Đubrenje – stari način (broj 1.) za plodnost zemljišta
Đubrenje površina je najbolji način rešavanja fecesa domaćih životinja, predstavlja zaokružen proces koji se često može vidjeti u prirodi. Sam po sebi, ovaj sistem odlaganja fecesa, potom njegova razgradnja i naposletku upijanje od strane biljne flore na i u zemljištu, oličje je prirodnog biološkog ciklusa, najprirodnijeg i najzdravijeg za zemljište, vodu, prirodu generalno a samim tim i za ljude.
Ukoliko se feces ne odloži na pravilan način, potom preradi u stajnjak i na kraju aplikuje – tada nastaju problemi. Stajnjak je izuzetno bogat organskom i neorganskom materijom, mineralima i mnogobrojnim polurazgrađenim i razgrađenim jedinjenjima koji ako se pravilno ne uklope u biološki sistem izazivaju slobodnorečeno – biološku katastrofu. Tada najprije trpi voda, ali naposletku i građani. Dolazi do narušavanja ekosistema u cjelini te smanjenja biodiverziteta.
Sa druge strane trpi i farmer. On ne koristeći stajnjak čija je vrijednost na tržištu minorna, a biološka vrijednost izuzetno velika, gubi. A gubi dosta: prinos i ponos (koji bi trebalo da ima svaki put kada pravilno đubri jer podržava diverzitet).
Zemljište koje se ne đubri osim što ima daje prinose ono je i ekološki osiromašeno. Stalnim izvlačenjem biljne mase (kosidba) izvlače se važni elementi a zauzvrat se ne unosi niti jedan. Čemu to vodi najbolje svjedoče spržene, zanemarene livade.
Zakonsko uporište
Gdje je poljoprivredni proizvođač u moru zakona i zakonskih podakata? Šta piše u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne uzima u obzir đubrenje poljoprivrednih površina, već posredno govori o ovoj temi. Naime u članu 3. navedenog zakona stoji da se poljoprivredno zemljište iskorišćava i to, između ostalog, time što se unapređuju livade i pašnjaci. Glavni način unapređivanja jeste đubrenje kojim se vraćaju hranljive materije zemljištu i na taj način obezbjeđuje tako prijeko potrebna kontinuiranost u poljoprivrenoj proizvodnji.
Član 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu takođe precizira da se poljoprivredno zemljište koristi za poljoprivrednu proizvodnju. Samo u nekim izuzecima i ako je zakonom tako propisano može se koristiti i za ostale namjene (kao što je gradnja kuća = pretvaranje u građevinsko zemljište), ali je primat svakako na poljoprivrednoj proizvodnji.
Pitanja upućena na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nisu dobila svoj epilog. Propise o načinu đubrenja livada ne mogu se naći, a da li ih imamo i gdje su – opet je pitanje za nadležna ministarstva.
Komunalna policija uputila nas je na upravu za inspekcijske poslove (UIP), kao nadležan organ za navedenu problematiku. Iz UIP-a smo upućeni na veterinarsku inspekciju (Uprava za bezbijednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove) ali takođe, bez odgovora.
Kako su nam odgovorili iz ekološke inspekcije – nakon brzog zaoravanja po đubrenju sprečava se pojava neprijatnih mirisa.
Jedna od država u kojoj postoje propisi o načinu đubrenja/Kanada
Inače, u nekim drugim državama postoje propisi o minimalnoj udaljenosti đubrenih livada od susjednih kuća, rijeka, vodoizvorišta i sl. Svakako da se ne radi o velikim udaljenostima, već se radi o nekoliko desetina metara pa do oko stotinjak metara razdaljine.
Prerada fecesa u stajnjak/kompost – rešenje za probleme
Kada se postavlja pitanje da li preraditi sirovi feces u stajnjak ili kompost – odgovor je svakako. Razgrađeni feces u obliku stajnjaka pogodan je izvor mikro i makroelemenata za biljke, a aplikovanje sirovog fecesa sa farme može biti uzrok potpunog spaljivanja korijenja nekih biljaka.
Još jedan važan detalj je i miris koji se oslobađa prilikom primjene fecesa na zemljište. Kada se vrši aplikacija sirovog đubriva tada je isparavanje amonijaka sumporvodonika, skatola, merkaptana ali i brojnih drugih organskih jedinjenja na izuzetno viskom nivou. To će uzrokovati i dobro poznate pobune komšija i susjeda. Sa druge strane miris koji je prisutan kod komposta nije neugodan, u značajnoj mjeri je redukovan i ne bi trebalo da se osjeća.
Iako je stajnjak ili kompost pogodniji što se tiče mirisa, njegova prerada može zahtijevati vrijeme koje je poljoprivredniku u intenzivnoj proizvodnji dragocjeno. Sve u svemu, treba naglasiti važnost vraćanja hranljivih materija poljoprivrednom zemljištu, podržati farmere u svom poslu i bolje shvatiti njihovu ulogu u društvu. A zakon je na strani farmera, barem dok ne dobijemo odgovore od nadležnih.
