U želji da saznamo nešto o proizvodnji maline na sjeveru Crne Gore zaputili smo se ka Bijelom Polju, kod uzgajivača Andrije Delića iz mjesta Šljepašnica gdje je i lokalizovan njegov malinjak.

U narednom intervjuu možete pročitati šta smo saznali od Andrije o samoj proizvodnji, zbog čega se odlučio baš za ovu kulturu, o mogućnostima plasmana na stranom i domaćem tržištu, o tome na osnovu čega se formiraju otkupne odnosno prodajne cijene kao i još dosta zanimljivih pojedinosti.

1. Da li nam možete reći zašto ste se baš odlučili za gajenje ove voćne vrste i šta je najviše uticalo na Vašu odluku da se počnete baviti ovim poslom?

– Maline smo odlučili da gajimo na osnovu predispozicija koje ima naše imanje. Nalazi se na 750 m nadmorske visine sa blagim nagibom. Osunčano je tokom cijelog dana i ima dobro provjetravanje jer je u pitanju visoravan.  Na odluku da se bavim ovim poslom prije svega  uticala je ekonomska strana jer sam nezaposleno lice i vidio sam svoj posao u tome, takođe sam htio da na pravi način valorizujem posjed.

2. Na kojoj površini se prostire Vaš malinjak, koji su to faktori koji bitno utiču na rentabilnu proizvodnju i visoke prinose maline, da li je zemljište na kojem ste podigli malinjak predhodno zahtijevalo popravku njegovih proizvodnih osobina?

– Malinjak se prostire na površini od jednog hektara. Faktori koji utiču na visoke prinose maline su pravilna agrotehnička primjena mjera, klimatski uslovi (nagle promjene temperature sa visokim razlikama, proljećni mrazevi kao i jesenje visoke temperature veoma loše utiču na uzgoj maline) i pravilno navodnjavanje (neke sorte maline ne podnose velike količine vode pa se postiže kontraefekat). Na osnovu analiza zemljišta i preporuka Biotehnickog fakulteta morali smo da oplemenimo zemljište fosforom da bi uzgajanje bilo adekvatno.

3. Koje sve sorte gajite u vašem zasadu,  zbog kojih svojstava ste se odlučili baš za njih?

– Gajimo malinu sorte Vilamet i odlučili smo se na osnovu preporuka mojih prijatelja malinara iz Arilja, Ivanjice i Kosjerića koji se više decenija bave uzgojem ovog crvenog blaga. Vilamet je malina visokog kvaliteta, velikih prinosa i veoma je otporna na bolesti. Pored ove sorte maline i jos jedna sorta je predodređena za nase uslove a to je Miker. Takodje malina velikog kvaliteta ali nesto više je zahtjevnija od Vilameta. Naravno,osnovni preduslov je da su sadnice sertifikovane, odnosno da je sadni materijal zdrav.

4. Možete li nam reći nešto o tipu špalira  i načinu navodnjavanja koji koristite u Vašem malinjaku?

– Vilamet se gaji na špaliru. Pomoću kolja na rastojanju od 6 m i dvije žice koje su paralelne. Jedna je na visini od 90 cm od zemlje, a druga je na 170 cm . Tako je na našoj plantaži. Što se tiče navodnjavanja malina dobija vodu u baš sušnom dijelu godine. Prije toga provjerimo vlažnost i na osnovu toga postupamo. Napominjem opet da Vilamet ne podnosi velike količine vode i zbog toga zna da se suši. Ako je zasađen u ravnici a nisu urađeni drenažni kanali za odvod vode onda često uzgajivači na takvim parcelama imaju problem sa sušenjem. Takođe mnogi malinari tokom berbe učestalo navodnjavaju čime prouzrokuju plamenjaču i sušenje izdanaka tokom jeka berbe.

5. Kakve su trenutne  šanse za plasman malina na domaćem i stranom tržištu, da li se proizvedena roba može lako plasirati na tržište?

– Za plasman maline na strano tržište utiče mnogo faktora, osnovni su količina i kvalitet na svjetskom tržištu. Zemlje kao što su Čile, Poljska i Ukrajina su ogromni proizvođači maline i od roda u tim zemljama zavisi i cijena i plasman na svetsko tržište. Crna Gora izvozi maline u Srbiji ili eventualno u BiH jer ne posjedujemo ni količine a ni standarde da bi izvozili na tržište EU ili Rusije. Što se tiče domaćeg tržišta, nažalost, oko  jedna četvrtina  se valorizuje na našem tržištu. Uzrok tome su visoke cijene svježe maline (kutija od 200 g košta od 2,00 € do 3,50 €), nepostajanje ozbiljnije strategije za plasman ovog proizvoda na naše tržište (marketi su prebukirani smrznutom malinom i prerađevinama iz zemalja okruženja a nerijetko se uvozi i u svježem stanju u periodu kada je kod nas berba; nepostajanje prerade).

6. S obzirom da postoji problem sa cijenom maline sa kojim se Vi susrećete, koja bi bila najbolja cijena maline, da li strano tržište diktira cijenu malina u našoj zemlji kao što je to ranijih godina bio slučaj sa Srbijom?

– Ove godine nismo imali problem sa cijenom i plasmanom maline (iako je na početku berbe imalo indicija da će biti problema  sa cijenom, udruženje je pravovremeno reagovalo i poslije je išlo sve svojim tokom). Razlog tome što je cijena bila viša nego prethodnih godina je to što su količine drastično manje u odnosu na prošlu godinu. Čile je podbacio sa proizvodnjom zbog virusa koji je kod njih imao velikog maha kao i vremenskih nepogoda. Kod nas su takođe prinosi podbacili zbog klimatskih faktora. Prošlogodišnja abnormalno topla jesen (u oktobru su temperature izlaznosile i do 37 °C) je izvukla izdanke da čak i cvjetaju. Odmah već krajem oktobra bili su mrazevi tj. slane i isti ti izdanci su u većini slućajeva izmrzli. Biljka nije uspjela da stigne povući sokove u žile i pripremi se za zimu. Takodje, niske temperature u periodu cvjetanja i berbe (večernje su padale i do 6 °C) tokom juna i jula su uzele svoj danak. Česte kiše i nepogode su takođe doprinijele nižim prinosima. Zbog svega toga cijene su veće. U javnosti se samo gleda cijena i komentariše se da je odlična ali se predviđa da su količine dosta manje a troškovi proizvodnje isti. Udruženje „Malina Polimlja“ je napravilo dogovor sa hladnjačom DOO „Emar“ i direktorom Mervanom Kujovićem, o uzajamnoj saradnji na obostrano zadovoljstvo, i prošle godine krenulo u pilot projekat o uslužnom zamrzavanju maline. Zadovoljni tom saradnjom smo i ove godine isto uradili. Prošle godine bilo je oko 15 proizvođača a ove godine broj se popeo na oko 50. Pridružili su nam se i pojedini proizvođači iz Petnjice, a za sledeću sezonu su saradnju najavili i proizvođači iz Andrijevice.

7. Obzirom da je malina voćna vrsta koja je osjetljiva na čuvanje,da li obavljate preradu plodova u cilju pravljenja nekih drugih proizvoda poput soka ili džema? Kakvo je u stvari interesovanje na tržištu?

– Ne radimo preradu jer je taj projekat dosta skup a s obzirom da se još uvijek borimo da opstanemo kao proizvođači ne ulazi nam se u kredite jer smo već zbog podizanja plantaže u ratama. Takođe ogromna je ponuda  svih vrsta prerađevina iz zemalja iz okruženja medju kojima ima dosta nekvalitetnih (sa procentom voća od 7% do 30% a ostalo je želatin) po dosta niskim cijenama. A kod nas još uvijek ne postoji, u nekoj zavidnoj mjeri, svijesti o zdravoj ishrani pa taj proizvod koji bi mi  proizvodili ne bi ni bio u nekom naročitom interesovanju. Takvih primjera ima dosta, recimo domaći krompir je 0,40€, a uvozni 0,30€ i naši proizvođači imaju ogroman problem prodaje gdje i oni moraju spustiti cijenu na 0,30€ iako je po kvalitetu neuporedivo bolji. I pored toga opet imaju problem prodaje jer se velike količine uvoze. Nadamo se da će ove godine ipak biti drugačije zbog sveukupne situacije koja nas je zadesila. Dosta na takav odabir utiče i kupovna moć potrošača.

8. Kao što znamo, berba malina je jako osjetljiv posao koji zahtijeva veći broj iskusne radne snage, da li Vi imate problema sa pronalaženjem radne snage?

– Naše domaćinstvo do sada nije imalo problem sa nalaženjem berača. To su uglavnom naše dobre komšije i prijatelji i svake godine su isti berači. Imamo međusobno razumijevanje i dobro funkcionišemo. Mi im pružamo 0.40€ po ubranom kilogramu, prevoz do plantaže i nazad do njihovih domova i obrok. Naravno tu su i osvježenja kada odmaraju.

9. Da li imate problema sa bolestima maline, postoji li potreba za većim brojem hemijskih tretmana?

– Sa bolestima maline nemamo problema. Primenjujemo pravovremeno agrotehničke mjere od završetka berbe do početka sledeće. Kada imamo velike klimatske promjene kao ove godine što smo imali (u jednom danu temperatura do 37 °C pa padne u sledećih sat na 18 °C) onda primjenjujemo striktno organska sredstva za prevazilaženje tog stresa poput: sode bikarbone, mlijeka, koprive itd. Smatram da bi nadležni organi trebali da vrši kontrole i analize na svakoj plantaži redovno jer danas je nesavjesnost na visokom nivou pa se lako nađu na pijacama i u domaćinstvima kupaca proizvodi koji mogu ugroziti život i zdravlje ljudi.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović