Med je najvažniji pčelinji proizvod čija je ljekovita i hranljiva vrijednost prepoznata još u stara vremena. Nastaje od nektara koga pčele sakupljaju sa cvjetova i drugih djelova biljaka (u manjoj mjeri) i koga prerađuju i smještaju u ćelije saća. Osim od nektara med može nastati i od medljike, tj. slatke tečnosti koja nastaje na drvetu, obično kao proizvod lisnih i štitastih vaši. Nektar iz kojeg potiče med određuje njegov hemijski sastav, a time i boju, miris, ukus i dr. Osim nektara, sastav meda određuje i prisustvo polenovih zrna ali u znatno manjem obimu.
Boja meda predstavlja jednu od njegovih fizičkih svojstava koja ima veliki značaj prilikom prodaje. Med može biti raznih boja, od skoro bezbojne pa do zatvoreno-crvenkaste i potpuno tamne. Mnogi potrošači izbor meda prilikom kupovine baziraju na njegovoj boji koju, prije svega, dovode u vezi sa njegovim ukusom jer je uglavnom svjetliji med blaži i time kod mnogih potrošača poželjniji.
Upotrebom metoda atomske apsorpcione spektrofometrije analiziran je hemijski sastav tamnog i svijetlog meda, tačnije, njegov mineralni kompleks. Rezultati su prikazani u tabeli:
Iz tabele se može vidjeti da tamni med ima veću količinu aluminijuma, gvožđa, kalcijuma, magnezijuma, kalijuma, mangana, hroma, nikla, kobalta, antimona i olova. Dakle, prema prikazanom, tamni med je bogatiji u meneralima od svijetlog. Takođe, i neke druge analize upućuju da je tamniji med kvalitetniji. Tako, na primjer, naučnici sa Univerziteta IIInois su sproveli studiju u kojoj su analizirali 19 monoflornih medova, tj. medova koji potiču sa uglavnom jednog cvijeta i ustanovili su da je količina antioksidanata u medu od heljde, koji je taman, veća za 20 puta od meda dobijenog od kalifornijske žalfije koji je svijetle boje. Osim pomenutog, razni izvori pčelarske literature upućuju da tamni med osim što je ukusniji i intenzivniji od svijetlog ima više hranljivih sastojaka uključujući vitamine, minerale i antioksidante.
U svijetle medove spadaju medovi od : bagrema, lipe, suncokreta, lavande bijele djeteline, vrbe, maline, vrijeska, limuna, jabuke, različka…Kada su u pitanju tamni medovi, jedan od najtamnijih je med od heljde koji se zbog većeg sadržaja proteina i gvožđa preporučuje za liječenje malokrvnosti. Osim od heljde, med tamne boje može biti i od kestena, borovnice, oskoruše, lopuha… Med medljikovac je najčešće tamne boje. Livadski med koji potiče od raznih trava je uglavnom svjetlije, žutocrvenkaste boje, dok je šumski med obično taman.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
