Nana je višegodišnja biljka iz porodice usnatica Lamiaceae, sa oko 30 vrsta. Najprije se prepoznaje po karakterističnim korjenovima, stabljikama, lišćem i cvjetovima. Karakteristična je po prijatnom mirisu mentola, a najvažnija je ljekovita biljka za proizvodnju eteričnog ulja, ljekova i čajeva. Ima osvežavajući miris, a ublažava i umiruje smetnje pri disanju. Nana je dobar izvor proteina, tiamina, niacina, vitamina B₆, fosfora i cinka. Takođe je dobar izvor i dijetalnih vlakana, vitamina A, vitamina C, riboflamina, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa i kalijuma. Mentol je osnovni sastojak koji ima jako baktericidno djelovanje. Koristi se u prehambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Sve vrste nane su brzorastuće, pa im treba dosta prostora za širenje. Nana je takođe odlična i kao medonosna biljka, a prinos meda iznosi 200 kg/ha. Njeno porijeklo nije utvrđeno, ali je raširena svuda, zbog velike potražnje na tržištu, sve je veće interesovanje za plantažno gajenje. Pored plantažnog gajenja, uspješno se gaji i u saksiji. Listovi nane su raspoređeni u suprotnim parovima, od duguljastih do lanceolatnih sa nazubljenim rubom. Boja listova se kreće od tamnozelene i sivo-zelene do ljubičaste, plave a ponekad i blijedo-žute boje. Nana ima bijele i ljubičaste cvjetove koji se stvaraju u lažnim vihorima.

Postoji više vrsta nane, ali se najčešće upotrebljava pitoma ili paprena nana koja je nastala od barske i divlje nane. Otkrivena je u Engleskoj odakle je proširena po cijelom svijetu. U intezivnom gajenju najčešće se se koriste dva oblika nane koji se razlikuju po boji listova i stabljike i sadržaju eteričnog ulja.

Bijela nana

List i stabljika su blijedo-zelene boje, sa srednjim sadržajem mentola i 60% ulja. Gaji se uglavnom u Francuskoj, po čemu je i dobila naziv Francuska nana.

Crna nana

Sadrži više ulja, ali ima oštriji ukus. Poznata je po tamno-zelenoj i ljubičastoj boji listova i stabljike. U proljeće zbog ljubičaste boje, lišće izgleda tamno i po tome je dobila naziv crna nana. Od juna do septembra cvjeta, i ima ljubičaste ili ružičasto-crvene cvjetove.

Zahtjevi nane

Nana raste na zemljištima sa pH od 6 do 7.2 tj. blago kisjelim i neutralnim. Na jednom mjestu ostaje 5-6 godina, a u intezivnoj proizvodnji 2-3 godine. Za njeno gajenje najbolja su sunčana mjesta, a na teškim i kisjelim zemljištima koja imaju visok nivo podzemne vode ona raste vrlo sporo. Otporna je na hladnoću, pod snijegom može da podnese temperature od -25°C do -30°C, ali tokom zime kada nema snijega strada na temperaturi -10°C do -12°C i treba je zaštiti pokrivanjem piljevinom. Počinje da raste na temperaturi od 2°C do 5°C, a optimalna temperatura za rast je 18°C do 20°C. Nana zahtijeva dosta vode i uz redovno nabodnjavanje daje visoke prinose.

Sadnja nane

Razmnožavanje nane je isključivo vegetativno, da se ne bi promijenila svojstva hibrida. Sadnja nane se preporučuje u jesen, jer se tako u prvoj godini vegetacije osiguravaju dva košenja. U proljeće se sadi uz mogućnost natapanja, do sredine aprila da bi se posigla dva otkosa.

Berba nane

Listovi i grančice se beru po potrebi u toku vegetacija. Mladi listovi imaju više mirisa i ukusa nego stari, može se brati čim se pojavi u proljeće. Za veliku berbu nane treba sačekati malo prije nego što biljka procvjeta, kada je ukus najintezivniji, a potom cijelu biljku narezati ispod prvog ili drugog seta lišća. Treba ukloniti žuto-zelene donje listove, kako bi se podstakao rast grmova.

Koliko je ljekovita nana?

Nana je ljekovita biljka koja ima antibakterijsko, antivirusno, antiseptičko, analgetsko i umirujuće djelovanje. Na našim prostorima se najčešće koristi za stomačne probleme, ali se koristi još i za: bolesti disajnih puteva, kod upale i infekcija, pomaže kod alergija i astme, glavobolje, smanjuje malaksalost i poboljšava imunitet, kod migrene, a dobra je za cirkulaciju i krvotok i pomaže za mršavljenje. Jedno od važnijih dejstava nane je to što ublažava stres, sadrži veće količine triptofana koji podstiče stvaranje serotonina, koji je odgovoran za raspoloženje. Neka istraživanja su pokazala da ima i antikancerogeno dejstvo, pri čemu smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva, kože i pluća.

Pripremio: Vojislav Popović