Ime Kamila (lat.Camilla) se spominje u mitologiji i u zoologiji. Životinja kamila je poznata i kao “pustinjski brod“ a u ovoj simbolici se kriju osobine poput izdržljivosti, postojanja, snage, strpljenja, žrtvovanja, odanosti. Kada pomislimo na nju, prve asocijacije su vezane za njenu sposobnost dugog odolijevanja hrani i vodi, kojima je izložena zbog svog prirodnog staništa.
Danas kamila živi u velikim djelovima Afrike, Azije i Južne Amerike, Australiji, a divlja baktrijska kamila je predak baktrijske kamile i dromedara. Selektivno oplemenjivanje je dalo 97 različitih dromedarskih rasa i 16 baktrijskih rasa. Dromedari, ili jednogrbe kamile, žive na Arabijskom poluostrvu i u Centralnoj Aziji, a dvogrbe kamile su rasprostranjene od Male Azije do Mandžurije. Sa naše tačke gledišta, ova životinja nas podsjeća na daleka putovanja, neistražena prostranstva i nepoznate predjele. Možda nedovoljno poznata za nas, ali za nomade, ako se osvrnemo par hiljada godina unazad, veoma cijenjena. Najpoznatija je u arapskoj kulturi i ona ne predstavlja samo prevozno sredstvo, već bogatstvo jednog arapskog čovjeka koje se ne ogleda samo u egzotici njenog postojanja već i u upotrebnoj vrijednosti.
Ženka kamile postiže pubertet u periodu oko 4 godine, predstavlja sezonsku poliestričnu životinju, estrusni ciklus traje u prosjeku 17,2 -23,4 dana, a bremenitost traje 12-13 mjeseci. Placenta kamile je difuzna epitelohornilanog tipa, kave imaju kobile.
Istorijski gledano, kamilje mlijeko se koristilo za brojne medicinske probleme. Na laktaciju i mlijeko se gleda sa dva aspekta. Prvi je količina mlijeka proizvedena u jednom danu a zatim u određenom periodu laktacije. Drugi aspekt, podjednako važan, je vrsta proizvedenog mlijeka. Životinje koje žive u hladnijim predjelima, u odnosu na one koje žive u toplijim, proizvode mlijeko različitog kvaliteta. Stanovnici negostoljubive okoline, konzumiraju kamilje mlijeko u svježem ili zakiseljenom stanju i dijele ga sa teletom zbog nedovoljne količine. Vime kamile, poput kravljeg, se sastoji od četiri žljezdana kompleksa i četiri papile sa po dva otvora. Kod dvogrbe kamile period laktacije je 4-16 nedelja, a količina dnevne proizvodnje mlijeka iznosi oko 5 kg, mada neke mogu da daju i 15-20 kg dnevno, što zavisi od ishrane. Nomadi obično izmuzu oko 2 kg, dok ostatak ostaje za tele. Ručna muža se odvija na taj način što muzač stoji na jednoj nozi i pokušava da uravnoteži mužu na lijevoj nozi. Lijeva ruka drži posudu, dok desna ruka muze kamilu.
U istočnoj kulturi i to u predjelu izmedju Kaspijskog mora i jezera Balhaš, jedan od većih izvora mlijeka dolazi od kamila i to u procentu od 37 %, zatim od ovaca 30% i samo 10% mlijeka potiče od krava. Na afričkom području mužnja kamila, ili deva, nije samo čin, već je postala sastavni dio kulturnog nasleđa. Samo dječaci, neudate žene i ritualno čisti muškarci smiju da muzu životinju. U nekim nomadskim plemenima, stočari preživljavaju isključivo od kamiljeg mlijeka. I pored kamilje sposobnosti čuvanja vode, usled nestašica, stočar u svoj organizam unosi vodu tek nakon što kamila bude napojena. Kamile se muzu dva puta: pred zoru i pred noć. Podaci o sastavu mlijeka se znatno razlikuju. Razlike se pripisuju naslednim faktorima, količini i kvalitetu vode i hrane. Kamilje mlijeko je čisto bijele boje, ujedno slatkog i oštrog ukusa a na momente i slanog. pH mlijeka je između 6,5-6,7 što je slično kiselosti ovčijeg mlijeka. Kolostrum majke se koristi na razne načine. U nekim zemljama se daje teletu odmah po rođenju, dok se u nekim ispijanje kolostruma smatra neprikladnim čak i za tele pa se baca u zemlju. U Somaliji ga koriste u medicinske svrhe, kao laksativ. Najvažniji faktor za proizvodnju mlijeka je voda, a samim tim i najveći sadržaj mlijeka je voda. Kamilama je potrebna voda za održavanje tjelesne temperature. Usled nemilosrdnih životnih uslova, kamila je razvila sposobnost koja je neobična za toplokrvne životinje, a to je da do određene mjere promijene temperaturu tijela. Kamilama koje žive u izrazito sušnim predjelima je neophodna voda za održavanje homeostaze i termoregulaciju. Sadržaj vode u mlijeku varira od 84% (Knoess, 1976) do 90% (Ohri i Joshi, 1961), što zavisi od količine dostupne vode, uslova u kojima se kamila nalazi i od sadržaja vode u hrani. U poređenju sa kravljim, ovčijim i bivoljim, u kamiljem mlijeku se nalazi manje masti, manje masnih kiselina, a više isparljivih masnih kiselina poput linolne koje su neophodne za ljudsku ishranu. Sadržaj mliječnih proteina kreće se od 2% do 5.5%. Od aminokiselina najzastupljenije su: alanin, arginin, asparagin, glicin, glutamin, histidin, leucin, lizin itd. Koncentracija laktoze u mlijeku varira i zbog promjena u koncentraciji laktoze mlijeko se nekada može opisati kao slatko a ponekad kao gorko. Mlijeko je bogato vitaminom C, a to je izuzetno važno sa nutritivnog stanovišta u oblastima gdje je voće i povrće koje sadrži vitamin C rijetko.
Pustinjskim ljudima nikada ne slabi vid zahvaljujući kamiljem mlijeku. Pored dobrog vida, imaju zdravu kožu i vitka tijela. U in vivo ogledu (Shori, 2005) prepoznat je potencijal kamiljeg mlijeka pri kontrolisanju dijabetesa i njegovih posljedica poput bolesti bubrega, jetre, visokih koncentracija holesterola, i sporog zacjeljivanja rana. U praktičnom polju poljoprivrede postoji duboki jaz u razumijevanju između univerzitetskog i tradicionalnog učenja. Tradicionalni čuvari stoke upijali su i bogatili znanje generacijama i upravo u tome se skriva blago jedne tradicije, duhovnosti i svjedočenja prošlim vremenima. Ljudi koji su dubinski povezani sa ovom životinjom tumače njeno pojavljivanje u snovima koje se direktno veže sa unutrašnjom snagom, ili čak signalizira da čovjek mora zastati i analizirati svoje potrebe.
A šta biste vi dali da bar polovinu tereta nosite s lakoćom poput jedne kamile?
Pripremila: BSc Stočarstva Dragana Radović
