Apis mellifer- je jedna od četiri medonosne pčele koju ljudi tradicionalno uzgajaju. Od 20 000 poznatih pčela samo šest do jedanaest proizvodi i skladišti med.
Pčelinji proizvodi sadrže i hranljive i ljekovite materije. Svi do jednog su ljekoviti i koriste se još u razne svrhe. Pčelinji med je jedan od prvih proizvoda koje je koristio čovjek. Stari Vavilonci, Egipćani, Rimljani i drugi med su smatrali darom božijim i kao hrana bogova u pridavali mu veliki značaj u ishrani i liječenju. Pored meda, bitni proizvodi su: polenov prah, matična mliječ, pčelinji vosak, propolis, pčelinji otrov koji se još ispituje i proučava u smislu ljekovitosti.
Svaka supstanca je sama po sebi fascinantna, mada polen posebno dolaze do izražaja zbog transformacije koju doživljava tokom sakupljanja i skladištenja. Dok pčela koristi med kao svoj osnovni izvor energije, polen je izvor proteina, vitamina i drugih hranljivih materija. Pčelinji polen je „superhrana“, odnosno hranljivi sastojak sa visokim biološkim vrijednostima esencijalnih aminokiselina, (pro)vitamina, esencijalnih masnih kiselina i anti-oksidisanih polifenola.
Kako dolazi do pretvaranja polena u pergu?
Polen ili cvjetni prah je prah koji pčele sakupljaju sa prašnika biljaka i pomoću korpica smještenih na zadnjem paru nogu nose u košnicu. Ovo je polen koji je na tržištu najčešće dostupan, uglavnom zato što ga je relativno lako sakupiti postavljajući uređaj na vrata košnice na koji polen pada i tako se sakuplja. Pčele ne konzumiraju svjež polen, umjesto toga one ga odnose u košnicu i pakuju granule u prazne dijelove saća gdje uz pomoć mikroorganizama i enzima iz tijela pčela dolazi do mliječno-kisele fermentacije polena i njegovog pretvaranja u pergu, i taj proces traje oko tri nedjelje. Ovakav polen može ostati bez promjena dugo, pčelari ovaj oblik polena zovu „perga“ ili „pčelinji hljeb“.
Fermentacija polena slična je prirodno evoluiranim procesima usmjerenim na povećanje nutritivnih vrijednosti polena. U pčelinjoj košnici se polen fermentiše i skladišti sa medom. Na vrhu svake ćelije saća, pčela pokriva pergu sa malom količinom meda štiteći je od dodira sa vazduhom, i ona ostaje konzervirana kao rezerva za kasniju upotrebu za odgoj novih generacija mladih pčela. U toku fermentacije dolazi do obogaćivanja polena raznim fermentima, aminokiselinama, mikroorganimima korisnim za čovjeka, što pergu čini brzo usvojivom hranom koja izuzetno pogoduje poboljšanju zdravstvenog stanja svakog čovjeka. Da bi se polen uspješno pretvorio u pergu, pored enzima pčela potrebna je i odgovarajuća vlažnost i temperatura u košnici koju obezbjeđuju pčele.
Hemijske osobine perge
Dobijeni proizvodi, pčelinji hljeb, kombinuju polito-hranljive sastojke i bioaktivna jedinjenja koja su formirana tokom fermentacije polena. Kao rezultat takve kombinacije, perga ima veći sadržaj esencijalnih aminokiselina i vitamina i više bioaktivnih polifenola. Pčele obično koriste pergu kao izvor proteina, posebno za jaja i larve. Bez prisustva perge u ramovima, matica prestaje da polaže jaja što direktno utiče na smanjenje fonda pčela u košnici.
Perga predstavlja izuzetno kvalitetnu hranu, odnosno jedan od najkvalitetnijih proizvoda od pčela. Kako istraživanja pokazuju, perga je devet puta kvalitetnija od polena, brže i bolje se usvaja u organizmu od polena. U procesu dobijanja perge sve se vrši ručno i to je dug i mukotrpan posao što pored kvaliteta perge značajno utiče i na samu cijenu. Perga kao složena hrana u sebi sadrži hranljive sastojke iz raznih vrsta polena. Po hemijskom sastavu perga je drugačija od polena, lako svarljiva i brže djeluje u procesu ozdravljenja, zahvaljujući svom sastavu posebno je pogodna kod problema sa varenjem jer se lako usvaja u crijevima i poboljšava razmjenu materija u organizmu. Polen je teško svarljiv, ali za razliku od njega u toku fermentacije polena dolazi do razgradnje celuloznih opni i sadržaj je potpuno iskoristiv u organizmu. Eksperimenti su pokazali da životinje kojima je u ishrani uključena i perga jedu 15-20% manje od svog uobičajenog obroka, i dalje normalno razvijaju, a istovremeno im se popravlja kvalitet mesa.
Kako se perga upotrebljava?
Perga se upotrebljava na dva načina. Prvi je upotreba perge u izvornom stanju, u obliku granulica na taj način što se nekoliko granula što duže otapa u ustima. Preporučena dnevna doza za odraslog čovjeka je 2 grama, za djecu od 2-4 godine 0,7 grama, a za djecu od 4-12 godina je 1 gram. Granulice perge su različite veličine, dva grama perge iznosi oko 15-16 granulica. Pergu je najbolje upotrebljavati pola sata prije obroka i ne piti vodu , jer se na taj način usvajaju korisne materije u sluzokoži usne duplje. Drugi način upotrebe je u medu, tako što se perga samelje i pomiješa sa medom. Perga u medu se koristi za oporavak tijela posle teških bolesti i posle operacija, kao i za oporavak organizma od jakih fizičkih i umnih napora. Na ovaj način se jača krvna slika, povećavajući se hemoglobin ali bez štetnih posledica, poboljšava se mikrocirkulacija u mozgu utičući na bolju memoriju i bolje raspoloženje.
Perga se koristi kao dodatak ishrani u kojoj postoji nedostatak bjelančevina, vitamina i minerala. Upotrebljava se kod bolesti nervnog i endokrinog sistema, kod bolesti želuca i dvanaestopalačnog crijeva. Ovaj proizvod koriste osobe izložene štetnom zračenju, na rizičnim poslovima ili posle dijagnostičkih pregleda.
Pripremila: Anđela Bojić
