Kako genetički diverzitet sve više dobija na značaju, tako se i otvara prostor za ugoj rasa lokalnog karaktera. Takve rase su otporne, izdržljive, nezahtijevne u ishrani i smještaju, te kao takve pogodne za oskudne crnogorske predjele. Takve rase su genetičko blago jedne države, jer nose neponovljivu kombinaciju gena. Ti geni „diktiraju” sve one dobre osobine kod lokalnih rasa domaćih životinja i kao takvi moraju se sačuvati kroz očuvanje rase. Među autohtonim rasama ovaca Crne Gore izdvaja se pivska pramenka, a prate je još sjenička rasa, zetska žuja, sora, bardoka i ljaba.
Areal rasprostranjenosti Pivske pramenke
Najveći broj pivskih ovaca nalazi se u podnožju dvije planine – Sinjajevine i Durmitora, koje obuhvata tri sjeverne opštine i to Plužine, Žabljak i Šavnik. Nadmorska visina ovih područja u prosjeku iznosi 1000 – 1500 metara. Pivska pramenka je na ovim prostorima prisutna od davnina, a kao takva jedina je rasa koja se isključivo i samo nalazi na području Crne Gore. U toku dugogodišnje istorije ove rase ili bolje reći varijeteta pramenke, ista se širila i u ostala područja koja se karakterišu hladnim, sniježnim i dugim zimama.
Ovan pivske pramenke/foto: Privatna datoteka
Brojnost populacije i varijeteti
Ova rasa je zbog svoje dobre proizvodnosti i otpornosti bila popularna, pa je na nju s početka ovoga vijeka otpadalo gotovo 17% ukupnog ovčarskog fonda Crne Gore. Ipak, poslednjih decenija primjetno je konstantno opadanje populacije, pa je procjena da je njeno brojno stanje u 2019. godini bilo svega 3000 čistorasnih jedinki.
Veliki problem u uzgoju čiste rase predstavlja i konstantno parenje pivske pramenke sa drugim rasama, a u cilju poboljšanja proizvodnih vrijednosti ili zbog miješanja i neadekvatnog držanja različitih rasa unutar jednog stada.
Danas postoje dva varijeteta ove pramenke. To su: pivski i jezerski.
foto: Marko Cerović
Pivska pramenka – osobine
Pivska, Jezeropivska ili Jezerska pramenka je jedna od najbrojnijih autohtonih ovaca na području naše države. Runo je otvorenog tipa sa dugim šiljastim pramenovima, većinom bijele boje sa, u 5-7% slučajeva crne ili sive. Spada u dugorepe rase ovaca.
Prethodno navedena dva varijeteta razlikuju se najviše po boji. Dok je kod pivskog boja dlačnog pokrivača bijela, sa sitnim crnim ili mrkim mrljama, to je kod jezerskog varijeteta u osnovi crna boja dlake sa neznatnom poprskanošću bijelim mrljama. Dlaka je kratka, gusto obrasla i sjajna.
Ovnovi su rogati, a ovce u 60% slučajeva takođe imaju rogove.Oni su kod ovaca ipak manji, a ponekad su i zakržljali.
Tjelesna masa današnje pivske pramenka povećala se u odnosu na pramenku s kraja 20-og vijeka.
Tako primjerci priplodnih ženki iz ,87 godine imaju 51-54 kg, sa visinom mjerenom u grebenu 66 cm. Današnje ovce pivske pramenke nadmašuju navedene cifre za 10, 15 ili čak više kilograma. Danas se podrazumijeva da pivska ovca ima od 65 pa i do 70 kg tjelesne mase, a ovnovi još i više.
Zakržljali rogovi/foto: Marko Cerović
…Proizvodnost
Radi se o ovci trojnog smjera proizvodnje meso-mlijeko-vuna, iako vuna a zadnjih godina i mlijeko gube na značaju.
Najznačajniji pravac proizvodnje je svakako jagnjeće meso. Prirast jagnjadi do 3. mjeseca života iznosi prosječno 250 grama, i varira u zavisnosti od kvaliteta držanja jagnjadi. Tako jagnje staro 3 mjeseca teži 20-23 kg. Randman mesa kod ovaca kreće se oko 50, a kod jagnjadi preko 55 procenata.
Sadržaj proteina u mesu prema jednom istraživanju iznosi 17,12%, a masti 7,46%.
Poznata je po dobroj mlječnosti koja u laktaciji od oko 200 dana iznosi prosječno 100 kg mlijeka. Sadžaj mlječne masti varira od 2,75% do 9,75%. Postotak proteina u mlijeku pivske pramenke takođe je sklon variranju i kreće se od 4,5 do 7,4%.
Zbog visokog sadržaja proteina i mlječne masti, mlijeko se uspješno prerađuje u sir (odličan randman). Još jedna karakteristična prerađevina ovčjeg mlijeka pivske pramenke jeste skorup.
Plodnost ove rase iznosi 115 – 130 %, što znači da se od 100 ovaca dobije 115 tj. 130 jagnjadi, što je svrstava u rase dobre plodnosti. U uzgoju ovaca bilo koje rase, plodnost značajno zavisi od uslova smještaja i ishrane grla. Zbog toga, iako se radi o autohtonoj otpornoj rasi, poželjno je obezbijediti joj sve neophodne preduslove u proizvodnji.
Godišnji nastrig vune kod ovaca kreće se 1,5-1,8 kg. Vuna se odlikuje velikom gruboćom, pa i nečudi što spada u E sortiment.
Problemi u vezi ove rase
Kada se pomenu autohtone rase jedna od prvih asocijacija je svakako i njihova ugroženost. To je i slučaj sa pivskom pramenkom. Koliko god u prošlosti bila popularna, i činila gotovo polovinu crnogorskog ovčjeg fonda, danas ona broji svega 3 000 grla čiste rase. Drugi problem na koji treba ukazati jeste ukrštanje ove rase sa drugim rasama, pri čemu se dalje degradira stočni fond ove pramenke. I na kraju, treba napomenuti subvencije koje proizvođači autohtoni rasa ostvaruju (a samim tim i oni koji uzgajaju ovu ovcu), a koje prema poslednjem Agrobudžetu iznose 8 eur/grlu.
