Naut je vrlo stara jednogodišnja gajena biljka koja pripada grupi mahunarki. Najviše se gaji u Indiji i Turskoj dok je kod nas uglavnom malo poznata biljka. Za ishranu se od ove biljke koristi sjeme koje ima veliku hranljivu i ljekovitu vrijednost. U SAD-u naut se obično koristi kao svjež u salati ili u supama. Osim za ljudsku ishranu, naut se koristi i kao stočna hrana. Po sadržaju bjelančevina naut može da se koristi kao zamjena za meso, a osim toga sadrži u većim količinama minerale poput magnezijuma, kalijuma, kalcijuma i gvožđa. Prema nekim istraživanjima leblebija sadrži dva puta više gvožđa od mesa. Osim, što je odličan izvor proteina i energije, utiče na sniženje holesterola, stabilizaciju šećera u krvi, smanjenje rizika od nastanka brojnih bolesti poput bolesti srca, dijabetesa, karcinoma, osteoporoze, poboljšanje rada organa za varenje i dr. Zbog niskog sadržaja glikemijskog indeksa (glukoze) dobra je hrana za dijabetičare.
Povoljne tehnološke i biološke osobine nauta u odnosu na neke druge kulture:
- Može se češće uzgajati na istoj površini,
- Kao mlada biljka izuzetno je otporan na niske temperature, može izdržati i do -16⁰ C,
- Lako podnosi zemljišnu i vazdušnu sušu,
- Nema naročite zahtjeve prema tipu zemljišta (ne poguduju mu teška i kisela),
- Ima kraću vegetaciju u trajanju od 70-100 dana,
- Prilično ujednačeno sazrijeva,
- Sjeme se ne osipa.
Tehnologija proizvodnje nauta:
Postoje dva glavna varijeteta (sorte) nauta: kabuli i desi. Sorta kabuli ima veće sjeme, okruglo, krem boje koje se koristi obično kao salata i na tržištu je najdostupnije (konzervisano). Desi tip je nižeg rasta, sa manjim listovima i sjemenom. Koriste se kao mljevene u brojnim indijskim, istočnoazijskim i etiopskim jelima.
Krompir i suncokret su mu najbolji predusjevi, dok je on odličan kao predusjev jer ostavlja zemljište u dobrom stanju i bogato azotom, naročito je pogodan za žita. Ovoj biljci odgovara rotacija sa drugim žitaricama poput: kukuruza, sirka, pirinča…
Kao i za većinu kultura osnovna obrada treba da bude u jesen, dok se predsjetvena obavlja u proljeće na dubinu od 8 do 10 cm. Povoljno reaguje na primjenu stajskog đubriva koje se u zavisnosti od karakteristika zemljišta dodaje u količini od 10-40 t/ha. U intenzivnoj proizvodnji đubri se sa nešto manjom količinom azota od 30 do 40 kg/ha, fosfora oko 100 kg/ha i kalijuma od 70 do 80 kg/ha. Azot se dodaje u predsjetvenoj pripremi, a kalijum i fosfor pred oranje. Ukoliko se planira ili teži organskoj proizvodnji može se koristiti nitrogen u količini od 25 kg/ha, fosfor i diamonijum fosfat (125-150 kg/ha).
Istraživanja koja su sprovedena u Kolumbiji 2002 I 2003 (Columbia Basin Agriculter center) ukazuju da naut slabo reaguje na đubrenje nitrogenom, fosforom i cinkom. Zahtjevi za đubrenje azotom u gajenju nauta još nijesu jasno definisani jer naut može da fiksira veću količinu azota iz vazduha. Istraživanja ukazuju da se nitrogenom (azotom) rijetko kada povećava prinos, osim ako su njegove vrijednosti u gornjem sloju tla jako niske, mada neki uzgajivači dodaju 15-30 kg N prije sadnje ili u toku sadnje kako bi poboljšali razvoj sadnica. Ukoliko se dodaje N treba imati u vidu da prevelike količine mogu negativno uticati na azotofiksaciju od strane kvržičnih bakterija koje se nalaze na korijenu nauta. Ovi izvori preporučuju upotrebu amonijum sulfata (21-0-0-24) za snabdijevanje N i S, odnosno amonijum fosfat – sulfata za objezbjeđenje N, P i S. Prilikom đubrenja treba obratiti pažnju da đubrivo ne dođe u kontakt sa sjemenom, naročito kada se koristi N i K. Isti autori preporučuju upotrebu bora i molibdena, ukoliko je to potrebno – na osnovu analize zemljišta. Ova đubriva se primjenjuju prije sjetve, a preporučena dubina unošenja u zemljište je 8 cm.
Zbog izuzetne otpornosti na niske temperature naut se može sijati od kasne jeseni do ranog proljeća. Sjetva može biti uskoredna ( 15-20 cm) i širokoredna (40-50 cm) na dubinu od 5-7 cm. Optimalna količina biljaka je od 25 do 30 na m², a može biti nešto veća, naročito kod uskoredne sadnje i sitnijeg sjemena.
Njega je slična kao i kod ostalih kultura, a podrazumijeva zaštitu od korova, bolesti i štetočina, navodnjavanje, okopavanje i dr. Obično su potrebna dva okopavanja: prvo kad su biljke visine oko 10 cm i drugo pred pupanje. Naut povoljno reaguje na navodnjavanje ali mu ne odgovara pretjerana vlažnost poslije sjetve, u fazi cvjetanja, kao i u fazi sazrijevanja sjemena. Od bolesti nauta se izdvaja antraknoza koja u slučaju velike vlažnosti može uništiti čitav usjev.
Na većim površina žetva se obavlja kombajnom dok na manjim može ručno srpom ili kosom.
S obzirom na navedene osobine, naut bi se uspješno mogao proizvoditi kod nas na prostorima toplije mediteranske klime, dok bi se dobri uspjesi mogli postići i u kontinentalnim krajevima uz nešto kasniji rok sjetve u proljeće. Ukoliko se mnogo kasni sa sjetvom, obično dolazi do smanjenja prinosa zbog nedostatka vlage u kasnijem periodu rasta i razvoja nauta. Osim vremenskih prilika na smanjenje prinosa mogu uticati neke sorte kojima ne odgovara kasnija sjetva.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
