Taksonomsko mjesto:
Carstvo: Fungi
Stablo: Ascomycota
Klasa: Discomycetes-askomicete sa apotecijama
Red: Helotiales
Familija: Sclerotiniaceae
Rod: Monilinia
Vrsta: Monilinia fructigena
Sinonimi: Sclerotinia fructigena
Gljive iz roda Sclerotinia izazivaju trulež plodova voća. U ovaj rod spadaju: Monilinia fructigena (Sclerotinia fructigena) koja izaziva trulež plodva jabučastog voća, koja je zajedno sa Monilinia laxa, izazivačem truleži na koštičavom voću, najznačajnija gljiva ovog reda. Pored ovih imamo još i Sclerotinia Cydoniae koja se javlja na dunji i Sclerotinia Mespili na mušmuli. Mada sve vrste voća u manjoj ili većoj mjeri pate od ovih oboljenja.
Monilinia fructigena izaziva zarazu od faze zametanja plodova pa do faze berbe, ali i kasnije u skladištu. Veoma je značajan parazit širom svijeta, a najčešće se javlja u Evropi, Aziji i dijelu SAD-a. Ovo je parazit većinom plodova, a veoma rijetko se javlja na cvjetovima i drugim organima. Štete koje nanosi nekada iznose 50%, pa čak i 80% roda. Na prostoru Crne Gore ova bolest se javlja na manjim zasadima, iz razloga što se na takvim parcelama zaštita ne vrši redovno.
Gljiva Monilinia fructigena napada sve jabučaste voćne vrste. Prvi vidljivi simptomi na plodovima su u vidu smeđih pjega koje se veoma brzo šire, meso ploda dobija smeđu boju koja veoma brzo trune pa tako zahvata cijeli plod. Kao što je već rečeno kod jabučastog voća ona izaziva trulež plodova, a vrlo rijetko patazitira cvjetove, mladare, grančice, međutim na ovim organima izaziva sušenje i njihovo kasnije opadanje. Što se tiče ploda nakon već ostvarene infekcije plod se pretvara u tkz “mumiju” koja ostaje na grani. Ranije se smatralo da uzročnik smeđe truleži zapravo parazit rana, npr. od grada, uzročnika crvljivosti i sl., međutim se došlo do zaključka da prirodni uslovi kao dugotrajno vlaženje plodova, visoka vlažnost vazduha i prisustvo velikog broja inokuluma izazivaju infekciju kroz neoštećeno tkivo. Bolest se širi poslije dugotrajnih kiša koje se javljaju iza dugog i toplog perioda kada plod buja što uzrokuje stvaranje pukotina koje predstavljaju jedan od načina uspostavljanja infekcija. Što se tiče temperaturnih uslova infekcija se ostvaruje na temperaturi od 24-28°C, vlažnosti vazduha 85%. Takođe pored prirodnih uslova svako mehaničko oštećenje ploda uzrokovano bilo vremenskim nepogodama ili napadom insekata potpomažu razvoju bolesti.
Najkarakterističniji simptomi ove bolesti su upravo na plodu, gdje se javljaju žućkasti jastučići. Na plodu se takođe javljaju koncentrični krugovi koji mogu biti kako pravilnog tako i nepravilnog oblika. Ovi koncentrični krugovi u stvari predstavljaju karakteristična plodonosna tijela koja se nazivaju sporodohije. Svaki od ovih krugova odgovara smenjivanju dana i noći tj. 24 sata. Ovaj tip bolesti se naziva smedja trulež. Pored nje imamo i crnu trulež koja se javlja u skladištima. Može je javiti na početku skladištenja, širi se veoma brzo i dovodi do propadanja voća. Kako smeđa tako i crna trulež potpuno prožimaju plodove micelijom i usljed gubitka vode smežuraju se i naboraju. Unutršnje tkivo plodova je u početku sunđerasto, zatim očvrsne ali zadržava plutastu konzistenciju. Ovi plodovi ostaju na grani ili padaju na tlo i imaju karakterističan izgled mumije.
Suzbijanje M. fructigene se vrši kako direktnim tako i indirektnim putem. Indirektnim suzbijanjem moramo nastojati ukloniti sve faktore koje dovode do rana na plodovima kao i sve izvore inokuluma. U to spadaju bolesti kao što je šupljikavost i veliki broj štetnih insekata. Suzbijajući te štetočine i bolesti indirektno suzbijamo i Moniliju. Jedna od najvažnijih indirektnih mjera jeste uklanjanje mumificiranih plodova sa stable i redovno održavanje krošnje, sa rezidbom svake godine. Sa primjenom indirektnih mjera, bolest će i dalje biti prisutna ali u znatno manjoj mjeri. Moniliju možemo i hemijskim putem suzbijati i to zimskim prskanjem voća, prskanjem pred otvaranje cvjetova i pred precvjetavanje koje se izvodi kao redovna mjera zaštite protiv drugih parazita i štetočina. U toku vegetacije posebno u slučaju povećane crvljivosti, pojave grada ili olujnih vjetrova koji oštećuju plod neophodno je vršiti dodatno tretiranje biljaka. Od hemijske zaštite preporučuju se preparati na bazi triflorina, trifloksstobina, pirimetanil i fenheskamid. Pri tome neophodno je voditi računa o periodu karence zaštitnog sredstva. Za tretiranje u toku mirovanja se koriste preparati na bazi bakra, dok se za ostale tretmane koriste preparati na bazi vinklozina, ronilana, ciprodinila, tebukonazola, hlortalonila i ostali preparati koji su registrovani za suzbijanje Monilije.
