Ljeto je vrijeme kada se uzgajivači stoke spremaju za zimu. Određuju broj grla koja će se gajiti tokom zimskog perioda i izračunavaju koliko je potrebno spremiti hrane za njih. Siliranje je način konzervisanja visoko vlažnih hraniva pomoću mikroorganizama bez prisustva kiseonika iz vazduha, pri čemu nastaju masne kiseline (mlječna, sirćetna i buterna). Većina stočara u želji da ostvari ekonomičnu proizvodnju priprema silažu. Optimalno vrijeme za žetvu silažnog kukuruza je kada je zrno u fazi voštane zrelosti, (30-35% SM cijela biljka) tj. onda kada je unutrašnjost zrna kao tijesto i kada se na vrhu zrna počinje javljati malo ulegnuće i kada sadržaj skroba ima maksimalnu koncentraciju. Sadržaj suve materije silažne mase se određuje na osnovu mliječne linije, ona predstavlja prelaz voštanog dijela zrna u mliječni. Ako se mliječna linija nalazi na polovini ili na dvije trećine zrna tada je sadržaj suve materije 30%, ali ako je ova linija na trećini zrna, sadržaj suve materije je ispod 30%. Najvažnija reakcija prilikom siliranja je fermentacija ugljenih hidrata rastvorenih u vodi u mlječnu kiselinu, djelovanjem bakterija- lactobacila (Lactobacilus acidophylus).
Suština siliranja je u tome da se u što kraćem vremenskom periodu silo-masa oslobodi kiseonika, kako ne bi došlo do aerobne fermentacije i oslobađanja velike količine toplote. Biljna masa se isjecka, zatim unosi u silo prostor i maksimalno sabija, kako bi se što prije i potpuno uklonio kiseonik i uspostavila anaerobna sredina. U tom slučaju temperatura mase ne prelazi 35ºC, a najčešće dostiže vrijednost 30ºC. Zbog toga se ovaj postupak naziva hladni postupak.
Silaža sa idealnim sadržajem SM sjecka se na dužinu od 0,6-2 cm, a silažu sa velikom vlažnošću treba sjeckati na dužinu 10-15 cm. Finoća sjeckanja, i sjeckanje uopšte omogućava prodiranje soka koji sadrži šećer, u silažnu masu, bolje sabijanje i homogenizaciju silaže. Silaža se direktno može koristiti u ishrani stoke bez ikakve prerade – vrlo je ukusna i životinje mogu unijeti značajnu količinu suve materije, mnogo više nego kad se hrane suvim obrocima.
Žetva u ranoj fazi zrelosti, kada kukuruz nije dovoljno zreo imaće za rezultat gubitke pri fermentaciji, pa će ovakvo hranivo imati manju hranljivu vrijednost i biće manje ukusno.
U fazi voštane zrelosti, boja zrna je tamnožuta, vrh zrna je uvijek vlažan, ostatak zrna je prilično čvrst. Žetvom kukuruza u ovom stadijumu razvoja, postiže se najviši prinos SM i maksimalna energetska vrijednost.
Kvalitet silaže zavisi od tehnike siliranja, a ona obuhvata sve operacije sa masom koja se silira počev od kosidbe, usitnjavanja, transporta, punjenja silo prostora, sabijanja i izolacije silažne mase od vazduha. Ako se sve operacije izvode sinhronizovano i brzo, efekat fermentacije će biti bolji. Hemijski procesi koji se odvijaju u silažnoj masi mogu se podijeliti u 5 faza.
U prvoj fazi biljne ćelije još uvijek žive i dišu zahvaljujući kiseoniku iz vazduha koji nije istisnut iz biomase. Vrši se oksidacija ugljenih hidrata i kao produkt oksidacije nastaju ugljen-dioksid, voda i toplota. U ovoj fazi je izražena aktivnost enzima pa se naziva i enzimska faza. To je faza gubitka ugljenih hidrata, a koliko će trajati zavisi od količine kiseonika koji je ostao u silo masi.
Druga faza je karakteristična po intezivnom razvoju mikroorganizama i trošenju šećera za proizvodnju sirćetne kiseline koja snižava pH vrijednost sa 6 na 4,2.
Nakon stvaranja uslova za formiranje mlječnih bakterija počinje treća faza koja započinje mlječno-kiselinskim vrenjem i stvaranjem mlječne kiseline iz glukoze i fruktoze. Smanjuje se pH i dostiže vrijednost 4, za šta je potrebno oko 2 nedjelje.
U četvrtoj fazi dolazi do stvaranja mlječne kiseline, temperatura se postepeno smanjuje, pH opada ispod 4 i rad bakterija prestaje. Nakon tri nedjelje proces konzervisanja je završen, i optimalna pH je oko 3,5.
Peta faza je uslovna ukoliko nema dovoljno mlječne kiseline, pa je pH u tom slučaju visoka i dolazi do razvoja bakterija buternog vrenja koje proizvode buternu kiselinu. Do iste pojave dolazi i zbog povećane vlage u siliranoj masi.
Silaža pozitivno utiče na lučenje mlijeka pa se svakako preporučuje za zadovoljenje potreba u ishrani krava muzara. Muzare zahtijevaju veoma probavljive strukturne ugljene hidrate radi buražne fermentacije za stvaranje potrebne količine sirćetne kiseline, koja je neophodna za održavanje normalnog procenta masti u mlijeku.
Slaganje zelene mase je vrlo važna radna operacija koju treba imati u vidu sa stanovišta potpunijeg korišćenja kapaciteta silosa i boljeg kvaliteta silaže. Nekvalitetnim slaganjem mase mogu ga nastanu neravnine koje se nejednako ugaze i utiču na pogoršanje kvaliteta silaže i povećanje gubitaka. Silos treba postaviti što bliže mjestu hranjenja, obezbijediti dovoljno prostora za pristup mehanizaciji, silos mora biti izolovan od površinskih i podzemnih voda i izabrano mjesto mora izdržati teret punog silosa. Veličina silo prostora treba da bude u skladu sa brojem i vrstom životinja koje će se hraniti, dužinom perioda ishrane i količinom silo mase, zidovi treba da su pravi i glatki sa adekvatnom dubinom, ojačan i bočnim stranama zidova i sa obezbijeđenom drenažom za silažni efluent.
Punjenje silosa treba obaviti što brže i ako je moguće bez prekida. Istiskivanjem vazduha se postiže stvranje povoljnih uslova za razvoj bakterija mlječne kiseline, brže snižavanje pH silaže i smanjenje gubitaka hranljivih materija putem zagrijavanja. Sabijenost je bitan faktor, adekvatna sabijenost se postiže gaženjem 4 do 5 minuta po toni silaže sa 5 800 kg teškim trektorom u sloju debljine 12 cm. Stepen sabijenosti treba kontrolisati krećući se po cijeloj površini, od kraja do kraja silo objekta i posebno uz same krajeve. Pri tome treba paziti da li đon guma ili „peta cipele“ propada u masu, ako propada to ukazuje da sabijanje nije dovoljno. Nakon punjenja i gaženja odmah treba da se pristupi trajnom pokrivanju silosa. Silaža treba da se zaštiti od padavina i ulaska vode pored zidova silosa. Krajevi folije moraju prelaziti najmanje 50 cm zidove silosa, folija mora biti opterećena silo vrećama ili nekim drugim materijama po cijeloj površini.