Kako sušiti sijeno i popraviti njegov kvalitet

Kada se ocjenjuje kvalitet sijena, treba imati na umu nekoliko faktora koji ga definišu. Ti fakotri mogu biti različiti, ali svakako su najvažniji:

• Faza zrelosti prilikom košenja;
• Plodnost zemljišta;
• Nutritivni status biljke;
• Raspoloživa vlaga tokom vegetacije;
• Godišnje doba;
• Odnos listova prema stabljikama;
• Kontrola korova;
• Vrijeme prilikom košenja i
• Vremenske prilike prilikom njegovog skladištenja.

Koji su to načini sušenja sijena

U ovom članku osvrćemo se na načine sušenja sijena, prednosti i nedostatke koje sa sobom nose, preporuke za farmere i uticaj različitih načina sušenja sijena na njegov kvalitet pa posledično i uticaj na organizam životinja.

1. Sušenje u otkosima

Sušenje u otkosima je i dalje jedan od najzastupljenijih metoda sušenja sijena na našim prostorima. Proces se sastoji u sušenju pokošene biomase na pokošenoj površini, a trajanje sušenja može ići od nekoliko sati do nekoliko dana. Često je u toku samog sušenja krmnu masu potrebno nekoliko puta prevrtati.

Ukoliko se ne prevrće redovno, pokošena biljna masa će biti samo djelimično osušena odnosno osušen će biti samo spoljašnji sloj (ovo naročito važi za veće otkose, redom prvi otkosi na njivama i livadama). Osim navedenog, vremenske prilike mogu negativno uticati tako što pokošena a ponekad i prosušena masa može pokisnuti te uzrokovati gubitak mirisa sijena i ispiranje pojedinih vitamina i minerala.

Usled povećanog direktnog uticaja sunca, prevrtanja a moguće i kiše, gubici hranljivih materija mogu biti izraženi. Gubici se kreću prosječno:

• U prinosu krme = 25%+
• Sirovih proteina = 40%+
• Mineralnih materija i vitamina = 25%+ odnosno karotina do velikih 90%.

Kao rešenje u ovako lošem načinu sušenja možemo samo preporučiti ono koje je manje nepovoljno, a ono glasi: SUŠENJE KRMNE MASE OD SMJEŠE VIŠEGODIŠNJIH TRAVA I LEGUMINOZA, ALI NIKAKO SAMO LEGUMINOZA.

Gubici su naročito izraženi kod leguminoza namijenjenih sušenju, gdje procenat svarljivih proteina opada čak za 60%, a gubici mase idu do 40%.

2. Sušenje u talasima

Sušenje u talasima je metoda koja je namijenjenja prije svega sušenju leguminoza. To i ne čudi s obzirom na to da je metod značajno povoljniji u očuvanju kvaliteta sijena. Proces karakteriše postupak prosušivanja biljne krme u otkosima (nekoliko časova – dok ne provene), kada se isti (otkosi) nabacuju jedan na drugi u cilju stvaranja talasa.

Sušenje biljne mase u talasima je dobro iz više razloga. Primarni je taj što se obezbjeđuje ravnomjernije isparavanje vlage iz lišća i iz stabljike, a sekundarni se odnosi na izostanak prevrtanja u talasima. Prevrtanje sijena u talasima isključivo se sprovodi kada vremenski uslovi nisu pogodni za sušenje, te kada je nestručnošću procjene debljine talasa nemogućno izazvati proces brzog sušenja.

Nevrijeme – najveći neprijatelj sušenja sijena

Kvalitet ovakvog načina sušenja demonstrirali su tadašnji jugoslovenski naučnici (Ockoljić i sard. ′75. God.), zaključivši da je sijeno sušeno u talasima imalo impresivnih 12,49% sirovih proteina dok je na primjer sijeno sušeno u otkosima imalo svega 9,72%.

3. Sušenje u naviljcima

Sušenje sijena u naviljcima dosta je slično sušenju u talasima. Naravno, razlika je ta što se kod ovog načina prosušena krmna masa ne nabacuje u talase već u gomile tzv. naviljke. Nakon toga postupak je identičan. Prosušena biljna masa se ostavlja u naviljke sve dok se ne osuši.

Kvalitet ovog načina sušenja sijena gotovo da je identičan prethodno navedenom.

Potom slijedi…

Nakon izbora jednog od navedena tri načina sušenja i njegove primjene koja rezultira sušenjem biljne mase, farmer skuplja sijeno u plastove. Bitan je sadržaj vlage u sijenu prije skupljanja istog, pri čemu treba da se kreće oko 35%. Nakon pravljenja plastova i odstajanja 2-3 dana, sijeno se iz plastova odlaže u stogove ili kamare u kojima će se čuvati do upotrebe. Sa odlaganjem sijena u stogove ili kamare počinje se kada sijeno ima sadržaj vlage 20-25%.

Težina jednog plasta kreće se od 150 do 200 kg što zavisi od praktičnih mogućnosti farmera.

Sakupljanje sijena baliranjem

Do prije 20-ak godina baliranje sijena nije bilo naročito zastupljeno na našim prostorima a pogotovo kada se isto odnosi na visoka planinska područja. Danas je pak ono zastupljeno na velikom broju gazdinstava.

Prilikom baliranja, sijeno dobrog kvaliteta dobija se kada je njegova vlažnost u granicama 24-27%, a sabijenost nakon baliranja 140 kg/m³.

Mašinska, brza i efikasna procedura baliranja u masovnom je obimu zamijenila nekadašnje poslove ljudi. Dosta je prednosti, isplativnost je bila na nivou ali i čini se da cijene pogonskog goriva za navedene mašine sada diktiraju cijenu sijena.

Valja napomenuti da se u hladnijim djelovima svijeta, naročito za sušenje leguminoza koriste načini sušenja na napravama različitih oblika i dimenzija. Tu spadaju: piramide, nogari, švedski jahači i ostali.

Ipak, ovdje se zadržavamo uz napomenu da, bolji način sušena od tradicionalnog u otkosima jeste sušenje u talasima i naviljcima, pogotovo za leguminoze tipa crvene djeteline i lucerke, mada je poželjan i kod mješovitih kultura tipa višegodišnjih trava i leguminoza (bijela djetelina/žuti zvezdan u zajednici sa ljuljevima i sl.).

Kompletan vodič o kosidbi na ovom članku.