Osim za održavanje sopstvenih fizioloških potreba u organizmu voda pčelama služi i za pravljenje hrane za leglo, rashlađivanje košnice, razblaživanje meda itd. Sa povećanjem razvoja legla u proljeće dolazi do povećanja potreba za vodom. Udio vode u hrani za larve može biti i do 66%. Ukoliko u toku ljetnjih žarkih vrućina nedostaje voda u blizini pčelinjaka, dolazi do smanjenja radne i životne sposobnosti pčelinjih zajednica. Prema ispitivanjima koja su obavljena u SAD, Švajcarskoj i nekim drugim zemljama, uredno snabdijevanje pčela vodom povećava njihovu produktivnost od 10 do 20%. S obzirom na veliku količinu legla i pojavu visokih temperatura, pčele najveće potrebe za vodom imaju tokom ljetnjih mjeseci. Ukoliko se voda nalazi daleko od pčelinjaka veliki broj pčela strada, naročito za vrijeme hladnih i vjetrovitih dana, zbog čega je neophodno postaviti adekvatna pojila u blizini pčelinjaka, na povoljnoj lokaciji, tj. na  položaju kuda pčele najčešće prolaze u pašu i koje je stalno sunčano (ili u većem dijelu dana).

Postavljanje buradi sa slavinom iz kojih bi voda stalno točila se nije pokazalo kao dobro rješenje. Naime, uticaj hladnoće i toplote na materijal od koga je slavina napravljena izaziva nejednak, pa čak i prekid protoka vode  za vrijeme nižih temperatura, dok za vrijeme visokih temperatura slavina počinje jače da curi i rezervoar se brzo isprazni. Korišćenje pojilica koje se koriste za živinu u većini slučajeva nije dobro jer iste brzo stradaju od visokih temperatura, posebno ako su u većem periodu dana izložene suncu.

Danas postoji više vrsta modifikovanih i za pčele prilagođenih pojila, međutim, kao najednostavnije rješenje preporučuje se korišćenje emajlirane posude, zapremine najmanje 10 l u koju se stavi stiropor prečnika nešto manjeg od prečnika posude. Treba koristiti tanji tip stiropora koji omogućava pčelama da lako dođu do vode, na kojem se naprave rezovi širine oko 1 cm, odnosno, kanali tako da veliki broj pčela istovremeno može da koristi pojilo. Napravljeni rezovi predstavljaju istovremeno dobru zaštitu od utapanja pčela. Pojilo treba postaviti na dvadesetak metara udaljenosti od pčelinjaka, na visini od oko 1 m od tla. Kako bi se pčele brzo navikle na pojilo njegovi unutrašnji zidovi se mogu namazati medom. Nivo vode u posudi treba redovno kontrolisati i voditi računa o higijeni pojila (povremeno je potrebno prati vodu i stiropor).

Treba nastojati da u postavljenom pojilu ima stalno svježe vode, kako pčele ne bi prešle i navikle se na drugi izvor vode koji osim iziskivanja većih trudova po pčele da bi došle do njega, naročito, ukoliko se nalazi na udaljenoj lokaciji, može biti i izvor zaraze.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović