Agroturizam, zajedno sa održivim i odgovornim turizmom, je sektor sa najbržim rastom u evropskom i globalnom turističkom poslovanju. Zasniva se na konceptu ponude smeštaja i obroka sa lokalnim proizvodima i često pružajući mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva a čak i turista.
Sa ovom vizijom je i Ivan Zuber, 2013. godine, pokrenuo organsku plantažu kupina, jagoda i trešanja planirajući da u budućnosti spoji poljoprivredu i turizam. Danas, nakon 8 godina postojanja Plantaže Zuber, plan počinje da se ostvaruje, kada u svojoj ponudi imaju i usluge iz domena agroturizma.
Koliko je činjenica da ste ekonomista, uticala, da na početku Vaše organske poljoprivredne proizvodnje, razvojna strategija ide ka diversifikaciji ponude? Danas, na počecima postkovid oporavka, koliko ona ima smisla?
Situacija u poljoprivredi kod manjih domaćinstava je takva da čovjek treba da ima više sposobnosti da bi uspio. Ne kažem da mi imamo sve te sposobnosti ali u suštini da bi ovdje uspio potrebno je naučiti zadovoljiti potrebe biljaka u smislu prihrane, zaštite a za šta se u suštini završavaju i određene škole, fakulteti.
Ovdje se gotovo sav rad zasniva na samoupošljavanju i gledamo da se taj naš rad i isplati. Jako je važno kad se koncipira imanje biti svjestan svojih sposobnosti i sposobnosti ljudi koje imate na raspolaganju.
U kontekstu diversifikacije proizvodnje i usluga – ona nam je pomogla jer imamo različita vremena sazrijevanja voćaka. Nemamo odjednom više kultura koje sazrijevaju iako se ponekad dese mala preklapanja ali u suštini prvo dolaze jagode, sa njenim jenjavanjem počinje trešnja a potom nastupa berba kupina. Desi se da kada se te kulture malo preklapaju, kao što je slučaj i ove godine kada su jagode malo produžile, imamo paralelnu berbu.
Na Plantaži Zuber turisti su dobrodošli uključiti se u rad
Prije nekoliko godina, tačnije 2014. godine, samo imali plan da počnemo i sa agroturizmom i taj plan je počeo polako da se ostvaruje. Trenutno u ponudi imamo dva apartmana a plan je da se i u narednom periodu dodatno ulaže i izgrade dodatni objekti. Radimo sve korak po korak, koliko možemo finansijski da izdržimo.
Prva investicija je bila kupovina imanja, potom privođenje namjeni jer se morala ukloniti velika količina kamena, potom smo krenuli sa vodom jer je nije bilo na imanju. Prva kultura koja je usađena je bila kupina a odmah nakon nje i trešnja dok smo jagodu uveli u međuredni prostor. Poslednje smo krenuli sa povrćem koje je trenutno samo za naše potrebe i potrebe potencijalnih turista koji bi posjetili naše imanje.
Većina ljubitelja organskog voća je upoznata sa Plantažom Zuber, ipak zbog naših čitalaca, koji dolaze iz svih krajeva Crne Gore ali i regiona, upoznajte nas šta se sve to proizvodi na Vašem gazdinstvu?
Kao što sam već kazao na našoj plantaži imamo zasade kupine, jagode, trešnje i višnje. Trenutno imamo oko 900 stabala trešnje, 50 stabala višnje, 5000 sadnica jagode a ostalo je kupina.
Dio zasada jagode i trešnje, Organska proizvodnja
Ranije se nisam bavio poljoprivrednom proizvodnjom pa je tako edukacija krenula putem interneta, uz određene savjete prijatelja ali i stručnih lica. Kako smo svi u porodici pobornici zdrave ishrane nekako nam je bio logičan slijed da se odlučimo za organsku proizvodnju i zdrave proizvode. Svaka namirnica je zdrava ako se proizvede na organski način ili nešto što smo nekada smatrali domaćim proizvodom bez korišćenja hemijskih sredstava. Nakon istraživanja i edukacije zaključili smo da treba da počnemo upravo sa organskom proizvodnjom i ovom linijom proizvoda koje imamo.
Organske jagode sa Plntaže Zuber
Svijest o potrebi konzumacije organskih proizvoda raste, što je za organske proizvođače sjajna vijest. Pored toga što organska proizvodnja ima ogromne benefite i po životnu sredinu i po konzumenta postoje i određeni limitirajući faktori. Da li ti limitirajući faktori predstavljaju zapravo oportunitetni trošak ovog tipa proizvodnje?
Organska proizvodnja ima niz pravila koja je potrebno poštovati dok uobičajena proizvodnja, odnosno konvencionalna proizvodnja ima jedno pravilo a to je da nema pravila. Mogu da rade šta god žele i jedino je neki lični osjećaj odgovornosti limitirajući faktor da ne rade nešto što ne bi trebalo da rade. Dok u organskoj proizvodnji postoji niz pravila koja se moraju poštovati, sredstva koja koristimo su znatno skuplja, moraju se koristiti više puta jer su na biljnoj bazi i slabije su snage.
Druga stvar koja je limitirajući faktor je količina koja se proizvede. Mi ovdje koristimo stajska đubriva i zelenišno đubrenje, to su u suštini blagi vidovi prihrane, koji su nama jedini i dostupni kako bismo ostali u skladu sa prirodom, dok u konvencionalnoj proizvodnji mogu koristiti mineralna đubriva. Ovo sve rezultira velikim razlikama u prinosima što se najbolje vidi na jagodama i na kupinama. Kako ne primjenjujemo mineralna đubriva dobijamo manje količine dok je ukus mnogo bolji i sama hranljiva vrijednost je veća. Mi imamo maksimuma nekih 400 grama jagode po jednoj sadnici, ove godine doduše do 250 grama, dok maksimumi u konvencionalnoj poljoprivredi su između kilogram ipo i dva dok su cijene približno iste. Mi držimo istu cijenu godinama i ona iznosi 4.40€.
U jednom od prethodnih intervjua ste pomenuli da koriste organsko stajsko đubrivo, da li imate uspostavljenu saradnju sa nekim iz Crne Gore ko se bavi organskim stočarstvom, ili se oslanjate na druge izvore?
I kod ovog dijela imamo određene limite pa u tom smislu stajnjak moramo dobavljati sa malih gazdinstava koji stoku drže puštenu i na otvorenom. Dakle, nemamo mogućnost kupovine stajnjaka sa velikih farmi koje životinje drže u zatvorenom.
Imali smo sreće da u našoj blizini imamo gazdinstvo koje životinje drži na otvorenom, na tradicionalan način i Agencija ga prihvata kao odgovarajuće dok drugi dio dobavljamo sa planine Lukavice gdje je stoka puštena preko dana a uveče u toru.
Ne smijemo koristiti mineralno đubrivo ni sve vrste stajnjaka kao ni neograničene količine stajnjaka. Ovdje imamo i sjajnu saradnju sa Agencijom za organsku proizvodnju koja redovno vrši kontrole zemljišta, plodova i ovim putem ih pozivam da i same kontrole budu češće kako bi se u Crnoj Gori konačno počelo u potpunosti vjerovati u proces organske proizvodnje. Razumijem potrošače i njihovu sumnju, jer živimo u vremenima kada je povjerenje degradirano, pa je tako upravo uloga Agencije i sličnih tijela ključna. Kontrole su opširne, vodimo dnevnike tretiranja biljaka, vrste sredstava, vremenima tretiranja, račune za kupovinu sredstava, količinama, vrste i količine stajskog đubriva i sl. U suštini, Agencija dobro radi svoj posao i tako treba i da nastavi.
Organske kupine sa Plantaže Zuber
Organski, kao alternativni način proizvodnje iziskuje određena rješenja, kako bi se unaprijedila proizvodnja i izbjegle određene posljedice, da li pored bijele djeteline sa azotofiksirajućom ulogom, kao među usjev koristite neke druge korisne biljke?
Jednom smo radili sijanje bijele djeteline u međurednom prostoru. Koliko je to dalo efekta jako je teško utvrditi, vrlo vjerovatno da jeste. Trava koju kosimo ostaje na mjestu sa kojeg je pokošena u vidu zelenišnog đubriva. Pratimo problematiku i tokom zime obično vršimo istraživanja kako unaprijediti proizvodnje i povećati količine.
Dio Plantaže Zuber, 2017. godina
Prije nego ste počeli sa proizvodnjom Vi se prethodno edukovali u potrazi najoptimalnijeg rješenja. Koliko je konstanto učenje i razmjena ideja potreba današnjeg poljoprivrednika, i da li se u ozbiljnu priču može krenuti samo sa idejom nepotkrijepljenom znanjem?
Imali smo sreću da se povežemo sa jednom firmom iz Hrvatske koja se dugi niz godina bavi organskom poljoprivredom a drže i poljoprivrednu apoteku za organsku poljoprivredu pa smo tako od njih dobavljali sredstva i tražili sredstva. Oni imaju svoju organsku proizvodnju ali i održavaju i unapređuju zasade drugih organskih proizvođača.
Poslednjih godina imamo i LaOrganicu u Podgorici pa tako imamo mogućnost brže kupovine, dokupljivanja količina i bržih reakcija. Organska proizvodnja dosta zavisi od mikroklime pa tako savjeti nisu uvijek jednaki za nas i za nekog ko proizvodi u Nikšiću.
Dosta toga iskustveno učimo – kada se suočimo sa problemom pokušavamo testirati i riješiti ga. Kada smo počinjali u blizini nije bio nijedna plantaža sličnih zasada pa tako nismo mogli poći i pogledati kako to oni rade. Vidite, nekad su ljudi i bez hemije uspijevali proizvoditi i imati prinose. To su ona stara znanja koja se polako gube. Tako se najčešće posavjetujemo i sa starijim ljudima koji su dosta toga i zapamtili.
U kontekstu razvojnih i ekonomskih aspekata, koliko će Vaša odluka da krenete i sa turističkom ponudom interaktivnijeg karaktera zapravo pomoći da nastavite i dalje razvijate organsku proizvodnju, pozicionirate Vaš brend?
Turizam i naš način bavljenja poljoprivredom su kompatabilni. Mi nemamo preveliku plantažu pa je tako fokus na naše, domaće tržište, iako smo imali određene zahtjeve za izvoz kompletnog roda na britanskog tržišta. Ipak, odlučili smo se za domaće tržište i da krenemo sa turizmom koji bi definitivno doprinio većoj stabilnosti naše plantaže. Turisti će imati priliku da probaju tek ubrane organske proizvode.
Tradicionalna crnogorska gradnja, Turisti su dobrodošli na Plantažu Zuber
Na koji način se prilagođavate evidentnim klimatskim promjenama? Koliko su u ovoj godini, netipični vremenski obrasci, uticali na prinose trešnje i ostalih kultura?
Na klimatske promjene ćemo se svi prilagođavati u hodu. Evidentno je da su sušni periodi duži i zahtijevaju veću količinu vode, određene kulture bi možda zahtijevale zasjenjivače – za sada improvizujemo na licu i uspijevamo se oduprijeti većim negativnim uticajima.
U toku proljeća smo imali jedan duži hladniji period pa je tako jagoda odbacila dosta cvijeta pa smo imali slabiju berbu. Što se tiče trešnje uspjeli smo da jedan dobar dio spasemo zahvaljujući činjenici da imamo devet sorti. Određene sorte su propatile zbog povećanih padavina i niskih temperatura pa je došlo do truljenja ploda. Kako smo već smo ranije pomenuli diversifikaciju – po meni je ona ključna u proizvodnji. Imamo dvije sorte jagoda, devet sorti trešanja, kupina. Sve imaju različite periode berbe i nije moguće da sve budu ugrožene nekim neočekivanim obrascima. O ovome smo razmišljali na samom početku formiranja plantaže. Sorte nam se nadovezuju datumski pa tako uspijevamo da plasiramo sve na tržište.
Ko je sve uključen u rad na Plantaži Zuber, na koji način su poslovi raspodijeljeni s obzirom da imate i organizovanu dostavu voća do vaših mušterija? Koliko su internet i društvene mreže pomogle Vašem poslovanju?
Dosta je odvojenih poslova na imanju i u malim firmama kao što je naša teško je imati podijeljene poslove kao u većim firmama – komercijala, zaštitari i sl. – već se svi iz porodice u odnosu na potrebe plantaža prilagođavamo. Ključna je porodica, supruga i sinovi su uključeni pa tako svi imaju poneki zadatak. Međusobno se nadovezujemo, vodimo društvene mreže, komuniciramo sa mušterijama i vršimo dostavu
Plantaža Zuber je prisutna i na Facebook-u, https://www.facebook.com/plantazazuber
Započeli ste saradnju i sa većim marketima, da li možda planirate proširenje plantaže, uvrstiti nove vrste ili započeti sa preradom voća?
Kada smo mi počinjali proizvodnju organska proizvodnja je bila tabu temu i nije bilo previše proizvoda. Tada ni veliki ni mali trgovci nisu imali razumijevanja da je to potrebno platiti skuplje pa smo odlučili da se okrenemo ka individualnim potrošačima koje su bile i svjesnije o benefitima organskih proizvoda.
Kako se svijest mijenjala tako su i marketi počeli sa odvojenim sektorima za organsku proizvodnju, što smo vidjeli kod Volija, nisam siguran za druge markete. Sa njima smo uspostavili saradnju pa se tako dio naših proizvoda može naći i kod njih. Ipak nismo i ne planiramo odustati od naših redovnih mušterija iako bi nam tehnički bilo lakše da sve ponesemo na jedno mjesto, žao nam je da naše dugogodišnje mušterije ostanu bez usluge i proizvoda koje im pružamo – a to je da organski proizvod dobiju na svoju adresu pola sata nakon berbe.
Plantaža ima i pčele koji su odlični polinatori
Ostavljamo prostora za poruku našim čitaocima ali i ostalim poljoprivrednim proizvođačima?
Svi se moramo okrenuti održivom razvoju. Jureći svake godine za maksimalnim prihodom ne doprinosimo zemlji koja treba da ostane generacijama koje dolaze nakon nas.
Mnogo je razloga i benefita da ljudi kupuju organske proizvode a vjerujem da odgovorniji odnos poljoprivrednika samo može doprinijeti poboljšanju kvaliteta i ispravnosti proizvoda.
Pripremio: Milan Poka Mijajlović
