Nastanak grabeži:

Napad jednog ili više društava na jednu (najčešći slučaj), ili više pčelinjih zajednica predstavlja grabež – borbu među pčelama. Grabež predstavlja opasnu pojavu na pčelinjaku jer tada može doći do gubitka većeg broja pčelinjih društava, naročito ako pčelar nije prisutan na pčelinjaku. S obzirom da pčele traže hranu u prirodi gdje god je ima, ni med iz drugih društava koje se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini nije izuzetak. U početku pčele u malom broju, sporadično, napadaju društvo. Naravno, na ulazu ih dočekuju pčele stražarice koje prave otpor tuđicama. Pčele ovim napadima koje pčelar obično ne primijeti ispituju jačinu društva kojeg napadaju. Ukoliko neke pčele prođu kroz stražu i uzmu meda, kada se vrate u  svoju košnicu obavještavaju te  pčele o izvoru hrane  i tada dolazi do jačeg napada. S obzirom da pčela iz okruženja ima dosta više, obično se desi da napadnuto društvo bude uništeno, hrana odnijeta, a većina pčela ubijena.

Do grabeži dolazi:

  • Ukoliko pčelar prilikom prihrane prospe šećerni sirup po košnici;
  • Kada se nakon vrcanja vrate nastavci (polunastavci) iz kojih curi med; 
  • Ako se za vrijeme loše paše obavlja otvaranje i pregled društva;
  • Usled ostavljanja prevelikog leta zbog čega pčele stražarice ne uspiju da se odbrane;
  • Ukoliko se ostave ramovi od vrcanja ili pribor koji nije opran pored košnice;
  • Kada se obavlja prihrana šećernim sirupom sredinom dana;
  • Ukoliko se drže slaba društva koja su kao takva podložna napadima;
  • Ako su košnice slabe i oštećene kroz čija oštećena tuđice mogu da prodru;
  • Prihranjivanjem pčela medom u toku dana – grabež je u ovom slučaju teško izbjeći.

U nekim od navedenih slučajeva može da ne dođe do grabeži, međutim, svako postupanje po navedenim primjerima predstavlja izuzetno velik rizik da dođe do nastanka ove nepoželjne pojave.

Kako spriječiti grabež?

Ukoliko pčelar na vrijeme primijeti grabež (kada je ona tek počela), onda treba da suzi leto (uletar) na toliko da jedna ili dvije pčele stražarice mogu braniti ulaz. Ukoliko se primijete neki drugi otvori na košnici, treba ih zatvoriti. Preporučuje se pokrivanje leta košnice travom ili sijenom, čime košnica neće biti zatvorena, a tuđice će teže doći do ulaza.

Ukoliko se nije na vrijeme stiglo intervenisati, već je napad poprimio šire razmjere, onda napadnuto društvo treba zatvoriti i odnijeti u zatvorenu prostoriju gdje ga treba držati par dana uz dodavanje vode u hranilicu. Na mjesto na kome se nalazilo napadnuto društvo treba postaviti košnicu u koju se stavi ram sa vrlo malo meda. Kada tuđice shvate da u toj košnici nema više meda obično prestanu sa napadima. Ako se ne bi stavila košnica sa ramom u kojem se nalazi malo meda na mjesto napadnute košnice, pčele će vjerovatno preći na neku od susjednih košnica i zbog brojčane prednosti, najvjerovatnije uništiti. Napadnutu košnicu nakon par dana možemo vratiti, ali ne na mjesto na kojem je bila već na drugo koje se nalazi najmanje 10 metara udaljeno. Leto treba suziti (na 1-2 pčele), a pčelinje društvo češće kontrolisati, kako bi se na vrijeme intervenisalo ukoliko se napad tuđica opet pojavi. Ukoliko se ponovi napad širih razmjera, košnicu treba zatvoriti i odnijeti na udaljeno mjesto (više od tri kilometra), suziti leto i pratiti ponašanje društva.

 Zaključak:

Grabež je vrlo nemila pojava na pčelinjaku koja se obično događa kada u prirodi nema dovoljno hrane – bespašan period. Najveća opasnost postoji ukoliko se bespašan period poklopi sa vrcanjem meda, kada svako otvaranje košnica predstavlja opasnost od nastanka grabeži. Zbog toga se oduzimanje polunastavaka (nastavaka) za vrcanje meda, mora obavljati u ranim jutarnjim satima. Pregled društava treba obavljati, takođe, u ranim jutarnjim satima ili pred samo veče. Prilikom pregleda, ukoliko postoji velika opasnost od nastanka grabeži ne preporučuje se pregled košnica u istom redu (jednu za drugom), već nakon završenog pregleda jednog pčelinjeg društva, pristupa se pregledu društva koji je na drugoj strani pčelinjaka (u drugom uglu), i odgovarajućim rasporedom nastaviti, vodeći računa o dovoljnoj udaljenosti između  pregledanih društava.

Kada grabež počne, a naročito ukoliko se ona kasnije primijeti, malo što možemo da uradimo kako bi napadnutom pčelinjem društvu pomogli, zato veliku pažnju trebamo da usmjerimo na preventivne mjere. Ukoliko je grabež širih razmjera, sužavanje leta (uletara) obično ne pomaže, kao ni premazivanje prostora oko leta napadnute košnice petroleumom. S obzirom da je napad obično od strane više društava, o zamjeni mjesta napadnute košnice i košnice iz koje pčele napadaju (napadača) nema ni govora. Prskanje pčela vodom može da pomogne, ali ni to nije baš efikasna mjera suzbijanja grabeži, a osim toga mnoge pčele će biti oborene na zemlju. Zbog svega navedenog, pčelar veliku pažnju treba da usredsredi na smanjenje mogućnosti pojave grabeži, i na čestu kontrolu pčelinjaka, kako bi se na vrijeme reagovalo ukoliko do grabeži dođe.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović