Nadun (timpanija) predstavlja poremećaj koji izaziva proširenje buraga usljed prekomjernog nakupljanja gasova i najčešće se javlja kod goveda i ovaca. Razlozi zbog kojih dolazi do pojave naduna su brojni, i uglavnom vezani za ishranu životinja.
Faktori koji utiču na pojavu naduna
Kada nakon zimske ishrane goveda pređe na ispašu, uz izostanak prethodnog navikavanja životinja na novu vrstu hrane vrlo često dolazi do pojave naduna. Ispaša životinja u rano proljeće, kada su pašnjaci bujni i vlažni i kada lišće sadrži velike količine rastvorljivih proteina predstavlja glavni problem. Najopasnija je svakako mlada lucerka, zatim i djeteline (crvena i bijela). Takođe, i ozima žita mogu biti opasna ukoliko se koriste za ispašu u rano proleće.
Stručnjaci se slažu da treba iz priploda izlučiti grla kod kojih se često javlja nadun, ali i njihovo potomstvo. Pored ovoga postoje i drugi uzroci koji izazivaju nadun. Neki od njih su:
- prekomjerna količina koncentrata u ishrani;
- napajanje stoke neposredno prije i poslije ispaše;
- ishrana na pašnjacima koji se pretjerano đubre ureom i
- neadekvatan prelazak sa ishrane mlijekom na ishranu kabastim hranivima kod teladi.
Nadun se može javiti i kao posljedica onemogućenog izbacivanja gasova iz buraga usljed izostanka „podrigivanja”, što može biti zbog začepljenja jednjaka, slabog lučenje pljuvačke i drugih oboljenja digestivnog sistema. Nadun izaziva velike probleme kod životinja, a najveća opasnost nastaje zbog poremećenog disanja i funkcionisanja krvotoka jer može doći do gušenja životinje.
Vrste naduna
Prema sadržaju u buragu nadun se može podijeliti na pjenušavi i nadun sa slobodnim gasom, dok prema brzini i toku bolesti može se izvršiti podjela na akutni i hronični nadun. Pjenušavi nadun se najčešće javlja kod goveda koji su na pašnjacima. Nastaje kada se usljed velike količine proteina u hrani formira proteinski film u buragu, usljed čega gas ostaje zarobljen u buragu i stvara se pjena. Kako se pjena formira, sve više gasa ostaje zarobljeno, burag se širi i postaje vidljiv sa lijeve strane životinje. Ukoliko se ne reaguje, može doći do uginuća životinje zbog nemogućnosti normalnog disanja.
Akutni nadun nastaje usljed brzog nakupljanja gasova u buragu, često sat vremena nakon ispaše ili prejedanja.
Potpuno zdrave životinje mogu dobiti nadun i uginuti u roku od nekoliko sati.
Ukoliko je akutni nadun pjenušav, tok bolesti je veoma kratak. Životinja se guši, grči, gubi svijest, a uginuće može nastati već za 3 do 4 sata nakon pojave prvih težih simptoma. Ukoliko je u pitanju akutni nadun sa slobodnim gasom, gladna jama je ispunjena gasom i poprima oblik polulopte.
Hronični nadun predstavlja periodično ponavljanje nadutosti buraga usljed gasova. Ukoliko traje duže vremena, dolazi do slabljenja životinje. Ova vrsta naduna je karakteristična kod teladi ukoliko naglo pređu sa ishrane mlijekom na ishranu čvrstom hranom.
Kako spriječiti pojavu naduna?
Da ne bi došlo do naduna treba odstraniti sve faktore koji mogu uticati na njegovu pojavu. Grla bi trebalo da budu na pašnjacima bogatim mladim leguminozama tek nakon podizanja rose, i treba izbjegavati da se napasuju kada pada kiša budući da i velika količina vlage utiče na pojavu naduna. Preporuke su i da se prije puštanja na takve pašnjake grlima daje sijeno.
Grla se nakon zimske ishrane moraju postepeno navikavati na ispašu, i to minimum 6 do 7 dana, tako što će se svakog dana povećavati broj sati koja grla provode na ispaši, uz prethodno hranjenje visoko kvalitetnim sijenom. Iako je vrlo nezgodno u praksi ovo izvesti, treba se potruditi, jer će se burag navići na varenje ove hrane i nakon toga životinje mogu ostajati sve vrijeme na ispaši. Svakako prvih dana životinje na ispaši se moraju stalno posmatrati, i na prve znake pojave naduna brzo reagovati.
Šta raditi kada dođe do naduna?
U terapiji naduna treba djelovati što prije. Prvi korak u liječenju odnosi se na ukidanje hrane i te sprečavanje faktora koji su uticali na pojavu naduna. Terapija se određuje na osnovu vrste naduna i težine slučaja, te je neophodno odrediti da li se radi o pjenušavom ili nadunu slobodnim gasom. Tehnike koje se koriste u liječenju nadutosti su sondiranje, ruminotomija i troakiranje kako bi se brzo oslobodila velika količina gasa koji se u buragu sakuplja.
U terapiji za tretiranje naduna se koriste sredstva koja sprečavaju fermentaciju sadržaja u buragu kao i ona koja razaraju pjenu i smanjuju njen površinski napon.
Što se tiče režima ishrane, životinji se na 24 sata uskraćuje hrana, a zatim joj se daju oprezno mali obroci finog sijena. Ukoliko je sve u redu obrok se povećava postepeno do punog obroka sedmog dana. Nakon osam dana se mogu postepeno uvesti i koncentrovana hraniva.
Pripremio: B.B.
