Uprkos razvitku moderne tehnologije, koja je između ostalog omogućila ispitivanje pčelinje zajednice i doprinijela proširenju znanja o ovim korisnim insektima, moglo bi se reći da još mnogo toga ima nama nepoznatog. Jedan dio te nepoznanosti, ili nejasnoće je svakako vezan za rojenje. Rojenje se odvija iz više razloga. Neki od njih su čovjeku poznati, i pomoću toga on nastoji raznim metodama da suzbije rojenje. Te metode su djelotvorne, ali ipak nisu sasvim uspješne, što znači da još uvijek nedostaje poznavanje određenih zakonitosti u radu i životu pčela.
Rojenje pčela – vrijeme rojenja
Pojava nagona za rojenjem, odnosno rojenje pčela je omogućilo širenje i opstanak pčela kao društva kroz vjekove. Nagon za rojenjem se dešava obično kada je u košnici prisutna velika populacija pčela, a to obično biva pred glavnu pašu, ili u toku nje. Veliki broj pčela u košnici ne znači da će društvo dobiti nagon za rojenje. Ukoliko se obezbijedi pravovremeno dovoljno prostora za razvoj društva, nagon za rojenjem se neće pojaviti, ali opet se ovo sa sigurnošću ne može utvrditi jer nagon može biti pokrenut iz nekih drugih razloga, recimo, genetskim. Društva sa starijom maticom su sklona rojenju.
Drugi uzroci nagona za rojenjem su:
- Nasledni faktori,
- Starost matice,
- Nedovoljan prostor za razvoj i skladištenje meda, nektar i gradnju novog saća,
- Vremenske prilike (kišno vrijeme koje onemogućuje rad pčela van košnice) i dr.
Kada društvo dobije nagon za rojenjem, ono želi proizvesti novu maticu i počne sa izgradnjom matičnjaka (po ivici saća ramova sa leglom), a zatim prisiljava staru maticu da u matične ćelije zaleže jaja kako bi ono odnjegovalo novu maticu. Roj prvijenac izlazi iz košnice u periodu od 10h do 14h i sastoji se od stare matice, nekoliko stotina trutova i oko polovine broja pčela radilica različite starosti. Kod matica starijih od 2-3 godine može doći do tihe zamjene, najčešće zbog nemogućnosti matica da ležu veliki broj jaja. U ovom slučaju, obično stara matica ostaje u košnici, dok sa prvim rojem izlazi jedna ili više mladih nesparenih matica.
Rojevni matičnjaci.
Detaljnim pregledom društava, matičnjaci se mogu primijetiti i tim njihovim odstranjivanjem pokušati spriječiti rojenje. Kao znak rojenja jeste i slab izlazak izletnica jakog društva, dok se kod drugih društava odvija normalna aktivnost. Kod ovih društva ukoliko ne dođe do pogoršanja vremenskih uslova dolazi do puštanja roja. Rojevi se, dakle, najčešće puštaju između 10h i 14h, dok najveći dio rojeva izlazi oko podne. U izuzetnim slučajevima, kao što je na primjer, sparno vrijeme roj se može pojaviti rano ujutro (oko 7h) , ili kasno uveče (oko 17h). Prvi roj sa kojim izlazi stara matica se u narodu zove „prvijenac“ i u tom roju se obično nalazi polovina ukupnog broja pčela koje pripadaju svim starosnim grupama. Nakon sedam do osam dana pošto prvi roj („prvijenac“) napušti košnicu, iz ostatka društva može izaći i drugi roj („drugijenac“) koji je upola manje veličine u odnosu na prvi roj, a kroz tri dana i „trećenac“. U ekstremnim slučajevima rojenje se može nastaviti do vrlo malog broja pčela. „Drugijenac“ nakon izlijetanja iz košnice je nehomogen i vrlo često se razdvaja i spaja, a obično leti dalje od prvijenca. Roj „trećenac“ (ako do njega dođe) sadrži kao i drugijenac više nesparenih matica.
Pčelinji roj.
Hvatanje i smještaj roja
Nakon što napušti košnicu roj izvjesno vrijeme kruži iznad pčelinjaka u dosta rasturenom stanju; zatim počinje postepeno grupisanje pčela i obično se zaustavi blizu pčelinjaka, najčešće na neko drvo i obrazuju grozd. Na ovom mjestu roj obično ostaje nekoliko sati, i ovaj termin se iskorišćava za njegovo hvatanje. Za hvatanje rojeva obično se koriste manje vrškare, pletare ili sandučići. Prije upotrebe neki pčelari preporučuju se da se hvatač dezinfikuje plamenom, premazati matičnjakom (Melissa officinalis) ili u njega staviti parče saća. Ukoliko se roj uhvati za nisko drvo, ili nisku granu postupak hvatanja roja je mnogo lakši nego kada su u pitanju visočije grane. U tom slučaju se može koristiti košnica sa ramovima koja se postavi neposredno ispod roja, a zatim se roj otrese u košnicu. U košnicu se prethodno stave prazni ramovi i obavezno ram sa leglom i medom kako bi pčele prihvatile ponuđenu košnicu, a još je bolja opcija ako se doda ram sa medom, ili se košnice premažu matičnjakom kako bi mirisi meda, odnosno matičnjaka privukli pčele u košnici.
U određenim sločajevima roj se može smjestiti na račvi drveta, ogradni stub, zid kuće. Sa ovakvih mjesta rojevi se skidaju uz pomoć dimilice, merdevina i sl. a za hvatanje se obično koriste vrškare, bilo da su pletene od pruća ili napravljene od slame ( može i bilo koji drugi prikladni materijal). Svakako, za pčelare je obično najteži postupak ukoliko se roj skida sa visoke grane. U tim slučajevima se obično koristi dugačka motka na kojoj se veže bilo kakva prikladna za tu namjenu rojevnjača. Ona se podnosi ispod roja i grana na kojoj se nalaze pčele se tresne, a u određenim slučajevima se može i rojevnjačom zatresti roj tako da padne u košnicu, pazeći da se matica i pčele ne povrijede prilikom ove operacije. Ukoliko se roj skida sa visoke grane može se koristiti konopac koji se prebaci preko grane i sa njim se obavi stresanje pčela.
Nakon hvatanja roja, hvatač ili rojevnjaču ili košnicu treba smjestiti u hladu pokraj pčelinjak. Kada se roj „uhvati“ u košnicu, veći broj pčela leti oko košnice. Obično treba oko pola sata da sve pčele uđu u košnicu.
Stresanje roja u košnicu
Roj uhvaćen u sandučiću ili pletaru može ostati do predveče u njima, a zatim se presipa u prethodno pripremljenu okvirnu (standardnu košnicu). U toj košnici treba postaviti četiri okvira s tim što se razmaknu tako da ostane prostor u sredini, dok sa strana stoje po dva okvira. Košnicu staviti na mjesto na kojem se planira njen stalni boravak. Pletaru sa rojem ( ili drugi korišćeni hvatač) držati iznad košnice na maloj visini i stresti pčele u košnicu pazeći da se postupak stresanja odvija polako bez naglog trzanja kako ne bi došlo do povređivanja pčela. Kada stresemo pčele okvire treba primaći i staviti sa strana pregradne daske, a zatim ostaviti pčele na miru. Neki pčelari košnicu popune čitavu sa praznim saćem, međutim, treba imati u vidu da je taj prostor naročito u početnoj fazi razvića roja suvišan i da mladi roj ne može zaštititi dodatno saće od napada moljca.
Ako su rojevi izašli mnogo prije glavne paše treba nastojati da se smještanje roja vrši na tablama vještačkog saća, odnosno; ako su izašli ispred ili za vrijeme glavne paše smjestiti ih na izgrađeno saće (naravno, ukoliko ima rezerve izgrađenog saća). Ukoliko se radi o roju prvijencu koji sadrži staru maticu treba u košnici postaviti izgrađeno saće jer matica može odmah početi sa polaganjem jaja. Za bolje smirivanje roja u košnici, preporučuje se dodavanje rama sa leglom iz nekog jačeg društva. Osim naseljavanje košnice postupkom stresanja pčela može se primijeniti blaži i sigurniji metod za pčele i maticu koji podrazumijeva naseljavanje kroz leto košnice.
Prije početka sezone rojenja (nekolika dana), mogu se u blizini pčelinjaka postaviti košnice – klopke u kojima se stave stariji okviri saća kako bi izvidnice, koje traže pogodno mjesto za smještaj roja otkrile to mjesto. Naravno, ovo ne biva baš tako jednostavno, jer obično pčele uprkos tome mogu odabrati neko drugo mjesto.
Pčelinja klopka.
Postupak sa mladim rojem
U početku gnijezdo roja nije potrebno širiti, osim ako matica zaleže svo saće. Tek za 21 dan (ako je matica odmah počela sa polijeganjem jaja) se počnu izvoditi mlade pčele i tada se ukazuje potreba za proširenjem gnijezda. Ukoliko se vrijeme pogorša roj treba prihraniti sa šećernim sirupom. Prihranjivati se može i ukoliko ne nastanu loši vremenski uslovi kako bi se pospješila izgradnja saća i razvoj nove pčelinje zajednice. Rojevi nastali u vremenu glavne paše i prije nje imaju uslova da se do kraja sezone razviju u dobro društvo. Kasniji rojevi imaju manje šanse za dobrim i brzim razvićem do kraja godine, zato ih treba dodatno prihranjivati i posvetiti im više pažnje. Roj se sigurnije razvija na gotovo saće, a posebno ukoliko mu se doda ram sa leglom, cvjetnim praškom i medom. Ukoliko je roj drugijenac slabe snage, može se spojiti sa prvim rojem čime povećavamo snagu „privijenca“, a u isto vrijeme eliminišemo rizik od propadanja „drugijenca“.
Drugi rojevi (drugijenci) nakon izlijetanja iz košnice imaju više matica. Pčele će same odabrati jednu maticu, a sve ostale će uništiti. Nakon pet do sedam dana ostavljena matica će izaći iz košnice, spariti se i ubrzo početi sa polijeganjem jaja. Slično se dešava i sa starkom, koja se nakon drugog roja vjerovatno neće više rojiti. Dakle, u ovom periodu potrebno je kontrolisati prisustvo i aktivnost matice jer se može desiti da se matica nakon što izleti iz košnice radi sparivanja više ne vrati, i u tom slučaju treba dodati novu maticu ili matičnjak, odnosno, okvir (ram) sa mladim leglom ako ni matičnjaka nema. Pregled društava je bolje obavljati ujutro ili uveče.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
