Veliki je broj rasa krava koje postoje ili su postojale u svijetu. Broj ide do preko jedne hiljade, dok je taj broj u današnje vrijeme (sadašnjih-neizumrlih rasa) negdje oko 700, u zavisnosti od izvora do izvora koji se koristi. Soj, kao nešto ispod rase, predstavlja isto tako značajan, mada manje, činilac prilikom izbora neke životinje. Unutar rase sojevi su različiti, ali je njihova razlika uglavnom ponajviše izražena u fenotipu (spoljašnjosti), pri čemu ne treba zanemariti ni njen uticaj na genotip.
Holštaj-frizijska rasa, Simentalska rasa, Braun-Svis, Džerzej, Tirolska rasa i Buša… Ovdje nabrojane – najpoznatije, jesu i one koje su smatrane u prošlosti ili sadašnjosti najpoželjnijima. Da li je tako ili nije ne može se sa sigurnošću reći imajući u vidu tako veliki broj rasa u svijetu i njihovu neispitanost na naše terene. Ipak ekonomičnost uvođenja novih-potencijalnih rasa dovelo bi u pitanje stabilnost stočarske proizvode, te je na višim institucijama da sprovode istraživanja, koji bi u krajnjem rezultirali uvođenjem neke sasvim nove rase u genofond crnogorskog stočarstva.
Holštaj – frizijska
Rasa najpoznatija, ali i najproduktivnija. Da je najbolja za naš teren, ne bi se reklo. Velika proizvodnja zahtijve i velika ulaganja koja crnogorska poljoprivredna scena ne može da priušti. Ipak, generalno bi se moglo reći da je pogodna za područje Podgorice, djelova Danilovgrada, i moguće Polimlja te Pljevalja.
foto: Pixabay
Simentalska rasa
Simentalac je rasa vrlo dobre produktivnosti, i to u oba smjera. Dosta otpornija od prethodne, rasa je to koja kao i prethodna zahtijeva ako ne velika ulaganja a ono ogromnu količinu inputa, što se opet svede na isto. Zbog toga je areal njenog gajenja sveden na Polimlje, Pljevlja i djelove centralnog regiona naše države.
foto: Pixabay
Braun-svis
Nekada popularna, danas gotovo pa ugrožena, u Crnoj Gori Braun svis nije zlatan izbor. Iako je pogodna za neka područja Crne Gore, ipak se ne može reći da je generalno dobra za Crnu Goru. Problem isti kao kod Holštajna:
- ne podržava je crnogorski teren
- ali ni crnogorska poljoprviredna scena
Područje gajenje: identično kao kod Holštajna.
foto: Pixabay
Džerzej
O Džerzej se ponekad i razmišlja, ali nikako ne odlučuje. Tako je i ispravno imajući u vidu osjetljivost rase, slabu distribuciju i u regionu, te ostale mane koje dolaze sa ovom rasom.
Tirolska rasa
Moguće i najpovoljnija i najbolja rasa za preko 60% našeg područja. U pitanju je rasa otporna na krševite predjele, produktivnija od Buše i nešto manje izdržljivija od nje. Područje Šavnika, Žabljaka, južnog dijela CG, dijela Danilovgrada i dijela Podgorice, cijelog Nikšića i Cetinja područja su koja mogu biti prikladna gotovo pa isključivo Tirolskoj rasi i Buši.
foto: Pixabay
Buša
O Buši je pisano u dva navrata (Buša – pogrešno percipirana domaća životinja‾Buša- Autohtona rasa goveda). Treba istaći da je rasa u izmuiranju, a da njena vrijednost nadilazi usku i subjektivnu farmsku profitabilsnot. Biodiverzitet, kulturni identitet i stočarski identitet oslanjanju se na ovu rasu koja očigledno da više daje nego što uzima.
________________________________________________________________________________________________
Rasa kao rasa, svaka varijabilna i drugačija na svoj način. Svoje sličnosti dijele međusobno a na različitosti se temelji produktivnost u stočarskoj proizvodnji. Uzimanje u obzir više faktora prilikom započinjanja ili proširenja kapaciteta stočne farme neophodno je kako bi se postigao uspjeh jedne, ne samo profitabilne, već i održive – (ekonomski i ekološki) – stočarske farme krava. Čini se da za sada crnogorski niti teren niti scena ne podržava daljnje uvođenje visokoproduktivnih rasa.
