Polystigma rubrum je gljivično oboljenje šljive koje je rasprostranjeno na cjelom Evropskom kontinentu, ali je ekonomski najznačajnije u istočnom dijelu: Bugarske, Rumunije i Rusije. U našoj zemlji značajan je patogen šljive, javlja se svake godine i može nanijeti velike štete. Crvena pjegavost, ranije poznata pod nazivom plamenjača šljive je jedna od najznačajnijih bolesti šljive kod nas, a naročito je osjetljiva sorta Požegača koja je veoma zastupljena u našim zasadima. U poslednjih nekoliko godina sve više se gaji američka sorta Stenley i neke „čačanske sorte“ koje su manje osjetljive na crvenu pjegavost lista.
Crvena pjegavost može dovesti do opadanja listova, zbog čega u pojedinim godinama dolazi do ponovnog listanja šljive u jesen. Ova pojava dovodi do iscrpljivanja voćke pa lakše izmrzava tokom zime. Sledeće godine rod je slabiji ili ga uopšte nema. Ova bolest je važan činilac koji utiče na oscilacije u rodnosti požegače.
Crvena pjegavost šljive je u Evropi zapažena još 1799. godine, ali su detalji iz biologije gljive rasvijetljeni tek tridesetih godina 20-og vijeka. Polystigma rubrum osim šljive parazitira i na drugim biljkama iz roda Prunus.
Simptomi bolesti
Simptomi crvene pjegavosti lišća šljive se isključivo javljaju na lišću, tipični su pa imaju dijagnostički karakter. Na listu se u početku javljaju žućkaste, okrugle i nepravilno rasute pjege veličine od 2 do 15 mm koje se lako prepoznaju. One kasnije promijene boju u crveno-žutu do narandžastu i povećavaju se. Dio lista unutar pjege postaje malo zadebljan odnosno malo udubljen na naličju, a pjega je ispupčena prema gore. Veličina i boja pjega varira zavisno od sorte. U sušnom periodu bez padavina pjege su posebno velike.
Kod jakih infekcija, kada imamo veliki broj oko 10 pjega po listu, dolazi do njihovog spajanja što rezultira preranim opadanjem lišća tako da će voćke već u ljeto ostati gole tj. bez lisne mase. Ova pojava će se negativno manifestovati na dozrijevanje i sami kvalitet plodova kao i na zametanje cvjetnih pupoljaka za narednu godinu. U slučaju da stablo šljive zbog crvene pjegavosti odbaci svoje lišće, u jesen šljiva ponovo prolista i procvjeta što biljku veoma iscrpljuje i dovodi do gubitka roda sledeće vegetacione sezone, a često se dešava da mladari nedovoljno sazreli ulaze u zimu pa usled niskih temperatura izmrznu zbog povećane osjetljivosti. Usled toga nerijetko dolazi i do sušenja cijele biljke.
Na stromama Polystigma rubrum se razvijaju dva superparazita: Gloeosporium polystigmacolum i Trichotecium roseum), koji u kišnim ljetima inaktiviraju od 47-100 % stroma. Razvojem superparazita dolazi do nekroze stroma a rijetko i susjednog zdravog tkiva lista, čime je onemogućen normalan protok vode i mineralnih materija u list. Pri vlažnom, toplom i kišovitom vremenu sve strome gljive na listu bivaju parazitirane što dovodi do sušenja lista i krošnja izgleda kao da je vatrom spaljena po čemu je i bolest dobila naziv kod nas – plamenjača šljive.
Parazit
U stromama na listu se formiraju brojni piknidi sa dugačkim končastim piknosporama, veličine 25-33 x 1-1,5 μm, čija je jedna strana zadebljana a druga istanjena i povijena. Piknospore iz piknida cure u vidu sluzaste mase, razlijevaju se po stromi i pošto se tu osuše, stvara se sjajna prevlaka pa stroma izgleda kao da je lakirana. Uloga piknospora nije dovoljno razjašnjena jer one mogu proklijati ali ne mogu zaraziti biljku.
Nakon opadanja lista, na mrtvom tkivu, dolazi do formiranja peritecija sa askusima i askosporama. Peritecije su okruglaste, veličine 120-230 μm. U izduženim askusima se nalazi po 8 jednoćelijskih, eliptičnih, bezbojnih askospora.
Ciklus razvoja gljive
U razvojnom ciklusu gljive smjenjuju se dvije faze: saprofitna i parazitna. Saprofitna faza se odvija u opalom lišću a parazitna za vrijeme vegetacije. Obnavljanje i širenje bolesti zavisi isključivo od razvoja gljive u toku saprofitne faze. Gljiva u pjegama formira piknide u obliku crnih tačkica sa piknosporama koje nemaju sposobnost zaraze.
Proces obrazovanja i sazrijevanja askospora zavisi od klimatskih uslova. Tako da se askospore mogu osloboditi prije kretanja vegetacije, u toku cvjetanja, poslije cvjetanja, pa čak i poslije precvjetavanja. Askospore se oslobađaju iz askusa kad su fiziološki zrele i kad su strome dovoljno navlažene kišom ili rosom u trajanju najmanje od jedan sat. Uslov je takođe da temperatura bude iznad 10 ˚C.
Askospore se iz peritecija izbacuju na visinu od 2 mm a vazdušna struja ih zahvata i raznosi, i kada dospiju na površini lista šljive uz prisustvo kapi vode proklijaju i ostvaruju infekciju. Oslobađanje askospora je naintenzivnije u početku a kasnije sve slabije, tako da je u toku ljeta zaraza beznačajna.
Ukoliko je lišće mlado infekcija se ostvaruje kada se na njemu nalaze kapi kiše ili rose, a da je temperatura vazduha iznad 8 ˚C.
Suzbijanje
Polystigma rubrum prezimljava u opalom lišću pa se stoga od agrotehničkih mjera preporučuje sakupljanje i duboko zaoravanje ili spaljivanje opalog lišća čime se smanjuje infektivni potencijal patogen. Preporučuje se i sadnja manje osjetljivijih sorti (Stanley), a izbjegavati jako osjetljive sorte (Požegača, Čačanska najbolja, Čačanska ljepotica, Čačanska rana) ili koristiti hemijsku zaštitu.
Superparaziti G. polystigmacolum i T. roseum imaju značajnu ulogu u parazitiranju stroma kod kojih kasnije , ne dolazi do formiranja peritecija. Najbolja sporulacija superparazita se dešava pri temperaturama 20-25 ˚C.
Osnovna hemijska zaštita se obavlja nakon završetka cvjetanja kada imamo maksimum infekcije, infekcija prije i za vrijeme cvjetanja se ne suzbija jer njen intenzitet nije velik, a osim toga i infektivni potencijal je nizak. Potrebna su dva tretiranja. Optimalni rok za hemijsku zaštitu se određuje na osnovu razvoja gljive u toku saprofitne faze. Kritičan period za infekciranje je od početka listanja pa dvije do tri nedelje poslije precvjetavanja. Tretiranje se izvodi najčešće po precvjetavanju. Prvo tretiranje se obavlja nakon cvjetanja, a drugo 3 do 4 nedelje nakon prvog tretiranja.
Od fungicida koriste se Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Rubigan, Folpan, Rival, Mikal, Stoper. Bakarni fungicidi nijesu preporučljivi jer su neke sorte šljive na njih osjetljive i može doći do fitotoksičnosti.
Pripremio: Dipl. Ing. Polj. Nikola Anđić
