Bliži nam se proljeće, tako da treba zanti da već krajem marta i početkom aprila cvjetaju razne vrste biljaka koje su značajan izvor polena i nektara. Neke od najznačajnijih su bagrem, lijeska, drijen i razne voćke iz porodice ruža, koje predstavljaju značajnu pčelinju pašu (jabuka, kruška, trešnja, šljiva, itd). Ukoliko ove vrste nisu zastupljene u blizini pčelinjaka bilo bi poželjno preseliti društva na mjesto gdje ove biljne vrste dominiraju.
Na ovoj paši pčele rado izgradjuju satne osnove, koje treba stavljati sa strane između okvira sa polenom i leglom. Preporučljivo je da se košnice ne otvaraju ukoliko je napolju temperatura manja od 15⁰C. Potrebno je pomno pratiti razvoj pčelinjih društava i blagovremeno proširivati prostor za leglo. Proširivanje se vrši tako što se doda jedan ram sa satnom osnovom izmedju poslednjeg rama sa leglom i rama sa medom i polenom. Kod Farahovih i LR košnica plodišni prostor se proširuje dodavanjem nastavka. Treba imati u vidu da se u košnici nalaze optimalne količine hrane kako bi se ispoljio pun potencijal matice. Za vrijeme kišnih i hladnih dana kada nema izleta vrši se prihrana šećernim sirupom (šećer i voda u razmjeri 1:1), svako veče po 200-300 grama, kao stimulans za bolje polaganje jaja.
Ukoliko su neka društva slabije razvijena može se izvršiti spajanje dva ili tri društva da bi se dobilo jedno srednje jako društvo. Spajanje se vrši preko novinske hartije koju će pčele da pregrizu i da se spoje. Predhodno se njihove matice unište a kada se društva spoje dodaje im se jedna kvalitetnija matica. Takođe, postoji i drugi način kod kojeg slabijim društvima može da se doda po jedan ram sa leglom izvadjen iz najjačih društava. Na mjestu tog rama u jakom društvu se dodaje ram sa satnom osnovom. Na ovaj način će se ojačati slabo društvo dok će se kod jakog spriječiti nagon za rojenjem.
Prilikom pregleda pčelinjih društava treba utvrditi njihovo zdravstveno stanje jer se u ovom periodu mogu manifestovati bolesti pčelinjeg legla, poput evropske i američke truleži, majske bolesti i krečnog legla. Takođe ovaj period je krajnji momenat za liječenje nozemoze ako te mjere nisu već preduzete.
Veliku opasnost po pčele u aprilu predstavljaju hemijska sredstva kojim poljoprivredni proizvodjači tretiraju voće i drugo bilje. Iako je pravilo da se tretiranje hemijskim sredstvima ne vrši dok je biljka u cvijetu mnogi se toga ne pridržavaju. Zbog toga je veoma važna saradnja izmedju pčelara i ostalih poljoprivrednika, jer nihovim savjestim radom obje strane će imati koristi.
Pripremio: Batrić Matijašević
