Za period oktobar-februar, ukoliko izuzmemo nekoliko bitnih radova na pčelinjaku, se može reći da predstavlja pravi odmor za pčelare kada su u pitanju poslovi na pčelinjaku.
S obzirom da pčele vole mir, objezbjeđivanje mira na pčelinjaku predstavlja zajedničku karakteristiku svih mjeseci ovog perioda. S obzirom da nema mnogo radova na pčelinjaku, ovaj period je idealan za pripreme za sledeću sezonu poput: popravke starih i oštećeih košnica, pravljenja ramova ili uklanjanje starog saća u starima kako bi se zamijenilo novim, po mogućnosti izrada košnica i sl. Od radova koji se obavljaju u ovom periodu neki predstavljaju bitan faktor omogućavanja dobrog prezimljavanja i dobre pripreme za sledeću pčelarsku godinu, a radi preglednijeg sagledavanja navešćemo njihov redosljed po mjesecima.
Oktobar
Ukoliko se izvodi jesenje tretiranje, onda se u ovom mjesecu ono može produžiti, a ujedno sa tim treba završiti. U kontinentalanim, a pogotovu u planinski oblastima, ukoliko dođe do hladnijeg vremena u ovom mjesecu počinje formiranje zimskog klubeta. Pčelar u ovom periodu može obaviti utopljavanje košnica sa podesnim materijalom poput novinske hartije, stiropora i sl. Slabija društva treba jače i ranije utopliti. U cilju utopljavanja prostora unutar košnice leto treba sužiti. Ukoliko još nije došlo do pojave hladnih dana (što je poslednjih godina češći slučaj) poslovi oko utopljavanja se mogu odložiti za naredni mjesec, naročito u primorskom dijelu kada je let pčela još uvijek intenzivan.
Radi zaštite od glodara, mnogi pčelarski stručnjaci preporučuju stavljanje češnjeva na uletaru (letu) košnica. Glodari, naročito miševi i poljske voluharice mogu da pričine značajnu štetu pčelinjem društvu, koja se ne ogleda samo u oduzimanju hrane za pčele, grickanju saća i oštećenju i zagađenju košnice, već i u mogućnosti ishrane pčelama koje su u klubetu i zbog niskih temperatura nisu sposobne da se obrane. Oštećenje od glodara na mnogim pčelinjacima nije toliko česta pojava, ali je stavljanje češnjeva, svakako sigurniji izbor.
U ovom periodu je poželjno obaviti: ispravnost košnica, provjeriti postolja (da su stabilna), nivelisanje košnica – da su blago naprijed zbog sprečavanja da voda uđe u košnicu, kao i oticanja ukoliko je kroz neki dio košnice već ušla, provjeriti ispravnost ograde…
Veliku štetu mogu da naprave i neke ptice, među kojima se izdvaja pčelarica koja dnevno može da pojede i do 250 pčela. Naročitu opasnost po pčelinja društva predstavljaju ukoliko oblijeću pčelinjak u jatu koje može brojati i do 100 jedinki. U periodu kraj septemar- početak oktobra može da napravi najveću štetu. Od ostalih ptica izdvajaju se djetlići i žune koje prave štetu na pčelinjaku u kasnijem jesenje-zimskom periodu, praveći otvor na košnici kroz koga ljepljivim jezikom hvataju pčele jednu po jednu. U po pčele štetne vrste ptica spadaju i sjenice, vrapci, kao i laste koje mogu naročitu štetu da nanesu za vrijeme parenja matica. S obzirom da su, u Crnoj Gori ove vrste ptica zaštićene (osim senice), odbrana se sastoji najčešće u zastrašivanju pirotehničkim sredstvima.
Novembar
Kao što je već pomenuto, utopljavanje pčelinjih društava je posao koji se obično obavja u ovom periodu. Razna istraživanja su pokazala da je pčelinje društvo jako otporno na hladnoću. S obzirom na ovu osobinu pčela, ukoliko su košnice ispravne i društva jaka, a pčelinjak na pogodnom mjestu, nema neke veće potrebe za posebnim utopljavanjam osim postavljanja nekoliko listova novina ispod poklopca, stiropora i sl.
Zbog formiranja zimskog klubeta, naročito je važno održavati mir na pčelinjaku, imajući u vidu i činjenicu da ukoliko klube padne na dno košnice nema mogućnost ponovnog formiranja zbog čega dolazi do gubitka društva. Obično u ovom periodu nema nikakve potrebe za otvaranjem košnica, osim u rijetkim slučajevima, poput pregleda materijala za utopljavanje koji se mijenja ukoliko je vlažan i sl. S obzirom da su pčele zaštitile otvore u košnice sa propolisom njihovo otvaranje bi dodatno uznemirilio pčelinje zajednicu. Pčelama treba obezbijediti mir i zaštitu od ptica, miševa i dr. koji mogu da nanesu veće štete.
Neki pčelari praktikuju postavljanje daščice, širine 15 cm od zemlje do polijetaljke, ili razastiranje grana ili kukuruzovina (ne i slame zbog privlačenja miševa), kako bi se spriječilo uginjavanje pčela koje ukoliko padnu ispred košnice na vlažnu i hladnu zemlju ne mogu više uzletjeti.
Decembar
Decembar predstavlja poslednji momenat za suzbijanja varoe. Slabijim društvima se u ovom periodu može pomoći sa dodavanjem pogače (ukoliko je to neophodno) koja se postavlja na ramove iznad klubeta. Postavljanje pogače treba odraditi po lijepom i suvom vremenu, u najtoplijem dijelu dana (tokom toplijih dana ovoga perioda) vodeći računa da košnice što manje budu otvorene. Po mogućnosti treba obilaziti pčelinjak, kao i kontrolisati pčelinja društva praćenjem pčela prilikom njihovog izlijetanja, kao i kontrolom njihovog zujanja koje se može obaviti i uz pomoć gumenog crijeva.
Topliji dani decembra mjeseca sa dnevnom temperaturom od 4 do 8⁰ C predstavljaju idealne uslove za primjenu oksalne kiseline u borbi protiv varoe, pogotovo u toplijem regionu, dok se u kontinentalnom i planinskom pojasu može izvesti nešto ranije, kada se temperatura spusti ispod 10⁰ C.
Januar
Ono što je karakteristično za januar mjesec u kontinentalnim i planinskim oblastima je pojava sniježnog pokrivača koji nerijetko može da zatrpa košnice. Usljed ovoga ne treba paničiti jer sniježni pokrivač, pogotovo ukoliko je rastresit, djeluje kao izolator, predstavlja zaštitu od niskih temperatura i vjetrova, a pčele pod njim manje troše hranu. Međutim prilikom njegovog topljenja može doći do pojave leda na uletaru (ulazu košnice) i do njenog djelimičnog ili potpunog zatvaranja što može da dovede do uginuća pčelinjeg društva, pri čemu ga treba razbiti i ujedno, ukoliko je to potrebno, ulaz očistiti od mrtvih pčela i voštanih otpadaka. Do formiranja leda na uletaru košnice može doći i usled slabih sniježnih padavina, dok usled jačeg sniježnog nanosa (veći od visine košnice) šanse za njegovu pojavu su dosta manje, ali je u svakom slučaju, preporučljivije njegovo redovno čišćenje sa uletara.
Tražeći povoljno stanište za zimski period miševi i poljske voluharice predstavljaju najveću opasnost na pčelinjaku. Ovi glodari se hrane saćem, medom, cvjetnim prahom, kao i pčelama koje na niskim temperaturama nisu sposobne da se odbrane. Zbog ovih potencijalnih opasnosti kontrola pčelinjaka i tokom zimskih mjeseci treba da je redovna, a najčešće se obavlja kontrolom zujanja – ravnomjerno i tiho zujanje je suguran znak da je sve u redu u košnici. Kada se kucne u košnicu zujanje se pojača, a zatim umiri što je znak da je sa društvom sve u redu, dok je neobično i dugotrajno zujanja a potom njegov nagli prestanak znak je da društvo treba dodatno pregledati.
Zbog niskih temperatura otvaranje košnica nije preporučljivo za ovaj mjesec, pogotovo ako smo sigurni da u košnicima ima dovoljno hrane i da je ona pravilno raspoređena. Prihrana pčela pogačom, takođe nije karakteristična za ovaj mjesec, osim ukoliko se radi o slabijim društvima kojima je neophodna prihrana kako bi preživjele zimu i bolje se razvile na proljeće. Ukoliko postoji potreba za spajanjem društava zbog, npr. gubitka matice, spajanje treba obaviti u toploj prostoriji ukoliko su spoljašnje temperature suviše niske za obavljanje ove operacije.
Februar
Februar mjesec je što se tiče sniježnog pokrivača u kontinentalnim i planinskim uslovima obično sličan januaru. Zbog veće dužine trajanja dana matice započinju sa polijeganjem jaja (ukoliko nisu počele u januaru). Polovinom ovog mjeseca se mogu pčelama dodati prihrana sa šećerno-mednim pogačama ili pogačama sa polenom. Pogače mogu napraviti i sami pčelari od dobro očuvanog, sušenog i duboko smznutog polena uz dodatak sušenog pivskog kvasca ili obezmašćenog sojinog brašna. Pogače pravljene samo sa sojinim brašnom nisu dobra hrana za pčele jer bi one odgojene na ovoj hrani bile kratkovječne i od slabe koristi za pčelinju zajednicu. Pogaču je prije dodavanja potrebno otvoriti na predviđen način, a tokom njenog dodavanja obično je potrebna dimilica radi uklanjanja pčela sa satonoše. Topli dani sa temperaturom od 15 do 16⁰ C se mogu iskoristiti za pregled pčelinjih društava, (naročito ukoliko se radi o slabim ili sumnjivim društvima) radi približavanja ramova sa medom bliže klubetu, ili već započetom leglu, provjere količine hrane i slično. Poželjno je da krajem ovoga mjeseca pčelinja društva imaju oko 10 kg meda. Ovi topli dani su pogodni i za tretiranje protiv varoe (sa preparatom koji je podesan za ovaj period), ukoliko se sa tim propuštilo u toku jeseni.
Osim kontrolom zujanja, stanje u košnici se može provjeriti praćenjem leta pčela tokom toplog i sunčanog dana. Ukoliko pčele izlijeću haotično, uznemireno, znak je da takvu košnicu treba pregledati. Ukoliko društvo nema maticu a ima pčela, neophodno ga je što prije spojiti sa nekim drugim društvom – u toploj prostoriji.
Neki pčelari preporučuju uzimanje uzoraka mrtvih pčela sa podnjače i njegovo dostavljanje u nekoj od ovlašćenih dijagnostičkih ustanova, radi kontrole prisustva crijevnog parazita koji stvara nozemozu (Nosema apis). Ako se utvrdi prisustvo nozemoze preporučuje se dodavanje pogače sa antibiotikom fumagilinom. Mora se istaći da u organskoj proizvodnji antibiotik fumagilin nije dozvoljen, dok je u Evropskoj uniji primjena antibiotika za liječenje nozemoze zabranjena.
Radovi karakteristični za ovaj mjesec su i : sprečavanje zamrzavanja snijega na uletaru, čišćenje podnjače, provjera materijala za utopljavanja i njegova zamjena ukoliko je vlažan, obezbjedjenje čiste i svježe vode na pčelinjaku itd.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
