Lista “želja” farmera i uticaji ministarstava ključni
Ono kako farmeri vide stočarsku proizvodnju i način na koji će ministarstva združeno djelovati, ključno je u funkciji dobre stočarske proizvodnje. Jedna bez druge karike ne ide, to je nešto što je sigurno, a pronaći pravi put i za jednu i za drugu stranu čini se najvećom nepoznanicom.
Farmeri, odnosno stočari, kao glavni, imaju direktan ali i najveći uticaj na razvoj stočarstva u ovoj državi. Sljedstveno tome, slijedi 5 problema koji su postali sastavni dio svakodnevice šireg jezgra farmera, onoga što zasigurno koči razvoj stočarstva u punom smislu.
-
HIPERPRODUKCIJA
Težnja ka stvaranju viška dobara ključan je element u stočarskoj proizvodnji, njoj teži svaki farmer što je i razumljivo. Pretjerivanje stvara hiperprodukciju, presedan koji naš sistem teško da može savladati. Negativni efekti nje same na okolinu štetni su, pa stoga ne treba ići u krajnosti. Hiperprodukcija u zemljama, tačnije djelovima zemalja koje su dostigle takav nivo sofisticiranosti tehnologije – čini se mogućom, ali za naše uslove trenutno stanje ne pokazuje takve doznake.
Kao što je i istaknuto, zbog gomilanja nusproizvoda na malom području, a kao rezultat stočne hiperprodukcije na malom terenu, neminovno dolazi do preopterećivanja sistema, u ovom slučaju životne sredine. Crnogorski tereni, bogati svime samo ne preduslovima za razvijanje ekstra-intenzivnog pa i intenzivnog stočarstva, ubrzano gube bitku, a može se reći i da ostavljaju posljedice i u smislu nepotpune izgrađenosti sistema kao takvog.
Sa druge strane, disperzija kao oprečni koncept hiperprodukciji, ključan je u cilju obezbjeđivanja dugoročne samodovoljnosti kada je u pitanju veliki crnogorski uvoz. To znači da se proizvodnja mora razvijati podjednako na svim terenima, jer se u suprotnom stvaraju ekološki crne tačke.
Podsjetimo da se u našu državu uveze oko 800 miliona eura u vrijednosti hrane i životinja. Ta brojka, iz godine u godinu se povećava i služi kao opomena da, ako se nešto ne preduzme, crnogorska potrošačka korpa (koja se odnosi na hranu i piće) biće sastavljena iz čak 80% uvezene robe.
- Još jedna pogrešna stavka koja tereti proizvođača jeste
DISKONTINUITET
Diskontinuitet svakako usmjeren na ophođenje prema poljoprvirednim parcelama, ali i mnogi drugi. Tu su proizvodni diskontinuiteti, diskontinuiteti vezani za nasljedstvo, diskontinuitet u vizijama, diskontinuitet u slozi među proizvođačima… Tu je i jedan od najvažnijih diskontinuiteta – u ishrani domaćih životinja. Jako bitan, može se reći i presudan, zbog čega je nemoguće pretjerati kada se priča o ishrani i njenom diskontinuitetu kod naših proizvođača.
Praćenje kontinualnosti u bilo kom poslu, presudna je za krajnji uspjeh. A kada se govori o poljoprivrednom sektoru, onda je potrebno da ona bude na još većem nivou.
- Zanemarivanje
DOBROBITI
Dobrobit je ključna za uspješnu farmersku tezu. Ono što znamo je da za dobrobit nije dovoljna sama želja farmera, već i sistemski pristup usklađen sa zakonskim regulativama. Nova saznanja u naučnim krugovima nešto je što treba da oblikuje ovu “materiju”, veoma važnu, ali istina – zapostavljenu.
Ima nekoliko problema koji tište i uzrokuju smanjenu dobrobit životinja – tu je prije svega nedovoljno znanje i nekompetentnost mnogih na poljopriverdnoj sceni, pa i samih stručnih ljudi. Neusavršavanje i nipodaštavanje trenutnog stanja broj dva je problem, slijedi zanemarivanje sistemskog pristupa, i na kraju moguće i nedovoljno razvijena svijest o dobrobiti kao cjelokupnom konceptu.
- Praćenje, ali ne i
USPOSTAVLJANJE NOVIH TRENDOVA
Kada se priča o trendovima ne misli se samo na skupe dodatke ishrani, skupu robotizaciju i slične stavke za koje je pitanje i da li bi uspjele da se implementiraju na skormnom crnogorskom terenu. Slaba infrastukturna mreža, slabo održavanje raznih potrebitih sistema, potom i izostanak iskustva sa navedenim tehnologijama i sl. nešto je što za sada, ali sigurno i u nešto daljoj budućnosti neće dati gore navedenim tehnologijama da se razviju, u pravom smislu te riječi.
Međutim, dosta često se zaboravlja da se novi trendovi i inovacije odnose i na poboljšane uslove držanja domaćih životinja, na sistem upravljanja/gazdovanja, i mnoge druge stvari koje ne koštaju samog farmera mnogo novca, već ga više koštaju truda. Pošto se radi o proizvodnji hrane, stočari moraju pratiti i nutricionističke trendove, za šta je zadužena tehnologija proizvodnje odnosno hrane.
Inovacije su nepobitni pratioci uspješne, ali i što je važnije – na duge staze održive proizvodnje, gdje će se uz pomoć istih osigurati koliko toliko izvjesna budućnost.
- ODROĐENOST OD DRUGIH SEKTORA
Još jedan poljoprivredni problem – crnogorski, jeste neuvezanost sa drugim granama privrede. Čini se da su izolaciji ove grane svi doprinijeli. A upravo je izolacija stočarskog sektora dovela do čvrste veze stočar – prerađivač/nakupac. Na taj način farmeru je ostao samo jedan izlaz za izgradnju svoje reputacije.
Sa druge strane možemo navesti jedini primjer u povoju, koji se tiče uvezivanja turizma i stočarstva. Ipak, treba biti pažljiv prilikom uvezivanja različitih grana privrede, jer jedna drugu može lako potisnuti, što je posljedica loše, neprirodne veze.
Ima još tačaka koje se mogu nazvati kritičnim, a da li će postati kontrolne, kontrolisane od samih izvođača – poljoprvirednika, ostaje nada.
Što se ministarstava tiče, moglo bi se sa slobodom reći da ne treba da prate listu želja stočara, već da uvažavaju činjenice koje oni imaju da predstave. Uvažavanje farmera kao dijela sistema da, ali kao jedinke nikako. Razdvajanje stočarskog od socijalnog sistema mora biti prioritet ministarskog djelovanja.
Kada se stvore uslovi za normalan stočarski sistem, uvezan-a-nezavisan – tada možemo očekivati značajno povoljniju klimu, i za državu i za stočarstvo.
