Početak primjene bumbara u komercijalne svrhe kao oprašivača se vezuje za 1985. godinu, kada je belgijski veterinar Dr R. De Yonghe stavio bumbare u stakleniku u južnom dijelu Holandije u kojem se uzgajao pradajz. Ispostavilo se da je prisustvo bumbara pozitivno uticalo na kvalitet proizvoda. Tada su se koristili na samo 3% površina, da bi se 1992. godine koristili na 100% površina na kojima se uzgajao paradajz. U to vrijeme je osnovana kompanija za proizvodnju kolonija bumbara koja i danas postoji, tako da se bumbari danas koriste ne samo za paradajz, već i za većinu drugih kultura koje se uzgajaju u zaštićenim prostorima. Naročito su korisni u staklenicima jer za razliku od pčela imaju bolju orijentaciju u prostoru i  bolje se prilagođavaju novonastalim uslovima.

Bumbari se ubrajaju u polu – socijalne insekte. Postoji više vrsta bumbara sa većim brojem podvrsta. Kolonija bumbara je obično mala, i često ne broji više od 50-60 članova. Zimu prezimljava samo sparena matica koja u proljeće naredne godine počinje sa stvaranjem kolonije. Matica, zatim, sve inetenzivnije polaže jaja i u jednom trenutku počeće da se pojavljuju mužjaci i nove matice. U kasnijem periodu rasta kolonije javlja se sve veći broj mužjaka koji nastaju ne samo od matice, već i od jaja radilica. Ovi mužjaci kasnijih generacija zajedno sa kraljicama napuštaju košnicu. Nakon ishrane sa polenom i nektarom, a zatim, parenja matice traže pogodno mjesto u kojem će u dijapauzi provesti zimu. Bumbari se kroz cio život hrane sa polenom i nektarom. Po Ševaru (2005) dnevno jedan bumbar može posjetiti od 4500 do 5600 cvjetova.

Kolonije bumbara smještene u stakleničkoj proizvodnji paradajza

Prednosti primjene bumbara kao oprašivača u odnosu na pčele:

  • bumbari se bolje snalaze u zatvorenim prostorima kao što su staklenici i plastenici,
  • bumbari bolje oprašuju cvjetove nego pčele koje nekad opraše samo polovično tako da izraste deformisan plod
  • otporniji su na lošije vremenske uslove.  Počinju aktivnost već pri 5 C⁰, a aktivni su čak i po kišovitom i oblačnom vremenu i brzini vjetra do 70 km/h, za razliku od medonosnih pčela kojima je granična vrijednost oko 30 km/h,
  • prenose veću količinu polena,
  • pri visokim temperaturama u zaštićenim objektima pčele se ponašaju zbunjeno i dezorjentisano, dok kod bumbara takav slučaj nije zabilježen,
  • za razliku od pčela bumbari oprašuju paradajz,
  • ubod ima samo lokalno djelovanje i nije opasan – bumbari izlučuju manje otrova nego pčele, a žalac koriste samo u nužnoj odbrani i taj ubod neće poslužiti kao signal za napad drugih ćlanova,
  • obično ih nije potrebno tretirati hemijskim preparatima za zaštitu od prirodnih neprijatelja,
  • tokom leta imaju odličnu navigaciju za razliku od pčela koje često udaraju u staklo ili foliju.
  • kod bumbara ne postoji aktivna borba ako se nalaze u neposrednoj blizini kao što je to slučaj kod pčela

Problemi komercijalnog uzgoja bumbara

Postoji više problema komercijalnog uzgoja bumbara, kao što su:

  • mogućnost matice da ne napravi koloniju i velika potražnja za kolonijama zbog koje se uz slabo razmnožavanje ovih insekata često ne nalaze u dovoljnom broju na tržištu,
  • pojava proizvodnje više muških bumbara nego ženskih od strane kolonija što predstavlja problem za narednu generaciju bumbara. Postoji mogućnost da kolonije ne proizvedu uopšte maticu što predstavlja dodatnu poteškoću u proizvodnji i razmnožavanju kolonija
  • najčešće su kraljice koje se proizvode u kolonijama slabije nego one koje se nalaze u prirodi,
  • širenjem kolonija u druge oblasti može da dođe do negativnih hibridizacija, ali i napada parazita i bolesti pošto nove generacije nijesu prilagođene na novu sredinu.
  • komercijalno uzgojene vrste su više osjetljive na napad nekih parazita kao što je Crithidia bombi (bišač) i Nosema bombi u odnosu na divlje forme kod kojih je truskovac Apicistyis bombi češći uzročnik.
  • bumbari su jako osjetljivi na sredstava za zaštitu bilja, naročito na neonikotinoide, posebno na imidakloprid

Kontrola uspješnosti oprašivanja

Oprašivanje bumbara se može kontrolisati zbog njihove mogućnosti ostavljanja markera tokom oprašivanja. Prema ovome svojstvu postoji više grupa, odnosno, nijansi markera koji pokazuju uspješnost oprašivanja:

  • vrlo tamni do skoro crni markeri – visoka akivnost bumbara, pa čak i njihova prekomjerna aktivnost pri čemu mogu oštetiti tučak,
  • braonkasti markeri – odlično oprašivanje,
  • slabo vidljivi markeri – dobro oprašivanje,
  • nemaju marker svi cvjetovi – slabo oprašivanje i
  • ne postoje vidljivi markeri
Tragovi nastali nakon oprašivanja bumbara pomoću kojih se može pratiti njihova aktivnost

Prilikom pregleda i ocjenjivanja stepena oprašenosti putem markera mora se imati u vidu da su markeri slabije vidljivi tokom sunčanih dana i pri manjoj vlažnosti u odnosu na hladnije i vlažnije dane.

Za koje vrste biljaka se koriste bumbari kao oprašivači?

Kao što je ranije pomenuto bumbari imaju primjenu kod većeg broja kultura, a najčešće se primjenjuju u proizvodnji: slatke paprike, paradajza, sivog paradajza, krastavca, dinja, jagoda, crvene djeteline, pamuka, slatke djeteline, bobičastog voća, krušaka i dr. Bumbari su se pokazali dobrim oprašivačima i kod biljaka sa samooplodnim cvjetovima kao što je paprika. U istraživanjima je dokazano da paprika daje bolje plodove ako je oprašena sa bumbarima. Istraživanje sa slatkom paprikom je pokazalo da su plodovi koji su oprašeni bumbarima bili veće mase, širine i mase sjemenki nego kod biljaka kod kojih su se plodovi razvili samooplodnjom. Kod biljaka oprašenih bumbarima došlo je i do ranijeg sazrijevanja plodova.

Faktori koji utiču na ponašanje bumbara i kvalitet njihovog oprašivanja

U ove faktore se ubrajaju:

  • kvalitet košnice,
  • nedostatak polena – ukoliko nema polena na cvjetovima bumbari na njih ne dolaze,
  • korov u plastenicima – njihovi cvjetovi mogu biti privlačniji za bumbare,
  • kvalitet cvjetova,
  • temperatura – pri većoj temperaturi bumbari ostaju u košnici,
  • primjena pesticida – bumbari su veoma osjetljivi na primjenu pesticida,
  • sadržaj ugljen-dioksida – ima omamljujući karakter pri određenoj koncentraciji,
  • UV zračenje – ometa orijentaciju bumbara,
  • fizologija biljaka – negativne fiziološke promjene biljaka mogu da dovedu do poremećaja u produkciji polena.
Košnica za bumbare napravljena za korišćenje u komercijalne svrhe
1. Standardni otvor (ulaz – izlaz );
2. Jednosmjerni ulaz;
3. Plastična košnica;
4. Kartonska kutija sa gornjim poklopcem koji se može otvoriti;
5. Mjesto ishrane bumbara;
 6. Nivo hrane u košnici koji se može vidjeti spolja;
7. Zalihe hrane;
8. Košnica sa rojem;
9. Polistiren (karton) – izolacioni materijal izmedu plastične kutije sa rojem i kartonske kutije.

Koliki je broj košnica bumbara dovoljan po jedinici površine?

Broj košnica zavisi od kulture, npr. za slatku papriku je dovoljna jedna košnica na 3000 do 5000 m² za uspješno oprašivanje. Za oprašivanje paradajza koriste se obično tri velike zajednice po hektaru (povećavaju produktivnost od 17 do 25%, a plodovi su ujednačeniji i krupniji). Kod paprike preporučuje se korišćenje jedne manje zajednice na 1500 m². Kod krastavaca se obično koriste kada je u pitanju proizvodnja sitnijih plodova za kisjeljenje, a preporučuje se jedna zajednica na 500 m². Za oprašivanje jagoda koristi se jedna manja zajednica na 500 m² ili jedna veća zajednica na 1500 m², dok se kod kruške, višnje, ogrozda, ribizle, brusnice i borovnice preporučuje deset velikih zajednica po hektaru.

Kada se košnice unose u zaštićeni prostor, gdje i kako ih postaviti?

Košnice treba unijeti čim ima dovoljno cvjetova za oprašivanje i to blizu glavnog ulaza, između dva reda (nekoliko metara od ulaza). Ne treba postavljati više od 6-8 košnica na jednoj poziciji. Košnice treba postaviti na visini od 0,5 do 1 m iznad zemljišta u horizontalnom položaju. Treba da budu zaštićene od direktnog sunčevog zračenja, padavina i drugih nepogoda. Nakon postavljanja, košnice ne treba otvarati barem 30 minuta i  ne treba je pomjerati ili premještati kako se zajednica ne bi uznemiravala.

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović