Sadržaj mikroelemenata u pojedinim hranivima koja se tradicionalno daju domaćim životinjama može biti visok, ali i izuzetno nizak. To prije svega zavisi od sadržaja mikroelemenata u tlu na kojem se gaji stočna hrana. Ne smije se dopustiti da životinja trpi hroničan deficit mikroelentima jer dolazi do smanjenja efikasnosti proizvodnog ciklusa na farmi. On se, kao što je i gore navedeno, ogleda ne samo direktno kroz manju i manje kvalitetnu proizvodnju, već kroz dobijanje manje kvalitetnog potomstva.
Lista mikronutrijenata
Od mikroelemenata koji su obavezni u ishrani domaćih životinja treba nabrojati standardne:
- Cink (Zn)
- Jod (I)
- Mangan (Mn)
- Gvožđe (Fe)
- Bakar (Cu)
- Selen (Se)
Novo doba, novi mikroelementi
To nije sve, jer se u novijoj literaturi sve se češće pominju i novi, mikroelementi koji do sada nisu razmatrani u stočarskoj literaturi. Tu se prije svega misli na:
- Hrom (Cr);
- Vanadijum (Va);
- Nikl (Ni).
Ipak, doza za ove minerale u tragovima te preporuke i simptomi deficita još su predmet razmatranja, te ih osim konstatacije ne treba davati bez posebnih preporuka. Potrebne koncetracije za ove mikroelemente su izrazito male, pa životinje koje se normalno hrane pretežno ne oskudijevanju njima.
Kojih mikroelemenata nedostaje u praksi
Što se tiče potreba u mikroelementima u praktičnim uslovima (u Crnoj Gori), treba spomenuti da je naše zemljište bogato selenom. Ovaj mirkoelement često se ističe kao dobar dodatak, pa ipak čini se da ga naša hraniva imaju u dovoljnoj količini. Međutim, hranjenje životinja hranivima iz susjedne Srbije može biti problematično, jer u ovoj državi imati velikih nedostataka selena u zemljištu. Sve u svemu, čini se da će način držanja te posledično i hranjenja stoke imati uticaj na to da li da se selen daje kao dopuna domaćim životinjama na području Crne Gore.
Nedostatak joda je očit ne samo u Crnoj Gori, već i u većem dijelu zemljine sfere. Zbog toga je i obavezna dopuna najčešće jodiranom solju, prilikom čega se obezbjeđuje i više od potrebnih količina životinjama.
Od ostalih mikroelemenata ne treba posebno isticati bilo koji, već ih obezbijediti pravilnom i raspoređenom ishranom.
U nekim slučajevima, visoka proizvodnja mlijeka, na primjer, zahtijeva i povećane koncentracije mikroelemenata koji se ne mogu obezbijediti standardnom ishranom. U tim situacijama, pravilna doza potrebno mikroelementa ključna je za ispunjenje očekivanja.
Ilustracija/foto: Pixabay
Doziranje obavezno
Iako neophodni, u većim koncentracijama mikroelementi postaju toksični, te ispoljavaju svoje štetno djelovanje i na proizvodnost i na zdravlje jedinke, a potencijalno ugrožavaju i zdravlje fetusa odnosno mladunčadi. Mikroelemeti su potrebni u malim koncentracijama kako bi ispoljili potrebno i ujedno najbolje dejstvo na organizam životinje. Svaki višak, bio on čak i manji, u toku dužeg vremenskog perioda negativno će uticati na organizam životinje.
Još jedan potencijalno opasan problem koji može zadesiti stoku, jeste i suparništvo mikroelemenata, i sa makroelementima ali i njihovo međusobno dejstvo. Svaki mineral (bio on mikro ili makro) ima određenu ulogu i određeno mjesto retencije te apsorpcije. Međutim, neki imaju i isto mjesto apsorpcije u gastrointenstinalnom traktu preko kojeg dosprijevaju u krv i ispoljavaju svoje pozitivno dejstvo. Sljedstveno tome, u slučaju suviška nekog od mikroelemenata u ishrani, doći će do disbalansa u organizmu kao posledica prevelike sa jednje odnosne niske apsorpcije sa druge strane. Dok će se koncentracije jednog drastično povećati drugom će biti onemogućena apsorpcija te će se najvećim dijelom izlučiti fecesom u spoljašnju sredinu.
Negativni uticaji visokih doza
Smrtnost, otkazivanje jetre, otkazivanje bubrega, srčane smetnje, i druge posledice mogu se naći kod životinja predoziranih mikroelementima. Sve to odnosi se na direktne posledice. U ovom slulčaju, i indirektne nisu bezazlene, jer povećanje koncentracije životinja će u jednom dijelu sigurno izlučiti u spoljašnju sredinu, te time zemljištu (ili vodi) uputiti nepotrebne količine mikroelemenata.
Ukoliko se tome ne stane na put, nemoguće je iskontrolisati spolajšnji tok stvari, pa će doći do stvaranja začaranog kruga. Zbog toga je neophodno prilikom davanja životinjama bilo koje hrane ili hraniva, kao i elemenata, hemijskih agenasa i veterinarskih ljekova, uzeti u obzir i zemljište kao neminovan krug u proizvodnom procesu.
