Kako se mijenja standard stanovništva, tako se mijenjaju i potrebe za hranom. Meso je vrlo vrijedna i gotovo nezamjenljiva namirnica i najbogatiji je izvor bjelančevina u ishrani. U mesu su zastupljene sve potrebne mineralne materije, vitamini i esencijalne amino kiseline koje se u bjelančevinama mesa nalaze u najpovoljnijem odnosu za potrebe čovjeka. Proizvodnja svinja predstavlja veoma značajan dio stočarstva, pa time i poljoprivredne proizvodnje. Već više decenija vrijednost proizvodnje svinjskog mesa održava se na nivou od oko 30% od ukupne vrijednosti stočarskih proizvoda. U uslovima savremenog tržišta prehrambenih proizvoda kod nas i u svijetu posebno mjesto zauzima kvalitetno svinjsko meso, a povećana potrošnja ovog proizvoda na domaćem i inostranom tržištu zahtijevala je inteziviranje svinjarske proizvodnje. Tako su prednost dobile plemenite rase svinja, a sa tim u vezi i odgovarajuće metode selekcije, reprodukcije, ishrane, zdravstvene zaštite i liječenja.
Prema strukturi našeg stočarstva i stanja stočnog fonda, naročito u govedarstvu, proizvodnja mesa pa i proizvodnja svinjskog mesa uglavnom ne zadovoljava. S obzirom na znatnu potrebu povećanja proizvodnje mesa uopšte, kao i na činjenicu da se naše govedarstvo sve više orjentiše u pravcu povećanja proizvodnje mlijeka, nameće se potreba brzog povećanja produkcije mesa u skladu sa opštim razvojem stočarstva. U pogledu proizvodnje mesa i masti svinja nadmašuje ostale domaće životinje (potomstvo jedne krmače ranostasne rase za meso dobijeno u jednoj godini može te iste godine da dostigne i preko 2 tone žive mjere, dok telad u istoj starosti dostižu 400-500 kg žive mjere). Svinja proizvodi meso i mast uz znatno manji utrošak hrane nego goveče i ovca, jer za jedan kilogram prirasta žive mjere troši 4 do 6 kilograma hranljivih jedinica, dok ovce i goveda u tovu troše znatno više (od 8 do 12 kilograma hranljivih jedinica).
Landrasi su skupina kojoj pripada veći broj pasmina, zavisno od države u kojoj su stvorene, ali sve se odlikuju sličnom morfologijom i proizvodnim svojstvima. Većinom su nastale ukrštanjem Velikog Jorkšira sa domaćim svinjama i još nekom pasminom. Pored Danskog Landrasa postoje i Holandski Landras, Švedski Landras, Njemački Landras, Belgijski Landras, Francuski Landras, Finski Landras, Američki Landras, Norveški Landras.
Krajem 19. vijeka Njemačka je sve rjeđe kupovala masne svinje iz Danske, pa su Danci morali da promijene dotadašnji način uzgoja svinja. Kako bi se unaprijedio kvalitet i količina mesa, počelo se raditi na stvaranju mesnatih rasa. Danski landras je jedan od predstavnika mesnatih rasa, on je srednja do velika rasa svinja koja je nastala ukrštanjem domaće Danske svinje i Velikog Jorkšira. Tako je prvo stado danskog landrasa registrovano 1896. godine, a prvi progeni test je obavljen 1907. godine. Danska bijela plemenita svinja je tipična rasa za proizvodnju mesa, posebno bekona.
Bekon predstavljaju mlade utovljene svinje do 90 kilograma žive mase, sa određenom ujednačenom debljinom slanine na leđima i na trbuhu koja ne smije biti veća od 30 mm. Ove svinje imaju srednje dugu i široku glavu sa teškim, dugačkim i položenim ušima. Vrat je dug i ravan. Trup je dug, u prednjem dijelu uži nego u zadnjem. Leđna linija je ravna i srednje širine. Plećke su slabije razvijene, a butovi snažni i mesnati. Grudi su osrednje dubine i širine sa zaobljenim rebrima. Šunke su pune, duboke i široke. Trbuh je prostran, sa ravno trbušnom linijom, sa najmanje 12 pravilno raspoređenih sisa. Bokovi trupa su puni i obli. Noge su osrednje visine, suve i dosta jake. Koža je fina, bez nabora i pigmenta, pokrivena finom, glatkom i gustom čekinjom. Nerasti u zrelom dobu i rasplodnoj kondiciji imaju 200-250 kilograma, a krmače 180-200 kilograma.
Danska bijela rasa
Danska bijela rasa je ranostasna. Poznata je po svojoj dobroj plodnosti i odličnim majčinskim osobinama. Prosječno prasi 10-12 živih prasadi težine oko 1,2 kilograma koji za 30 dana dostižu tjelesnu masu od 7-7,5 kg. Prasad se brzo razvijaju, pa sa 8 mjeseci ulaze u priplod, a sa godinu dana starosti daju i prvo potomstvo. Prosječni dnevni prirast u tovu je 650-700 grama, a za jedinicu prirasta utroši 3,2-3,4 kg hrane.
Danski landras
Visok nivo proizvodnje danskog landrasa postignut je strogom selekcijom, precizno i pravilno organizovanim ispitivanjima na specijalnim stranicama za biološki test. Danci su zabranili svaki izvoz živih, a pogotovo priplodnih svinja iz svoje zemlje. Prije ove zabrane jedan broj danskog landrasa uvezen je u Holandiju i Švedsku. Tako su ove zemlje na bazi Danskog landrasa stvorile Holandski i Švedski landras. Oko 5000 farmi svinja u Danskoj proizvode oko 28 miliona svinja godišnje. Izvoz svinjskog mesa čini gotovo polovinu cjelokupnog izvoza u poljoprivredi i više od 5% ukupnog izvoza. Više od 70% danske proizvodnje svinjskog mesa izvozi se u druge zemlje EU, a ostatak u zemlje van EU. Ova pasmina svinja je razvijena sa tačno postavljenim ciljevima, a selekcija je bila intezivna i efikasna. Danas predstavlja veliki rezervoar genetskih resursa za svinjski svijet.
Holandski landras
Holandska Landras svinja je stara standardizovana pasmina domaćih svinja iz Holandije. Nastala je ukrštanjem domaće svinje sa rasama svinja iz susjednih zemalja odnosno ukrštanjem sa rasama iz Njemačke i Danske. Holandski landras se smatra „mesnatom i efikasnom pasminom svinja“.
Holandska svinja je takođe srednjih do velikih okvira, opšti izgled podsjeća na druge pasmine Landras svinja. Uglavnom su bijele boje sa karakterističnim velikim ušima. Pasmina ima šira leđa i teže šunke nego što imaju neki drugi sojevi. Prosječna težina odrasle svinje iznosi između 225-320 kilograma, dok zrela krmača ima između 200-270 kilograma.
Holandska pasmina svinja poznata je po visokoj plodnosti i vrlo dobrim majčinskim sposobnostima. Pasmina je koja se često koristi prilikom ukrštanja, kako bi se poboljšale osobine drugih rasa. Svinje su izdržljive i robusne, lako se prilagođavaju različitim klimatima, zbog čega se masovno uvoze u Japan i Španiju. Zbog boje kože lako se uočavaju simptomi bilo koje bolesti.
Holandski landras
Švedski landras
Švedski landras je vodeća pasmina svinja u Švedskoj, zemlji koja nije poznata po velikom broju svinja. Kao i kod drugih pasmina tako su i kod ove uši karakteristično teške. Nastala je kao rezultat oplemenjivanja domaćih švedskih svinja sa svinjama iz uvoza, a posebno sa Danskim landrasom. Po spoljašnjem izgledu veoma je sličan drugim landrasima, ima umjereno dug trup, koji je u prednjem dijelu uži nego u zadnjem. Koža je nepigmentisana i prekrivena bijelim čekinjama. Glava je lagana, srednje duga sa oborenim teškim ušima. Plećke su slabije razvijene, a šunke snažne i mišićave. Naglasak nije bio u ekstremnoj dužini i proizvodnji slanine, već je naglasak stavljen na čvrstoću papaka i nogu kao i sposobnosti hodanja. Takođe, uzgajivači su pokušali da zadrže zadovoljavajuću stopu konverzije prirasta i hrane kao i na majčinsku sposobnost po kojoj je ova pasmina poznata. Krmača prasi prosječno 10-12 živih prasadi po leglu, tjelesne mase 1,2 kg. Za mjesec dana dostižu težinu 6-7 kg, prosječan dnevni prirast 700 grama.
Švedski landras
Njemački landras
Njemački landras se počeo razvijati oko 1900. godine u sjeverozapadnoj Njemačkoj, a posebno u Donjoj Saksoniji. U periodu od deset godina uvoženi su Danski i Holandski landras kako bi se poboljšale karakteristike rase. Izgleda slično landrasima drugih država, posebno onima iz čijih je zemalja uvezen. Ono po čemu se razlikuju od ostalih je mesnatost ali nemaju dugo tijelo kao ostali Landrasi. Njemački landras je svinja velikog okvira i brzog rasta, odlične dužine tijela i naglašene mišićavosti. Noge su pravilne i čvrste, leđa su takođe čvrsta i glava je lagano udubljena sa profila. Karakterističan je kvalitetan trup i meso. Ono što je jako bitno naglasiti jeste da su dugovječne životinje, koje se lako prilagođavaju i otporne su na stres. Dnevni prirast iznosi od 700 do 750 grama. Tjelesnu masu od 110 kilograma postižu za 200 dana.
Selekcija je išla tako da je bila usmjerena ka plodnosti, dobrom majčinstvu i efikasnosti u konverziji hrane. Veoma je koristan u ukrštanju i poboljšanju opštih karakteristika svinja u Njemačkoj.
Postoji i drugi soj, njemački landras B koji je u centralnoj matičnoj knjizi odvojen od prvog. Ovaj soj je nastao od uvezenog belgijskog landrasa i dijelom holandskog landrasa. Imaju šira leđa i bolje razvijene šunke što je pogodno za ukrštanje.
Njemački landras
Belgijski landras
Belgijski landras je opisan kao kratka, debela i mišićava svinja. Veliki naglasak u belgijskoj svinjskoj proizvodnji bio je visok kvalitet svježeg mesa jer se većina svinjetine u Belgiji plasira kao svježe meso, a ne kao suvomesnato i prerađeno meso. To je dovelo do proizvodnje mesa sa minimumom masnog pokrivača. Predstavlja mišićavu bijelu pasminu koja nema ekstremnu dužinu i druge fizičke karakteristike kao drugi sojevi, samim tim spada među najmesnatije pasmine uz Pijetrena. Krmača prasi 8-9 prasadi koja imaju od 1,3-1,5 kilograma.
Pripremila: Anđela Bojić
