Porodica Duška Kneževića bavi se stočarstvom dugi niz godina. Vjerni su pratioci stočarstva, primarno ovaca (kojih imaju 60 do 70 grla) – od kojih kako sami navode – teško preživljavaju. Osim sitne, na gazdinstvu su prisutna i krupna grla i to telad, junice i krave čije mlijeko predaju mljekari.
Stalno smješteni u Orjoj Luci u danilovgradskoj opštini, oni preko ljeta i veći dio proljeća kao i jeseni izdižu na Trošanov do na Vučju nedaleko Nikšića. Problem nastaje, kako kažu, svaki put kada krenu na katunište. U pitanju je neasfaltirani put dužine 2,5 kilometra, za koji su svi političari do sada obećavali ali do obećanog nisu stigli. Njihov put i dalje je istrošen, sa mnogim rupama koje ni džip ne može savladati, a u nekim situacijama ni ljudska noga, te mljekari mora da isporučuje mlijeko do određenog dijela, on sam.
Zbog toga ističu da je neophodno put sanirati, i to prije svega nasuti šljunkom i istabati, a trebalo bi nasuti i asfalt kao kod drugih. Međutim, kako se čini, daleko su i od tabanja a kamoli asfaltiranja ruralnog puta, jer vlast niti na državnom niti na gradskom nivou nije prepoznala ,,strateške interese” da udovolji osvnovnim zahtjevima ovog farmera.
Duško Mijajlov kaže da se naslušao obećanja i od Đukanovića i od Narodne stranke, kasnije i od njihovih političkih potomaka da će svakoga primiti i da će sve puteve u Crnoj Gori napraviti adekvatnima:
,,Jednake sam koristi i od jednih i od drugih imao. I dok je bio Milo Đukanović a kasnije i Narodna Stranka glasao sam, od samog početka njih. Ipak, danas je gradonačelniku Nikšića, Marku Kovačeviću, ispod dostojanstva da me primi u kancelariju“.
Ni situacija kod predsjednika skupštine opštine Vukovića nije ništa bolja. Nakon “isprebacivanja” odbogornosti svede se da obećano ne ispune.
Zato je siguran ,,da dok je ove i Milove vlasti neću glasati više ni za koga”.
Nadležno ministarstvo ništa bolje
Ministarstvo u resoru Jokovića samo taba put svojih prethodnika, može se zaključiti iz razgovora sa ovom porodicom. Zahtjeve su slali i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i to sa potpisima i ostalih farmera sa tog područja bez, očigledno, ikakvog pomaka.
Kako kaže naš sagovornik njihova teza svedena je na to da se problem prikrije i da se u javnosti zataška bilo koja nepovoljna situacija za partije na vlasti (lokalnoj ili državnoj).
Ističe: ,,5 godina upozoravam, šaljem zahtjeve, sms poruke lokalnoj nikšićkoj vlasti za put. Oni obećavaju, ponekad pošalju i inženjere na teren, ali od toga nema ništa. Na upozorenje da ćemo obavijestiti javnost (novinare) oni odmah pošalju na teren inženjere, i opet ništa“.
Jedima asfalt, drugima ni obećano dostojanstvo za život
I dok put do njihovog katuna u težim uslovima nije prohodan, te ga primorava da ga zaobilazi i ide komšijinim privatnim imanjem, okolni putevi do Vučja asfaltirani su. Knežević navodi primjer Rađeva, gdje je put još uveliko asfaltiran.
Na kraju to nije problem samo jedne farmerske porodice, već njih 13-oro farmera koji žive stalno, ili izdižu na katun Trošanov do na Vučju.
“Najneorganizovaniji otkup jagnjadi u svijetu”
Nije zadovoljan naš farmer ni stanjem u ovčarstvu, ali ni u cjelokupnoj stočarskoj proizvodnji ne vidi neku perspektivu. Nisu se prijavili za mjeru otkupa jagnjadi koju sprovodi Vlada sa privatnim crnogorskim mesnim industrijama, jer kako kažu svi gledaju da zarade na leđima onih koji najviše rade.
Navodi primjere pojedinih mesnih industrija koje uvoze jagnjad iz Srbije, čekaju za otkup domaću jagnjad do duboke jeseni a zatim im obaraju cijene. Ističe i da se u Crnoj Gori dešava “najneorganzovaniji otkup jagnjadi na svijetu, gdje jagnjad uvoze a domaća ostaju neprodata“.
Knežević podcrtava da mu stočarstvo nije jedini izvor prihoda, da bi odmah raskrstio sa proizvodnjom.
,,Da nemam nužde svaku bih smakao. Nijednu ne možeš držati pod ovim uslovima“, komentar je višedecenijskog farmera i oca, da li i djece budućih farmera?