Branko Anđić je rodjen 1988. godine u Podgorici. Zvanje doktora bioloških nauka stekao je u julu 2020-te godine. Trenutno radi kao nastavnik biologije u JU OŠ „ Radojica Perović“ , Podgorica. Najveću pažnju nam je privukla njegova doktorska disertacija na temu „Kreiranje novih pristupa u botaničkom obrazovanju slijepih i slabovidih“ , pa smo popričali sa Brankom kako bi se bolje upoznali sa tom temom i kako bi dobili neke zanimljive i korisne informacije o ovom radu. Razgovor koji smo vodili sa gospodinom Brankom možete pročitati u narednom tekstu.
1. Vaša doktorska disertacija je bila „ Kreiranje novih pristupa u botaničkom obrazovanju slijepih i slabovidih“ možete li nam reći kako ste došli na tu ideju?
– Istraživanje sprovedeno u sklopu moje doktorske disertacije objavljeno je u vidu nekoliko naučnih radova koji se nalaze u međunarodnim bazama podataka kao što je SCI lista, kao i u formi doktorske teze. Ideja za samo istraživanje proizišla je iz potreba da se nastavni materijali prilagode različitim potrebama učenika, ali i na osnovu pregleda relevantne naučne literature.
2. Obzirom da je Vaša doktorska disertacija nešto novo u našem obrazovnom sistemu, možete li nam reći koji je bio Vaš cilj?
– Biološko obrazovanje osoba sa oštećenjem vida je izazov ne samo za naš već i za obrazovne sisteme širom svijeta. Ako bismo pojednostavili ono što je u sklopu disertacije uređeno onda bi mogli reći da smo težili da vizuelne nastavne sadržaje prilagodimo ne vizuelnoj percepciji i ispitamo njene mogućnosti za implementaciju u procesu učenja.
3. Koliko Vam je bilo potrebno vremena za realizaciju ove ideje?
– Gotovo pet godina moj tim koji se sastojao od domaćih i međunarodnih profesora i ja radili smo na istraživanju ali i pripremi publikacija tokom ovog doktorskog istraživanja.
4. Da li ste imali podršku od nekog prilikom tog projekta i kako je Ministarstvo prosvjete reagovalo na ovaj ogromni doprinos?
– Najvećim dijelom moju doktorsku disertaciju finansiralo je Ministarstvo nauke Crne Gore kroz HERIC projekat Izvrsnost u nauci i istraživanju. Što se tiče Ministarstva prosvjete, još uvijek nije bilo prilike da svoj rad predstavim i ovom resoru ali sam siguran da će se i za to ukazati prilika. Ipak smo tek rad priveli kraju.
5. Obzirom da ste prvi koji ste uradili ovako nešto i u velikoj mjeri doprinijeli našem obrazovnom sistemu, kakve su bile reakcije slijepih i slabovidih osoba?
– Ne postoji razlika između osoba u odnosu na to da li osoba ima ili nema oštećenje vida kada se kao parametar uzme obezbjeđivanje prava na obrazovanje. Svi i oni koji imaju i oni koji nemaju oštećenje vida teže jednakim pravima za sticanje znanja i vještina i raduju se kada im se to pravo i ostvari. Tako, da su slijepi i slabovidi učesnici u istraživanju imali veoma pozitivne reakcije na prilagođeni nastavni materijal i više nego uživali u multisenzorkom istraživanju biljaka.
6. Da li su Vas možda kontaktirali prosvjetni radnici iz okruženja ili inostranstva u želji sa saradnjom i da li se Vaša istraživanja i naučni radovi koriste van Crne Gore?
– Najveći dio svog doktorskog školovanja i istraživanja proveo sam u inostranstvu tačnije u Austriji, Engleskoj i Sloveniji. Tako da sam tamo i implementirao svoje istraživanje. Nastavni materijali su prevedeni sa našeg na Engleski i Njemački jezik jer je samo istraživanje zahtijevalo prevod istih, takođe oni se i danas implementiraju u nekim od škola u ovim zemljama. Nadamo se da će se slična prilika ukazati i u okruženju.
7. Možete li nam reći gdje se ljudi mogu informisati o Vašoj doktorskoj disertaciji i istraživanjima koja ste sprovodili?
– Naučni radovi koji su rezultat ovog istraživanja publikovani su u međunarodnim časopisima koji se nalaze na prestižnoj SCI listi i dostupni su na internetu. Dok je sama doktorska disertacija dostupna svim zainteresovanim u Univerzitetskoj Biblioteci Univerziteta Crne Gore.
8. Po Vašem mišljenju, da li je u budućnosti moguće objavljivanje većeg broja ovakvih istraživanja i njihova primjena u obrazovnom sistemu?
– Slična istraživanja i publikovanja njihovih rezultata su i te kako moguća i nadamo se da će ih u budućnosti biti više. Nadamo se da će i naši rezultati inspirisati neke druge istraživače da nastave sa sličnim istraživanjima.
9. Da li ste zadovoljni koliko su Vaše zvanje, znanje i vještine prepoznate u Crnoj Gori?
– Moj povratak u Crnu Goru poklopio se gotovo sa pojavom i pandemijske situacije. Tako, da još uvijek nisam osjetio mogućnosti da se rezultati primijete. Ali sam siguran da će se i to desiti nakon prestanka vanredne situacije u kojoj se nalazi globalno društvo trenutno.
10. Bilo bi nam drago ako bi, za naše čitaoce, napravili sponu između biologije i poljoprivrede. Da li možda imate komentar ili zapažanje koje se odnosi na crnogorsku poljoprivredu?
– Biologija i poljoprivreda su veoma srodne nauke. Međutim, problem u crnogorskom društvu jeste mala umreženost institucija koje se bave sličnim poslovima i generalno njihova slaba ili nikakva saradnja pa tako i između primjene bioloških istraživanja u poljoprivredi. Što je svakako velika šteta. Pandemijska situacija nas je naučila da se u najtežim trenucima možemo osloniti najviše na svoje resurse. Pa bi bilo dobro da se poljoprivreda kao jedna od najbitnih ljudskih djelatnosti umreži ne samo sa biologiom već i sa ekonomijom, pravom, politikom kako bi nas uspješno mogla podržati u prevazilaženju ovih i sličnih kriza.
Pripremio: Vojislav Popović