Permakultura je umijeće rada u skladu sa pririrodom, sama riječ potiče od engleskih riječi “permanent agriculture” što u pevodu znači trajna i održiva poljoprivreda. Konkretnije kazano ovdje se misli na vođenje gazdinstva u skladu sa prirodom odnosno njenim prirodnim poredcima, principima, ciklusima i ekosistemom. Konvencionalni načini poljoprivrede (povećan obim upotrebe sintetičkih preparata, mineralnih đubriva i teške mehanizacije, gajenje u monokulturi) jesu riješili probleme manjka hrane u svijetu ali još od prošlog vijeka se održivost ovog sistema stavljalo pod znakom pitanja jer se još od tada pretpostavljalo da može vrlo lako doći do ekološke krize koja će u velikoj mjeri biti potpomognuta činiocima konvencionalne proizvodnje. Upravo iz ovog razloga su Australijanci Bll Molison i David Holmgreen uveli i definisali termin „permakultura“ odnosno osnove uravnoteženog poljoprivrednog sistema koji se zasniva na interakciji biljaka (voće, povrće, korovi..), domaćih životinja i čovjeka kao organizatora.
Može se reći da je permakultura odgovor na ekološku krizu, rješenje za preveliku eksploataciju prirodnih resursa i način stvaranja uravnotežene ljudske sredine. U sebi ujedinjuje načela geografije, botanike, ekologije, dizajna, i sociologije.
Koji su ključni problem koje permakultura pokušava da ublaži?
- Oštećena životna sredina odnosno prirodno okruženje
- Devastirana poljoprivredna zemljišta širom svijeta
- Zagađene rijeke, jezera, okeani, zemljišta
- Narušen život ljudi, životinja, biljaka
- Izumiranje životinjskih vrsta
Nažalost, čovjek je najveći izazivač svega pomenutog i čovjek sam mora promijeniti način življenja kako bi se vratilo “zdravlje” okolini u kojoj živi, naravno može dati svoj doprinos kao pojedinac ali promjene se moraju dešavati na svim nivoima društva.
Permakultura nudi tehnike i ideje koje usmjeravaju ka zdravijem okruženju, kulturi i ljudima a sve se zasniva na permakulturalnoj etici i principima.
Etički principi permakulture:
- Briga za zemlju – konkretno briga o prirodnim resursima koji se moraju zaštititi i poboljšati i u kojima se mora uspostaviti ravnoteža. Ovi resursi obuhvataju: floru, faunu,vazduh, vodene površine, poljoprivredna zemljišta… Poštovanje ovih principa će farmerima omogućiti veću produktinost na duže staze, zaštitu prirodnog okruženja u kojem se odvija život, zaštitu i zdravlje ljudi.
- Briga za ljude – znači pripremanje zdrave i sigurne budućnosti za sve, važnu ulogu nose solidarnost, pomaganje, komunikacija i obavezna razmjena znanja i vještina.
- Briga za budućnost – odnosi se na brigu odnosno razmatranje i planiranje budućnosti ne samo 10-20 godina unaprijed nego znatno više jer buduće generacije znatno zavise od sadašnjeg vladanja njihovih pretaka čiji je zadatak da za sobom ostave najbolje stanje na zemlji
Ove principe, kako je već pomenuto, pored pojedinaca moraju poštovati veći nivoi društva, vlada, grupe pa sve do jedinke. Sprovođenje dovodi do: zaštite, distribucije i stavljanaja u promet dostupnih resursa; koncepta saradnje a ne konkurencije; podrške lokalne ekonomije korišćenjem lokalnih resursa; zaštite prirodnog okruženja; smanjenja i recikliranja otpada, manje upotrebe neodrživih sredstava; upotrebe obnovljivih izvora energije.
Koja su permakulturalna načela odnosno principi?
Permakulturalni principi su sledeći: posmatrati i sudjelovati, sakupljati i sačuvati energiju (sunčevu energiju, kišnicu, biootpad), ostvarivati prinos (nagrada za trud), samoregulisati i ostvarivati povratnu spregu (svaka promjena počinje u nama), koristiti i cijenjeniti obnovljive izvore energije, ne proizvoditi otpad, dizajn od uzorka prema pojedinostima (gledanje problema sa strane dok se ne dođe do glavnog uzroka), spajanje ne razdvajanje (formiranje odnosa u ekoliškim i društvenim zajednicama), korišćenje sporih i malih rješenja (brza rješenja su neodrživa), koristiti i cijeniti raznolikost (monokulture nisu u skladu sa ekosistemom), koristiti rubna područija i koristiti promjenu na najbolji mogući način.
Da li se permakultura razlikuje od organskog gajenja, da li kroz razliku možemo steći jasniju sliku o permakulturi?
Permakultura naravno u osnovi koristi organsku poljoprivrednu praksu ali je ona mnogo širi pojam od toga. Permakultura u većini predstavlja životni stil koji teži da ima najmanji mogući negativni uticaj na životnu sredinu pored toga predstavlja i sistem gdje se vidovi energije ne gube već se recikliraju tj. prenose se sa jednog elementa na drugi prije nego napuste sistem.
I organske farme i permakulturalne se bave proizvodnjom hrane ali postoje fundamentalne razlike. Permakultura prevazilazi samo stvaranje jestivih plodova i uključuje akcije koje podržavaju očuvanje ekosistema za održivu produktivnost, uspostavlajnje traje znatno duže ali sistem štiti resurse znatno više od organske proizvodnje.
Da li permakultura znači odricanje od komfora?
Permakultura jeste jednim dijelom život u budućnosti ali isto tako i vraća načinu života kojim su živjeli naši preci – održivo i u okviru svojih ekoloških sredstava. Ovo naravno ne znači da je život u komforu nemoguć i da je upotreba savremene tehnologije zabranjena. Permakultura nam daje alate i tehnike za održiv život dok i dalje zadovoljavamo potrebe za udobnijim životom, zdravoj hrani i obnovljivim resursima.
Permakulturalni dizajn:
Permakulturalni dizajn potencira korišćenje onoga što je već dostupo na mjestu koje se posjeduje, to uključuje: prirodne potencijale, klimu, vodu, biljke, alate…Dizajniranje posjeda, po permakulturalnim pravilima, počinje crtanjem linija odnosno pravljenjem zona između stambenog objekta i granice posjeda. Pet do šest zona je norma za svaki permakulturalni sistem, zone predstavlaju u stvari imaginarna područija (bez ograda ili drugih markera) koja se mogu prilagoditi potrebama. Razlog za njihovo dizajniranje je pomoć pri fizičkom postavljanju činioca koji čine sistem na posjedu. Nultna zona predstavlja stambeni objekat ili blisku zamjenu. Objekti i biljne kulture koje se najviše koriste lokalizuju se što bliže stambenom objektu, objekti, kulture koje se ne koriste često, koje ne zahtijevaju često provjeravanje i održavamje lokalizuju se u spoljašnjim odnosno udaljenijim zonama.
Zonu 1 bi činili: drvnara, kreveti sa zeljastim voćem, povrćem, začinskim biljem, kreveti i okviri za uzgoj sjemena..
Zona 2 je mjesto za opremu, konstrukcije, postrojenja koja su sledeća po učestalosti korišćenja. Ova zona se obično koristi za: pčelinje košnice, kante za kompost, ograde za stoku i živinu, rezervoare za vodu..
Zona 3 je glavna proizvodna površina, mjesto na kojem se uzgajaju usjevi i na kojem se smješta krupnija stoka.
Zona 4 služi za smještanje opreme koja se rijetko koristi i ne zahtijeva često provjeravanje zatim za gajenje samoniklog bilja, prikupljanje divlje hrane (orasi, samoniklo voće)…
Zona 5 je prirodno rijetko posjećeno područje koje je najbolje povezano sa susjednim koridorima divljih životinja.
Zona 6 predstavlja veći bioregion ili društveni kontekst.
Životinje u permakulturi:
Intezivni uzgoj domaćih životinja postao je masovno mučenje, dobar dio hrane koji se proizvede je hrana veoma male hranjive vrijednosti zbog toga što je u savremenoj proizvodnji uobičajena upotreba hormona rasta, antibiotika, sredstava za smirenje i ostalih vještačkih supstanci. Humani uzgoj životinja rezultira kvalitetnom hranom, prirodnim životom i višestrukim koristima.
Kada se permakultura posmatra kao kompletan ekosistem onda životinje u njemu imaju važnu ulogu pa stoga one služe za kontrolisanje korova, štetočina kao i za zatvaranje lanca ishrane na imanju.
Konkretnije u permakulturi životinje mogu služiti kao:
- Izvor hrane
- Proizvođači visokokvalitetnog đubriva
- Oprašivači
- Izvori toplote (isijavaju tjelesnu toplotu koja se može koristiti u zatvorenim konstrukcijama kao što su staklenici i plastenici)
- Proizvođači bioplina
- Obrađivači zemljišta (živina i svinje su dobri prevrtači zemlje, čistači i “mašine” za gnojidbu)
- Sredstva za krčenje i gnojenje nedostupnih terena (koze)
- Kontrolori štetočina (živina se hrani insektima koji se nalaze u različitim stadijumima života)
- Filteri za pročišćavanje vode (školjke)
- Kontrolori požara (ispašom smanjuju rizik od pojave požara)
U permakulturi se stočna hrana (voće, lišće, izdanci, granje, orasi, sjemena i korijeni) uzgajaju tako da ih životinje mogu koristiti na licu mjesta i u isto vrijeme vršiti gnojenje, kontrolu rastinja, korova i štetočina. Planiranje gajenja važnijih kultura i stočne hrane treba uskladiti sa potrebama i navikama svake pojedine životinjske vrste.
Permakultura otvara put ka izgradnji održivog budućeg društva koje će biti sposobno da preživi, pokazuje alternativne načine za povratak u život sa prirodom i zaobilazi borbu protiv nje.
Pripremila: dipl. ing. polj. Valentina Stanišić
