Timijan (red: Lamiales, porodica: Lamiaceae, rod: Thymus L.) je višegodišnja, aromatična, mediteranska biljka sa dijetalnim, ljekovitim i ukrasnim karakteristikama. Cvjetovi, lišće i aromatična ulja sa svojim antibakterijskim i antigljivičnim svojstvima koriste se za ublažavanje niza simptoma i tegoba koje nastaju kao posledica gljivičnih i bakterjskih infekcija. Ima sposobnost da ublaži grčeve glatkih mišića, kašalj, stomačne tegobe, kožna oboljenja, reumatske tegobe i ima diuretski, imunostimulantski, antiparaztski i antioksidativni efekat. Timijan je odličan izvor vitamina C , vitamina A u obliku provitamina pored toga izvor je gvožđa, bakra, mangana kao i biljnih vlakana.
Oblici za upotrebu uključuju svježe, sušeno bilje kao i esencijalna ulja bogata timolom i karvakrolom
Timijan preferira južnije krajeve, može se gajiti u bašti, uz ivičnjake, na krevetima, u kontejnerima, u saksijama, praktično svugdje gdje mu se mogu obezbijediti optimalni uslovi. Proces dobijanja timijana iz sjemena je dosta spor pa je praktičnije kupiti sadnice koje će se posaditi na rastojanju od 25-30 cm, ukoliko se ipak koristi sjeme timijan se sije u proljeće kada prođe opasnost od mraza na osunčanom ili poluzasijenjenom mjestu (topliji klimati) mjestu sa plodnim dobro dreniranim zemljištem čiji se pH kreće oko 7. Prije sijanja, zemljište bi bilo poželjno obogatiti organskom materijom ali pretjerano đubrenje nije preporučljivo jer smanjuje intezitet arome. Teško glinovito zemjište nije pogodno za ovu vrstu.
Navodnjavanje se praktikuje kada površinski sloj (1-2 cm) postane suv.
Problemi koji se mogu javiti pri gajenju timijana:
Paučinaste grinje kao štetočine se mogu javiti pri suvom vremenu, gljivična oboljenja korijena se potencijalno mogu pojaviti u vlažnijim klimatima i loše dreniranom zemljištu pa dobra drenaža i dobra cirkulacija vazduha će pomoći u sprečavanju oboljenja.
Berba timijana:
Vrijeme berbe se razlikuje u tome da li se timijan gaji za proizvodnju ulja ili za upotrebu u svježem ili sušenom stanju. Ukoliko se želi maksimizirati prinos ulja berba se obavlja jednom godišnje kada procvjeta 50% cvjetova a ukoliko se timjan koristi za sušenje ili svježu upotrebu (u kulinarstvu) berba se obavlja kada biljka cvjeta sa sesijama navodnjavanja i prihranjivanja poslije berbe kako bi se biljka podstakla na regeneraciju.
Napomena: Ne bi trebalo odrezati više od 1/3 biljke kako se ne bi znatno smanjila fotosintetska površina i mogućnost za regeneraciju.
Kako osušiti timijan?
Poslije berbe timijan je poželjno oprati, nakon toga ostaviti da se osuši odnosno da se otkloni višak vode. Potom može se sušiti cjelokupna stabljika ili se skidaju listovi i cvjetovi.
Postoji nekoliko načina na koje se može sušiti timijan:
- Sušenje u dehidratatoru – ovaj način sušenja je brz i smanjuje rizik od nastanka plijesni. Biljke se ređaju u jednom sloju na platformi za sušenje koja je sastavni dio dehidratatora. Suši se na 37 ⁰C u trajanju 1-2 sata.
- Tradicionalno sušenje vješanjem – od davnina se bilje sušilo vješanjem i dan-danas je korisna praksa i ne zahtijeva posebnu opremu. Stabljike se vezuju, formiraju se svežnjevi koji se vješaju na mjestu sa preko 10 ⁰C i dobrom cirkulacijom vazduha. Biljke se mogu osušiti za nedelju dana.
- Sušenje u pećnici – biljke se poređaju u jednom sloju na plehu obloženom papirom i suše se na 37 ⁰C tokom 24 sata.
Pravilno čuvanje osušenog bilja omogućiće zadržavanje arome i ukusa. Osušeno bilje treba staviti u hermetički zatvorene kutije koje će se čuvati na tamnom i suvom mjestu
Pripremila: dipl. ing. polj. Valentina Stanišić
