Domaći balkanski magarac koji se gaji na području Crne Gore pripada tipu balkanskog magarca. Uglavnom se gaji u nepristupačnim, krševitim područjima južnog i središnjeg dijela Crne Gore, a to su barska, cetinjska i ulcinjska opština, kao i djelovi podgoričke i danilovgradske opštine. Pogodan je za gajenje kako u žarkim, tako i u veoma hladnim područjima, zbog svoje vitalnosti, otpornosti i veoma dobre prilagodljivosti. U pogledu ishrane, njege i smještaja je veoma skroman, s obzirom da se veoma lako prilagođava nepovoljnim ambijentalnim uslovima.
Kao što je to slučaj sa većinom autohtonih rasa u Crnoj Gori, tako se i broj domaćeg balkanskog magarca konstantno smanjuje. Uzrok tome treba tražiti u razvoju saobraćajne infrastrukture, uvođenju mehanizacije, kao i činjenici da stanovništvo sa sela i udaljenih područja sve više odlazi u gradove, tako da je upotreba magarca svedena na mimimum. Prema podacima Monstata iz 2010. godine populacija magaraca brojala je 575 grla zajedno sa mazgama i mulama, ali svakako u ovom trenutku njihov broj je još manji.
Izvor: https://www.facebook.com/farmamagaracacg
Karakteristike
Domaćeg balkanskog magarca karakteriše snažna, čvrsta konstitucija, skladna građa i kompaktan tjelesni okvir. Glava je ravnog profila sa dugim ušima, koje su iznutra obrasle svijetlim, a po rubu tamnijim dlakama. Nosni dio glave je takođe svijetlo obojen, sa tamnim do crnim nozdrvama i gubicom. Boja trupa domaćeg balkanskog magarca je obično sivosmeđa, sporadično mrka, a vrlo rijetko bijele ili crne boje. Za vrijeme zimskih mjeseci dlaka je duga, gusta i čupava, a isti slučaj je i sa dlakom puladi. Dlaka trbuha i unutrašnje strane nogu je svjetlije pigmentirana, dok je griva jaka, štršeća i tamnije pigmentirana.
U pogledu razvijenosti domaći balkanski magarac je malog tjelesnog okvira, tjelesne mase oko 180 kg. Niskog su rasta i prilagođeni kretanju po kamenitim stazama, budući da imaju veoma čvrsta i tvrda kopita.
Polnu zrelost postižu sa 2-2,5 godine. Bremenitost magarca u prosjeku traje godinu dana, nakon čega se u u većini slučaja rađa jedno mladunče.
Meso i mlijeko magarca su odličnog kvaliteta. Magarica tokom jedne laktacije daje od 35 do 40 litara mlijeka, što na dnevnom nivou iznosi oko 150ml. Magareće mlijeko sadrži 1% masti, pa je po tome najbliže majčinom mlijeku, sadrži i do 60 puta više vitamina C nego kravlje mlijeko.
Pokazalo se veoma uspješno u liječenju plućnih bolesti, bronhitisa, upale pluća, kašlja i astme.
U Crnoj Gori, od prije par godina, na području opštine Danilovgrad, u selu Martinići osnovana je farma magaraca, prva ovakve vrste u Crnoj Gori. Farma ima za cilj da sačuva magarca kao životinju, kao dio kulturne baštine Crne Gore, budući da je jedna od najugroženijih autohtonih rasa u Crnoj Gori. Svakako postupak za svaku pohvalu, i nadamo se da će se u budućnosti više poljoprivrednih proizvođača okrenuti očuvanju autohtonih rasa u Crnoj Gori. Obaveza je i države da kroz podsticajne mjere, ohrabri farmere na taj korak i da se podigne svijest stanovništva o značaju starih autohtonih rasa za sve nas.
Pripremio: Š.D.
