S obzirom da sa pojavom legla dolazi do razmnožavanja varoe, a sa njegovim daljim razvićem i  do njenog daljeg razmnožavanja i širenja, u drugoj polovini avgusta i u septembru populacija varoe dostiže svoj vrhunac. S obzirom na ovu činjenicu jasno je da samo jedno tretiranje sa određenim preparatom u toku godine nije dovoljno.

Shodno tome da je lijek Apiguard preporučen od strane udruženja naših pčelara kao glavno sredstvo u borbi protiv varoe u organskoj proizvodnji, svakako da ima prednost u odnosu na neke druge preparate. Za zimsko tretiranje smatra se najpodesnijom upotreba oksalne kiseline koja se koristi u vidu rastvora oksalnog 2-hidrata, vode i  šećera u odnosu: 7,5 djelova oksalita (oksalna kiselina), 100 djelova vode i 100 djelova šećera, odnosno na 75 g oksalita, 1 l vode i 1 kg šećera. Primjena se obavlja uz pomoć šprica, nakapanjem između okvira sa dozom od 25 do 35 ml po košnici zavisno od jačine društva. Na našem tržištu oksalna kiselina je najčešće dostupna u pakovanju od 35 g  koje se obično koristi u smješi sa 600 g šećara i 600 ml destilovane vode. Preporučuje se jednokratno tretiranje jer ponovljena upotreba skraćuje život pčela radilica. Bez obzira koji lijek koristili treba se pridržavati uputstava proizvođača o njihovoj primjeni, prevashodno radi sopstvene bezbjednostu, kao i da bi se postigla odgovarajuća efikasnost i smanjila mogućnost neželjenih dejstava po pčele, vosak i med.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović