Tipovi tova junadi
U zavisnosti od udjela koncentrovanih i kabastih hraniva u obroku junadi, tov se može podijeliti na 3 različita:
- Tov junadi na paši
- Polukoncentratni tov junadi
- Koncentratni tov junadi
Svi oni mogu se organizovati na području Crne Gore. Ali da li je svaki podjednako rentabilan – nije. Upravo u našim uslovima, gdje gotovo da nema proizvodnje žitarica i gdje su putevi prilično devastirani, koncentratni tov sigurno da otpada.
Sa suprotne strane, dva preostala tipa su idealna a naročito tov na paši za najveći dio crnogorskog sjevera. Tov na paši nudi izvandredan sistem, ne zahtijeva velika početna ulaganja, a daje solidne proizvodne rezultate. I polukoncentratni tov ima smilsa ali zahtijeva veća ulaganja ali i pri čemu daje bolje proizvodnje rezultate.
Tov junadi na paši
Tov junadi na paši je ekonomičan i vrlo perspektivan način iskorišćavanja velikih zemljišnih površina koje se nisu privele nekoj drugoj poljoprovrednoj grani. U biti, on se najvećim dijelom oslanja na kabasta hraniva kao što su: paša, sijeno, silaža, sjenaža, ali i na proizvode industrijske prerade (šećerne repe, stočne repe, povrća i voća).
Ovaj sistem tova, iako na prvi pogled idealan, zahtijeva određeni stepen upoznatosti sa terenom, tržištem i ostalim proizvođačima-stočarima. Prednosti koje se mogu istaći za ovaj tip tova junadi su:
- Mala početna ulaganja
- Mala ulaganja u toku trajanja tova
- Iskorišćavanje zapuštenih pašnjaka i livada
- Veća nutritivna vrijednost mesa
- Moguće veća cijena usled boljeg nutritivne vrijednosti mesa
I pored nabrojanih prednosti, postoje izvjesna ograničenja ali i nedostaci koji ovaj tip ne čine tako idealnim kao što se može zaključiti na prvi pogled. Prije svega sezonski karakter proizvodnje (zbog paše) negativno utiče na nabavku i prodaju junadi. Osim toga, pašnjak kao izvor hrane može biti varijabilan i to u smislu njegovog potpunog ili djelimičnog sagorijevanja (kao što je sve češći slučaj u praksi) i posledično nestabilnih prinosa koji se teško mogu predvidjeti.
Takođe, dnevni prirasti daleko zaostaju u odnosu na koncentratni pa i polukoncentrani tov, te je stoga često neophodno dohranjivati grla određenim (manjim) količinama jeftinijih kocentrata (kukuruz, pšenične mekinje).
Postoje slučajevi kada junadima nisu potrebna koncentrovana hraniva a to je slučaj kada je paša veoma dobrog kvaliteta. To znači da procenat mahunarki na pašnjaku mora ići na 20-ak procenata, uz zelenu sočnu travoliku masu. Takav kvalitetan pašnjak, uzimajući u obzir da je količina dovoljna, obezbijediće dnevne priraste junadi od 0,7 pa do čak 1 kg žive mase. Međutim, u svim ostalim slučajevima, prihranjivanje će biti obavezno jer se može desiti da prirasti padnu daleko ispod 0,5 kg na dnevnom nivou.
Za tov na ekstenzivnoj ispaši – mršavija i starija grla
Još jedna bitna stavka u menadžmentu tova na paši jeste pravi izbor grla za tov. U slučaju tova na otvorenom i pašnjacima slabijeg kvaliteta (najveći dio naših pašnjaka) uvijek je bolje izabrati mršavija grla (grla držana u nešto lošijim uslovima proizvodnje), grla nepotpuno iskazanog genetskog potencijala, jer takva, mršavija, grla bolje koriste pašu. Na starosnu granicu takođe treba obratiti pažnju jer je za ovaj tip pašnjaka najpogodije izabrati starija junad – 16 do 20 mjeseci koja će ih opet bolje koristiti.
Potrebe u zemljištu najviše zavise od njegove same produkcije. Obično se u ekstenzivnim sistemima to kreće od 2 do 4 hektara površine pašnjaka po jednom grlu. Dohrana u ovom slučaju organizuje se uz pomoć kukuruza i to oko 2 kg dnevno.
Ukoliko se ipak radi o kvalitetnim, zasijanim travnjacima, onda je poželjno izabrati grla i veće tjelesne mase.
Junad od 12 mjeseci najpogodnija za visokoproduktivne travnjake
Junad uzrasta jedne i više godina najpodesnija su za nešto intenzivniji tov na paši. Pašnjaci/travnjaci su najčešće zasijani smješom trava i mahunarki, sa visokom produkcijom zelene mase. Takođe, kvalitet takvih pašnjaka je neupitan te su i prirasti visoki. Prosječan prirast može se kretati oko 1 kg, sa ukupno pojedenom zelenom masom od 40kg/dan. Kako bi se obezbijedio što veći prirast ipak se savjetuje prihranjivanje i manjim količinama kukuruza (2 kg dnevno).
Trajanje tova ograničeno ispašom
Tip tova na pašnjacima ograničen je ispašom. Najčešće je to period maja, juna, jula i avgusta, pa tako ukupnu proizvodnju ograničava period od 4 mjeseca. S tim u vezi je i plasman na tržište zrelije junadi u jesenjim mjesecima.
Ovaj vid tova dosta je specifičan i iako ne zajtijeva posebne finansijske izdatke, on zahtijeva određene marketinške sposobnosri, a unosan je i povoljan za djelove zemlje gdje se nalaze nepregledni pašnjaci (gdje je mogućnost primjene i najbolja).