Istorijat, prinosi i porijeklo jabuke
Jabuka kao voćna vrsta je jedna od najraširenijih i privredno najznačajnih voćnih vrsta, vrlo starog porijekla. Ona se odavno koristila kao hrana, osvježavajuće sredstvo i kao lijek. Koristi se u toku čitave godine, a plodovi se mogu zamrzavati i koristiti za različite oblike prerade. Jabuka se prvo gajila u staroj Grčkoj, a zatim se proširila po Rimskoj imperiji. Jabuka je porijeklom iz Azije tj. sa Himalaja odakle dolazi najveći broj divljih jabuka.
Po proizvodnji jabuka zauzima prvo mjesto od svih kontinentalnih voćnih vrsta sa proizvodnjom od 60 000 000 t. Po potrošnji u svježem stanju jabuka se nalazi na trećem mjestu, posle agruma, citrusa i banana. Ona se manje ili više uspješno gaji na svim kontinentima. Mjesta sa kontinentalnom klimom imaju najbolje uslove za gajenje jabuke. Najpovoljniji uslovi za gajenje jabuke su Azija, Evropa i Sjeverna Amerika. Proizvodnja jabuke u Crnoj Gori 2006 godine je iznosila 5365 tona, što je po jednom stanovniku iznosilo 8 kg. U istoj godini, potrošnja jabuke po domaćinstvu je bila 15.5 kg, što znači da postoji deficit iz domaćih resursa koji se nadoknađuje uvozom. Zadnjih godina proizvodnja jabuke se značajno povećava.
U Crnoj Gori jabuka se najviše gaji na sjeveru Crne Gore, u dolini Lima- Bijelo Polje, zatim Berane, Andrijevica, Kolašin- Donja i Gornja Morača, okolina Pljevalja, Nikšić- Župa Nikšićka. Kada se otvorio lozno-voćarski rasadnik u Danilovgradu, jabuka se počela širiti i po Bjelopavlićkoj ravnici a slabije u Zetskom i Primorskom dijelu Crne Gore. U našoj zemlji su sa istoka unešene sorte sa slatkim plodovima, a sa zapada sorte sa kisjelim plodovima. Ajdared, zlatni delišes, Jonagold i Greni smit su sorte koje se najviše gaje kod nas.
Sorte jabuke
Sorta je veoma važna za proizvodnju i plasman jabuke. Pod sortimentom podrazumijeva se grupa sorti koje se na osnovu svojih kvalitativnih i kvantitavnih osobina preporučuju za gajenje u nekoj zemlji. U svijetu je do danas stvoreno više od 10 000 sorti jabuka. Tokom godine, za svaki period potrošnje treba odabrati odgovarajuće sorte jabuka. One moraju imati veliki broj pozitivnih osobina, kao što su otpornost prema nepovoljnim abiotičkim i biotičkim faktorima, ranom, visokom i redovnom rodnošću, visokim kvalitetom plodova, pogodnošću za različite vidove korišćenja, niski troškovi proizvodnje i čuvanja. Pravilan izbor sorte je osnova za uspješnu proizvodnju. Loša sorta ni pri najpovoljnijim uslovima i najboljoj agrotehnici ne može obezbijediti uspješnu proizvodnju. Najpoznatije sorte su Jonagold, zlatni delišes , ajdared, greni smit.

Džonagold (Jonagold) spada u najkvalitetnije jesenje sorte i porijeklom je iz Amerike. Bere se sredinom septembra i čuva se do 8 mjeseci. Slabo je bujna i cvjeta srednje kasno. Plod je veoma dobrog ukusa, krupan do veoma krupan prugasto-crvene boje, a meso vrlo sočno, blago kisjelo i sa prijatnom aromom. Koristi se za proizvodnju smutija i prirodnih sokova.

Greni Smit (Granny Smith) je Australijska sorta koja je kod nas uvedena prije 3 decenije. Bere se u drugoj polovini oktobra a čuva se do maja. Ovo je sorta koja ima najdužu vegetaciju od 6 mjeseci. Srednje je bujna, preporučuju se podloge M9 i M26, otporna je na mrazeve i bolesti. Plod je krupan, boja je zelena sa izraženim bijelim lenicelama. Meso ploda je čvrsto, sočno dosta nakisjelo i slabo aromatično.

Ajdared (Idared) je porijeklom iz Amerike. Bere se krajem septembra i početkom oktobra. Čuva se do maja, slabo je bujna i cvjeta srednje rano. Otporna je na čađavu krastavost. Plod je krupan blijedo-zelene boje koji je prekriven jakim crvenilom. Meso ploda je čvrsto, sočno i vinasto kisjelo. Odlična je za pripremu kolača i voćnih salata.

Zlatni delišes porijeklom je iz Amerike. Srednje je bujna, bere se sredinom septembra i osjetljiva je na čađavu krastavost. Boja ploda je zeleno-žuta. Meso ploda je čvrsto, svijetlo-žute boje, blago kisjelo do slatko. Može se koristiti za voćne salate, kuvanje i pečenje.
Temperatura
Jabuka se može gajiti u regionima sa jakom zimom i ljetima kada su temperature do 40°C. Zimski mrazevi mogu napraviti štete, ali je najveći problem niska temperatura tokom cvjetanja. U zavisnosti od sorte, fenofaze razvoja jabuke, intenziteta i dužine trajanja mraza može doći do većih ili manjih oštećenja na otvorenim i zatvorenim cvjetovima i zametnutim plodovima. Mraz od -4°C do -5°C u fazi zatvorenih cvjetova izaziva njihova oštećenja, a kada su cvjetovi otvoreni može ih oštetiti i mraz od -1°C. Ako je u vrijeme cvjetanja hladno, pčele ne izlaze iz košnica pa je i oprašivanje slabo. Jabuci ne odgovara previše visoka temperatura, topli dani a najviše tople noći, kod sorti sa obojenim plodovima, jer mogu smanjiti razvoj dopunske boje. Mjesta sa hladnim noćima u vrijeme sazrijevanja, odgovarajuća vlažnost vazduha i topli dani, omogućavaju razvoj dopunske boje na plodovima.
Voda
Voda je neophodna za uspješno gajenje jabuke. Visoke i kvalitetne prinose jabuke ne možemo dobiti bez navodnjavanja. Zato se mora uraditi analiza prisustva vode za navodnjavanje, nivo i kvalitet podzemnih voda, dostupnost obnovljivih izvora vode. Potreba jabuke za vodom zavisi od količine padavina tokom godine, rasporeda, temperature, zemljišta, gustine sadnje, kombinacije sorta-podloga i opterećenost stabla plodovima. Ako je tokom toplijih dana, naročito u drugom dijelu vegetacije vlažost zemljišta i vazduha niska, plodovi ostaju sitni, učešće plodova prve klase u ukupnom prinosu je malo a diferenciranje generativnih pupoljaka za narednu godinu je slabo. Može doći i do pojave ožegotina ako se dovoljno ne navodnjava. Moramo obratiti pažnju na to koliko često pada grad, jer je grad vremenska nepogoda koja može nanijeti velike štete, što može dovesti do velikog gubitka u proizvodnji. Na lišću može doći do cijepanja, na mladarima lomljenje vrhova i cijepanje kore, na plodovima jača ili slabija nagnječenja pokožice i mesa. Štete od grada zavise od od veličine i oblika grada, vjetra, i dužine njegovog trajanja. Najveće štete nastaju usled gubitka prinosa i smanjenja kvaliteta plodova. Na plodovima gdje je povrijeđena pokožica, razvijaju se brojni mikroorganizmi, plod truli i takvi se plodovi ne mogu prodavati za upotrebu u svježem stanju, a nekad ni za preradu. Zato se kod podizanja zasada jabuke na mjestima pojave grada , preporučuju protivgradne mreže.
Vjetar
Jak vjetar negativno djeluje na uspijevanje jabuke. Jak vjetar može izazvati naginjanje i izvaljivanje stabla, sprečava let pčela, izaziva opadanje plodova koji nisu zreli. Zbog ovoga se mora obratiti pažnja na pravac, brzinu i učestalosti duvanja vjetra na mjestu na kome se podiže zasad jabuke.
Izbor podloge
Jabuka je voćna vrsta koja ima na raspolaganju veliki izbor raznih vegetativnih podloga, za različite regione. Za ekstenzivnu proizvodnju preporučuuju se najbujnije podloge, za poluintezivne bujne podloge, a za intezivne srednje bujne podloge. Za superintezivne zasade preporučuju se podloga M9 i MM106.
Generetivne podloge su manje značajne za jabuku, koriste se kao podloge u ekstenzivnim i poluintezivnim zasadima, vrlo su neujednačene i heterogene. Postoji veliki broj samoniklih tipova jabuke (šumske, divlje), koje se razlikuju po porastu, rodnosti, krupnoći i ukusu plodova. Prednosti ovih tipova su otpornost prema bolesti i štetočinama, klimatskim uslovima i nisu probirljive na zemljišne uslove.
Vegetativne podloge su podloge koje se odlikuju ujednačenošću morfoloških i fizioloških osobina, pa su voćke koje se na njima gaje ujednačene u pogledu rasta, rodnosti, kvaliteta plodova i dugovječnosti. Vegetativne podloge se dijele na slabo bujne (kržljave), srednje bujne, bujne i vrlo bujne.
Slabo bujne
M20– Ova podloga se dobro ožiljava, ali stvara mnogo izdanaka koji se teško suzbijaju, naročito u super gustim zasadima.
M27– Dobijena je ukrštanjem M9 i M13. Kalemljene sorte se mogu gajiti u višerednim zasadima sa rastojanjem od 1,5×0,5-1,0m, i u gustim zasadima sa brojem stabala od 5000 do 10000 po ha.
M9– Sorte kalemljene na njoj prorode u drugoj ili trećoj godini. Slabo se ukorjenjava, zahtijeva naslon jer se često izvaljuje pod teretom roda naročito gdje duvaju jači vjetrovi. Osjetljiva je na mraz, viruse, bakterioznu plamenjaču i krvavu vaš. Dobro podnosi sušu zbog velike apsorpcione moći korjenovog sistema.
M26– Daje bujnija stabla od M9 i bolje se ukorjenjava. Otporna je na niske temperature, ne podnosi teža zemljišta i zahtijeva naslon.
Srednje bujne podloge
M7– Daje bolje rezultate na težim nego na lakšim zemljištima. Osjetljiva je na golomrazicu i nedostatak kalijuma u zemljištu, i stvara izdanke u zasadu.
M4– Zahtijeva potporu jer se ne ukorjenjava najbolje. Podnosi različite tipove zemljišta. Osjetljiva je na sušu, kao i na visoku vlažnost zemljišta.
M2– Na srednje teškim zemljištima daje najbolje rezultate, osjetljiva je na sušu, visoku vlažnost zemljišta i na nedostatakj kalijuma u zemljištu. Srednje je otporna na mraz.
MM106– Sa M9 predstavlja najrašireniju podlogu. Otporna je na krvavu vaš, mraz, nisku količinu kalijuma, ali je osjetljiva na nedostatak magnezijuma i suvišnu vlažnost u zemljištu. Odlično se ukorjenjava i jedna je od najperspektivnijih podloga u svijetu i kod nas.
Bujne podloge
M1– Osjetljiva je na mraz i pepelnicu. Ova podloga se nije puno raširila.
MM109– Podnosi sušu i niske temperature, a osjetljiva je na višak vlage. Ne ukorjenjava se dobro pa zahtijeva naslon.
Alnarp 2– Švedska podloga, poznata kao M4. Dobro se ukorjenjava i otporna je na niske temperature do -40°. Sorte na njoj rano prorode i daju visok prinos dobrog kvaliteta. Ova podloga ima perspektivu.
Vrlo bujne podloge
M16– Ova podloga je osjetljiva na čađavu krastavost, rak korjenovog vrata, bakterioznu plamenaču, krvavu vaš i pepelnicu.
M25– Slične osobine ima kao i M16.
Priprema zemljišta za sadnju
Priprema zemljišta počinje krčenjem, čišćenjem i ravnanjem terena. Zatim slijedi meliorativno đubrenje i duboko oranje. Ako se podiže zasad sa nagibom većim od 8 do 10 %, tada se moraju napraviti terase. Temljište treba da sadrži najmanje 3 % humusa. Da bi se povećala količina humusa za 1 % na dubini od 40 cm u zamljište treba unijeti stajsko đubrivo. Kada se završi đubrenje zemljišta mineralnim i organskim đubrivima, slijedi duboko oranje na dubinu 50 do 70 cm. Dubina oranja zavisi od tipa zemljišta, odnosno zbijena zemljišta se oru dublje. Zemljište koje ima bolje fizičke osobine, može se orati i na dubinu od 40 do 50 cm. Prije dubokog oranja ili rigolovanja, treba unijeti preporučenu količinu fosfornih i mineralnih đubriva, kako bi se izmiješala po čitavoj površini. Zasad se može podići na zemljištu koje je ranije obrađivano, na kojem su gajene ratarske kulture, može i na zemljištu koje nije obrađivano i na zemljištu gdje su gajene voćke. Zemljište koje je obrađivano i ako je bilo navodnjavano, sigurno je izgubilo svoju strukturu, jer se oranjem manje ili više naruši struktura. Zbog toga prije podizanja voćnjaka, treba popraviti strukturu zemljišta meliorativnim mjerama.
Pripremio: Vojislav Popović