Planine Crne Gore po raznovrsnosti flore predstavljaju jedno od najbogatijih područja u Evropi, a na globalnom nivou pripadaju Mediteranskom hotspot-u biodiverziteta. Upravo ova raznovrsnost i kvalitet vazduha, omogućavaju da hrana proizvedena sa obronaka crnogorskih planina ima poseban kvalitet. Nije ni čudo što je britanski Guardian, na osnovu preporuka svojih čitalaca, uvrstio morački predio i Kolašin među deset najatraktivnijih lokacija u Evropi.
Gdje priroda daruje tu su i ljudi da ubiraju njene plodove! Slavko i Zorica Dulović, poslednjih gotovo 30 godina se uspješno bave poljoprivrednom proizvodnjom a od skoro su na Katunu Potoci uvrstili i turističku ponudu. Ponukani pozitivnim primjerima kolašinskog kraja, vješta umijeća Slavkovih i Zoričinih ruku, na padinama Bjelasice, stvaraju pravi raj za ljubitelje života na planini.
Za sve naše čitaoce, razgovarali smo sa Zoricom Dulović, koja je izvojila vrijeme da nas upozna sa gazdinstvom Dulović, njihovom proizvodnjom, daljim planovima i očekivanjima koje imaju u budućnosti.
Našim čitaocima će zasigurno biti interesantno da čuju kako jedno gazdinstvo decenijama uspijeva, izazov je ne samo opstati, već i napredovati. Recite nam kako je sve počelo?
Prije svega poštovanje i zahvalnost što ste odlučili posvetiti pažnju nama na selu. Mi smo rođeni na selu i ostali na istom da živimo.
Kada smo se upoznali i riješili da živimo zajedno, u sklopu dogovora spadao je i život na selu, jer smo to i voljeli. Bili su to teški dani. Nismo imali ni put, izuzev pješačke staze. Sve što je potrebno za život moralo se stvoriti sa dnevnice i na leđima. Stara majka je pomagala u odgoju naše troje djece a da bi se djeca školovala morala su pješačiti po 7 km u jednom pravcu i tako svakog dana. Uprkos svemu tome oni i dalje vole selo i poljoprivredu.
Vremenom smo uradili makadamski put do kuće, kupili mašine a sve kako bismo stvorili lakše uslove za život.
Koliko trenutno imate obradive površine, koliki vam je stočni fond i šta se sve može naći u biljnoj i stočarskoj liniji proizvoda na Gazdinstvu Dulović?
Trenutno imamo 2 hektara obradive zemlje, voćnjaci su na cijelom imanju. Imamo veliki broj zasada jabuke, kruške, šljive, dunje i loze – i tako proizvodimo više vrsta rakija ali i drugih proizvoda poput sokova i džemova.
U stočnom fondu imamo 6 muznih krava pa pravimo i više vrsta sireva i kajmaka. Držimo i svinje i koke nosilje. Za obradu zemlje imamo i konja.
U baštama imamo sve standardne kulture koje uspijevaju na planini. Pa tako proizvedemo i krompir, kukuruz, boraniju, pasulj, paradajz, krastavce, kupus, raštan. Gotovo sve što uspijeva na planini. Držimo i pčele pa proizvodimo i med.
Kako ste organizovali rad na domaćinstvu? Da li ste samo Vi i suprug ili imate pomoć i mlađih ukućana?
Što se tiče posla na imanju je uključena cijela porodica , nas dvoje smo 24 časa dnevno na imanju dok pomoć imamo od dva sina i dvije snahe a unučad, iako mala, rado pomognu.
Kako ste došli na ideju da pružate i turističke usluge? Koliko je činjenica da sve sami izrađujete i gradite olakšala početak?
Naše gazdinstvo je dosta udaljeno od prodajnih mjesta, pa tako teško možemo uvijek da ispoštujemo mušterije. Nije isplativo ići sa sa manjom količinom proizvoda do prodajnog mjesta a i cijene su mnogo niske za domaći proizvod. Otuda smo donijeli odluku da pružamo turističke usluge na katunu Potoci na Bjelasici. Korona je doduše dijelom poremetila naše planove i očekivanja.
Sve što smo uradili na katunu uradili smo sami. Jako je komplikovano platiti majstore i kupiti materijal za izgradnju a kako imamo dosta vještih ruku na gazdinstvu gotovo sve smo uradili sami. Gradnja i uređivanje i dalje traje.
Dio ste i Udruženja „Udružena seoska domaćinstva Crne Gore“ (Rural Holiday). Koliko je ova vrsta umrežavanja važna i na koji način vam to pomaže?
Umreženi smo sa Rural Holiday i za početak smo zadovoljni. Obezbijedili su nam solarne panele za katun i oni nam dijelom ispunjavaju potrebe za strujom, doduše ne sve.
Rural Holiday mreža se angažovala u smislu reklama i dostavljanja obavještenja koja su nam od koristi.
Nadamo se da će u doglednom vremenu i Ministarstvo pomoći jer svi znamo da je turizam glavna grana privrede u Crnoj Gori.
Naišli smo na isječak iz novina od prije 20 godina gdje vaša, tada mala, djeca kažu da kada porastu voljela bi biti veće gazde od svog oca. Kako danas, nakon 20 godina, prognozirate budućnost Gazdinstva Dulović, da li su djeca na dobrom putu da će biti veće gazde od svog oca?
Od malih nogu pa do danas naša djeca vole selo i poljoprivredu. Podržavaju nas u tome pa se sve više zalažemo za ovaj posao koji upravo i radimo. A na pitanje „Da li su na dobrom putu biti veće gazde od svog oca“ želim reći- Da naravno, mnogo su vrijedni i angažovani!
Za kraj ostavljamo prostora za poruku našim čitaocima.
Ovim putem želimo pozdraviti vjerne čitaoce seljak.me sajta i poručiti da je selo pola zdravlja! Kupujte od lokalnih proizvođača.
Pripremio: Milan Poka Mijajlović