U našoj Crnoj Gori itekako postoje mladi ljudi koji vrijedno i predano rade, baveći se poljoprivredom. Doduše, nema ih u onom broju u kom bi trebalo da bi naša poljoprivreda vidjela daleku budućnost, jer na mladima svijet ostaje, ali to ne znači da treba da zanemarimo one koji čine sve za budućnost ove grane privrede. Jedan od njih je dvadesetšestogodišnji mojkovčanin iz mjesta Tutići, Balša Fuštić.
Balša je specijalizirao zaštitu bilja na Biotehničkom fakultetu, na Univerzitetu Crne Gore. Od malena pokazuje interesovanje za bavljenje poljoprivredom, ali sada već ta interesovanja prerastaju u ozbiljnu profesiju. Upravo činjenice koje smo neveli o njemu, natjerale su nas da sa njim odradimo intervju i upoznamo se bolje sa svim što ovaj mladi momak radi sa svojom porodicom, od koje je i naslijedio ovu predanost i odgovornost poslu.
U daljem tekstu pročitajte šta je Fuštić odgovorio na naša pitanja i šta je to što je velika novina kako za njega tako i za čitavu Crnu Goru.
Od kada gazdinstvo postoji i kakav je bio početak, obzirom da znamo da su zasadi maline tek kasnije došli na red?
-Poljoprivredom smo počeli da se bavimo 2010. godine kada je posađen zasad jabuke. Već naredne godine kako nismo bili finansijski u mogućnosti da oformimo zasad maline, posadili smo hektar pod kupusom, kao altaernativa malini. Kupus je u tom momentu bio potpuna nepoznanica, ali nijesmo htjeli da ispustimo predstojeću sezonu. Nažalost, tada niko nije imao da nas informiše, tj. edukuje na koji način da uzgajamo tu kulturu. Međutim, kako se samo gazdinstvo nalazi u dolini Tare, zemljište je bilo izuzetno plodno. Prva sezona je na iznenađenje svih nas bila pun pogodak, jer smo proizvod uspjeli da plasiramo na tržište i time omogućimo dobit koja nam je bila neophodna za nabavku mehanizacije i alata, koju obzirom da smo počeli od nule, nijesmo imali. Godina za godinom, gazdinstvo je raslo, a mi smo uspjeli da zasadimo naš prvi zasad malina, a zatim i jagoda, čime je na kraju ukupna površina pod mješovitim kulturama iznosila 2,5ha, govori Balša.
Distribucija malina- od proizvođača do potrošača.
Četiri godine kasnije, uvidjevši da postoji kako naša , tako i potreba i potražnja drugih proizvođača za mehanizacijom i sredstvima za zaštitu bilja, osnovali smo prvu poljoprivrednu apoteku u Mojkovcu d.o.o Green Dale.
-Kako je svaki početak težak , ulaganja su bila velika, kako na gazdinstvu tako i u preduzeću. Od starta je uključena cijela porodica i tako je ostalo i do danas. Mislim da je to jedini način za uspjeh u ovakvom poslu, jer sam čovjek malo šta može da uradi, naročito u poljoprivredi koja zahtijeva mnoga odricanja i posvećenosti.
-Malo ko bi mogao da se bavi tim poslom, jer prosto mora postojati ljubav između čovjeka i zemlje ili najmanje vizija kojoj ćete težiti i koja će vas održavati kroz teške periode i situacije sa kojima se jedan proizvođač svakodnevno susreće, bilo da su to vremenske neprilike ili tržište, svakako je nešto što je izvan moći proizvođača, ističe Balša.
” Sigurno je to da zemlja ne traži gazdu, već slugu, ne zbori mnogo, ali svako zna da nagradi dobro odrađen posao.”
Mnogi od vas nijesu čuli, ali je vrijeme da saznaju da je ovaj mladić godinama unazad istraživao, kako naše tako i tržište u Evropi i došao do sjajnog zaključka koji se realizovao u jednu korisnu ideju. Naime, Balša je jedini distributer Italpollina đubriva i biostimulatora u Crnoj Gori, čiji proizvodi posjeduju sertifikat za upotrebu u organskoj proizvodnji, revitalizuju i održavaju zemljište biološki aktivnim.
-Kako smo tražili savremenija rešenja koja bi imala efekat na biljnu proizvodnju, za oko su nam zapala Italpollina đubriva koja su sa sobom nosila jednu potpuno novu priču. Raspitali smo se i utvrdili da predstavništva Italpolline svugdje postoje osim u Crnoj Gori. Nakon pregovora sa firmom iz Italije postali smo partneri i distributeri Italpollina đubriva i biostimulatora za Crnu Goru. Od sada proizvođači imaju još veći izbor da testiraju i probaju i sami se uvjere u kvalitet istih, jer svojim kvalitetom nude nešto potpuno drugačije. Održivost je jedan od slogana firme Italpollina „Hello nature“, a njihovi proizvodi posjeduju sertifikat za upotrebu u organskoj proizvodnji, revitalizuju i održavaju zemljište biološki aktivnim, a u svom sastavu sadrže sve što jednoj biljci suštinski treba, od biogenih i mikro elemenata i organske materije , do živih korisnih mikro organizama koji svojim radom oživljavaju zemljište, objašnjava ponosni Balša.
Pčelarstvo- neizostavna grana svakog ko se bavi poljoprivredom.
Svi smo svjedoci da je ne tako davno ova grana poljoprivrede bila ugrožena, što je rezultiralo protestima malinara, kako to komentarišeš?
-Dešava se i ne tako rijetko da proizvođač odradi sve što se od njega traži, podigne zasad , brine o njemu, edukuje se kako bi ga unaprijedio i dobio maksimum za svoj rad i trud, da bi na kraju uslijedila u najmanju ruku poražavajuća otkupna cijena ili izostane otkup u potpunosti. Takvom jednom scenariju svjedočimo u poslednje vrijeme, gdje su se na „meti“ tržišta našli malinari sjevera Crne Gore. Mora postojati svijest o tome da je malinarstvo poziv kojim se bave mnoge porodice na sjeveru. Mahom nezaposleni domaćini pribjegli su malini koja takvim porodicama predstavlja osnovni izvor prihoda. Potencijal koji nudi ova kultura je ogroman, međutim kako je još uvijek „ mali“ broj proizvođača koji uzgajaju malinu, kao takvi količinama ne mogu da pariraju gigantima i ne mogu uticati na formiranje cijene. Da bi postali konkurentni , moramo više proizvoditi, a da bi više proizvodili mora postojati bar neki vid garancije, gdje bi se definisala minimalna cijena za otkup „crvenog zlata“. Iako postoje mnoge subvencije i premije kao i javni pozivi gdje država refundira 50% uloženih sredstava za svaki vid proizvodnje, sve to pada u vodu kada izostane poslednji korak, prodaja. Uz malo interesovanja i dobre volje , sjeverna regija bi mogla postati prepoznatljiva po ovoj kulturi, navodi Balša.
Koliko je zahtjevno baviti se malinarstvom i kako se boriti protiv bolesti i štetočina?
Malina spada među najzahtjevnije kulture. Zahtjevne u smislu da uspijevaju na bogatim zemljištima, ne podnose ravnice sa jakim udarima vjetra, čestim maglama i plavnim terenima. Kao i svaka kultura i malina ima svoje bolesti i štetočine koje je napadaju. Postoje mnoge bolesti među kojima su:
- plamenjača korijena maline ( Phytophthora fragariae),
- kestenjasta pjegavost izdanaka ( Didymella applanata) i
- siva trulež plodova (Botrytis cinerea)
One su najdestruktivnije, a često predstavljaju ograničavajući faktor u proizvodnji ukoliko se u velikoj mjeri rašire u zasadu. Iz tog razloga moraju se primjenjivati sve agrotehničke i hemijske mjere , od upotrebe sertifikovanog sadnog materijala, izbora parcele, ishrane biljke, pa sve do hemijske zaštite. Malina zahtijeva više tretiranja u toku jedne godine, kako bi se postigli maksimalni rezultati. Ukoliko se pridržavamo pravila i nastojimo da malini obezbijedimo sve što joj je potrebno, prinos neće izostati, a sa prinosom i konačni prihod.
Zasadi malina- “crvenog zlata”
