Ova vrsta povrća, visoke hranljive vrijednosti vodi porijeklo iz Sjeverne Amerike gdje je domaće stanovništvo koristilo kao zimsku namirnicu. Iako je višegodišnja vrsta, u proizvodnji se gaji kao jednogodišnja zbog gomolja koji mogu biti okrugli, valjkasti ili vretenasti, slični krompiru, dužine oko 10 cm i širine 5-7 cm.
Može da se gaji i kao stočna biljka jer su stabljika i lišće kvalitetni kao hrana za stoku (može se kositi 2-3 puta).
Čičoka ima veoma moćan korijenov sistem koji prodire duboko u zemlju – oko 10 puta razvijeniji od krompira. Upravo zbog jakog korijenovog sistema može da se gaji na siromašnim i suvim zemljištima, na kojima drugo korjenasto povrće teško može da uspijeva. Pjeskovita zemljišta su naročito pogodna u pogledu vađenja krtola jer se iz ovih zemljišta one lakše vade. Inače, čičoka može da uspijeva na svim tipovima zemljišta. Iz jedne krtole može da se razvije više stabljika, obično 2-5.
Stablo je u početku zeljasto, kasnije odrvenjava, visine 1,5-3,5 m. Listovi su srcastog do jajasto-pljosnatog oblika, dok su cvjetovi nalik cvjetovima suncokreta, ali nešto manji.
Uzgoj čičoke je moguć na svim područjima uzgoja kukuruza.
Čičoka zahtijeva intenzivno osvjetljenje i tipična je biljka kratkog dana. Skromnih je zahtjeva prema toploti, a mlade biljke mogu da podnesu proljećne mrazeve bez bilo kakvih posledica (-5⁰). Povoljno reaguje na primjenu organskih đubriva, kao što je zreli stajnjak koji se dodaje u količinu 20-40 t/ha.
Iako se sadnja može obaviti u jesen, bolje je obaviti u proljeće, čim vremenski i zemljišni uslovi to dozvole. Krtole Ili njihovi djelovi sa 2-3 vidljive klice (manje preporučljivo) se sade na rastojanju oko 90-100 cm red od reda i 60-70 cm u redu, na dubinu oko 7 cm. U zavisnosti od veličine sadnog materijala, zemljišta i dr., mađuredni razmak, kao i rastojanje u redu se mogu smanjiti (50-70 cm i 40-50 cm). Pri dobrom obezbjeđenju zemljišta vodom stvara veliku nadzemnu i podzemnu masu, dok u slučaju nedostatka vode u toku ljetnjeg perioda stagnira sa rastom, ali nakon prvih kiša opet intenzivno raste. Ne treba je obilno navodnjavati kako ne bi došlo do pretjeranog olistavanja čime bi se smanjio prinos zbog transporta hranljivih materija u nadzemnu masu.
Njega usjeva je slična kao za krompir uz ogrtanje usjeva prilikom zadnjeg okopavanja (kada je visina biljke 50-60 cm). Neki uzgajivači zbog poboljšanja prinosa i kvaliteta gomolja vrše odsijecanje stabljike na njenu polovinu čim se pojave cvjetni pupoljci, a odsječena masa može ostati na njivi kao malč u cilju zaštite od izmrzavanja.
Krtole se vade nakon izmrzavanja nadzemnih djelova biljke od prvih jakih jesenjih mrazeva. S tim što vađenje može da se obavlja do početka porasta novih nadzemnih djelova u proljeće jer krtole u zemljištu mogu prezimjeti i na -30 do -40⁰ C. Nadzemni dio se prije vađenja uklanja, a krtole se vade vilama, ašovima ili se izoravaju. Prilikom vađenja krtola, skladištenja i drugih operacija nakon berbe treba imati u vidu da je pokožica gomolja tanka i nježna zbog čega se lako oštećuje. Nakon vađenja u zemlji gotovo uvijek ostane sitnih gomolja iz kojih se iduće godine obnavlja biljka, tako da teren može da se zakorovi zbog čega se ona obično uzgaja i narednih godina na istoj parceli. Prinos je sličan kao kod krompira, od 20 do 40 t/ha.
Za razliku od krompira, čičoka se slabije čuva. Može se čuvati u hladnim skladištima sa temperaturom 0-5⁰ C, a za duže čuvanje preporučljivije je njeno čuvanje u trapovima pokrivenim slojem slame i zemlje.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
