Prethodni članak, koji možete pročitati klikom ovdje, kao uvertira u upoznavanje cirkularne ekonomije i njenog značaja u stočarstvu, ovim se člankom nastavlja na primjere cirkularne ekonomije u praksi. Ovaj put, radi se o svinjarstvu i govedarstvu kao najvažniji, odnosno treći najvažniji od sektora u EU. Slijede primjeri i dobre prakse kao vodilja i za farmere sa naših prostora kojim putem stočarstvo treba da ide i da se razvija.
- Čak 90 farmera svinja zajednički uložili novčana sredstva kako bi izgradili pogon za preradu svinjskog stajnjaka. Naime, pogon se sastoji iz više djelova, njegov krajnji produkt je praktično NPK, odnosno čisto azot, fosfor i kalijum. Prednost? Pa prednost je u tome što se na taj način smanjuju troškovi transporta koji praktično onemogućavaju primjenu stajnjaka na nekom zemljištu (ukoliko je ono „van dometa” farme, odnosno ukoliko se nalazi na nekoj većoj udaljenosti od mjesta proizvodnje). Sam princip je zasnovan na upotrebi mikroba koji razlažu takvu vrstu otpada (svježe đubrivo od svinja). Dosta je nov i inovativan postpak.
- Prečišćavanje otpadnih voda sa farmi, i njihovo ponovno korišćenje kao industrijske vode, a za potrebe pranja podova, ležišta, hranilica i pojilica, odjeće i obuće radnika i sl., jedan je od primjera cirkularne ekonomije. Imajući u vidu da se radi o skupim sistemima za prečišćavanje, to se isto može primjenjivati samo na ogromnim industrijskim farmama. Ovakvi primjeri mogu se naći na svim većim farmama širom Evrope, iako ne toliko dovoljno prisutan. Voda koja se prečišćava prolazi kroz različite sisteme koji se sastoje od više slojeva pijeska i ostalog adsorpcionog materijala koji na kraju vrše redukovanje štetnih materija ili što je rjeđe stvaraju potpuno čistu vodu. Sistem je dosta star, i nije inovativan, skup je i nerealan za crnogorske prilike.
- Jedno nedavno istraživanje, obuhvatilo je fazu ispitivanja koja je precizno tangetirala problem vodenog otiska od strane industrijskih svinjarskih farmi. Zanimljivo je to da je na kraju zaključeno da zelene alge mogu u značajnoj mjeri prečistiti vodu, a sa druge strane stvoriti biomasu (zelene alge) koje se kasnije mogu upotrebljavati u ishrani samih svinja, od kojih potiče otpadna voda. Ovo bi bio jedan pravi primjer cirkularne ekonomije i jedan inovativni pristup, uz to bez upotrebe hemikalija, štetnih sredstava, bez visoke cijene koštanja, praktično bi rekli – SAVRŠEN.
- Primjer Holandske vlade koja je pokrenula „viziju” za budućnost koja obuhvata paket mjera a čiji je krajnji cilj da se Holandska poljoprivredna proizvodnja ne oslanja na sintetička đubriva, koja neće erodirati zemljište i koja će se brinuti o biodiverzitetu i dobrobiti domaćih životinja.
- Što se tiče govedarskog sektora, u Njemačkoj postoje u opticaju i upotreba kupatila, namjenski napravljenih za krave čiji je cilj da se redukuje količina amonijaka (koja potiče od urina). Posebna podloga u takozvanom kupatilu omogućiće farmerima da zarobe urin i na taj način spriječe isparavanje i ispiranje amonijaka – posledično zagađenje voda.
- Dobrobit životinja – svaka farma koja maksimalno brine o dobrobiti svojih životinja ostvaruje neku vrstu cirkularne ekonomije, kroz jedan potpuno posredan način. Ako uzmemo da životinje koje se gaje u skučenom prostoru zahtijevaju poboljšanu ishranu, sa dodacima raznim veterinarskih ljekova, izazivaju povećani stepen uginuća i sl. onda je jasno zašto je i dobrobit važna u slučaju kružne ekonomije. Izgradnja/ugradnja udobnijih lešišta, slobodan sistem držanja, ventilacija… obuhvataju prakse koje poboljšavaju dobrobit.
- Godina 2022. značajna je za, možemo reći globalni govedarski sektor jer donosi još jednu inovaciju – upotrebu enzima u obliku dodataka koji će značajno redukovati odavanje metana od strane krava. Na taj način očekuje se smanjeni sadržaj štetnog gasa, drugog po važnosti gasa sa efektom staklene bašte, a prvog najvažnijeg zagađujućeg ako se posmatra poljoprivredna proizvodnja.
- Upotreba metana, opasnog zagađivača iz poljoprivrede sa efektom staklene bašte, u proizvodnji električne energije. Ovo danas i nije inovativan proces, ali je praksa koja je odolila vremenu i pokazala se veoma dobrom. Ono što je njena mana jesu izrazito visoki troškovi ulaganja, tako da je predodređena samo za velike poljoprivrednike . Najčešće se ovakvi sistemi viđaju na farmama krava i to mlječnih gdje se životinje drže u zatvorenom ili poluzatvorenom sistemu, dok nije zastupljeno kod životinja u pašnom sistemu držanja (sistem krava-tele, ovčarstvo).
