Primarna uloga pčela jeste oprašivanje biljaka, dok sekundarnu ulogu vrše prilikom pravljenja meda, propolisa, voska i drugih proizvoda, koje čovjek direktno ili indirektno može da koristi. Od velike važnosti je da se obrazuje zdrav roj pčela. Harmoniju pčela unutar košnice mogu da naruše različite bolesti. Jedna od tih bolesti jeste američka kuga pčelinjeg legla.
Američka kuga legla je bolest koja ugrožava pčelinja društva u cijelom svijetu. Smatra se da je to najzastupljenija bakterijska bolest legla i svrstana je među naročito opasne zarazne bolesti. Američka kuga pčelinjeg legla je dobila naziv jer su je naučnici iz Sjedinjenih Američkih Država prvi istražili i opisali. Spore ove bolesti mogu da opstanu i zadrže svoju patogenost čak i do 30 godina.
Uzročnik je bakterija iz familije Bacillaceus – Paenibacillus larvae. Gram-pozitivni štapićasti bacil zastupljen je u dva oblika vegetativni (zreli stadijum bakterije) i sporogeni. Malog su diametra, tako da se mogu vidjeti uz pomoć mikroskopa.
Vegetativni oblici nisu toliko otporni na dezificijense, isušivanje, visoke temperature… Spore Paenibacillus larvae se razvijaju u crijevu larve, dok je leglo još otvoreno. U crijevu spore klijaju i razvijaju se u vegetativni oblik. Prilikom poklapanja legla dolazi do uginuća larve, jer se vegetativni oblik bakterije njom hrani. Životni vijek zaražene larve je oko 7 dana. Vegetativni oblik Paenibacillus larvae prije nego ugine, ostavlja veliki broj spora koje služe za širenje bolesti.
Američka kuga legla je zastupljena samo u leglu, larvama, dok odrasle pčele ne obolijevaju. Pčele higijeničarke čisteći ćeliju gdje se nalazi uginula larva, u kojoj je prisutan veliki broj spora, prilikom kontakta sa njima postaju vektori za širenje bolesti unutar košnice. Drugi način da se larve zaraze jeste preko hrane koju konzumiraju, a koja je kontaminirana sporama.
Spore u košnicu mogu dospjeti uz pomoć pribora koji nije dobro očišćen (pozajmljivanje pribora drugim pčelarima koji imaju zaraženo leglo), spajanje loših sa dobrim društvima bez predhodne zravstvene provjere, kupovina rojeva ili matica iz zaraženog pčelinjaka, prihranom pčela medom, polenom koji potiče iz zaraženih košnica, korišćenje kontaminiranog saća. Izvori zaraze mogu da budu uginula pčelinja društva i larve zaražene ovom bolešću.
Vektori za širenje su vaši, muve, moljci, varoa, kao i parazit košnice Atemina thumida. Američku kugu legla prenose medonosne pčele koje pljačkaju med susjednih košnica (grabež), koje će svoje larve da nahrane medom u kojem se nalaze spore uzročnice američke kuge. Selidbom pčela na pašu može da se prouzokuje to da se ova bolest proširi i na druga podneblja.
Širenje američke kuge prouzrokuje ekonomske gubitke i razlog tome je smanjenje broja pčela na globalnom nivou, a to bi negativno uticalo na biljni svijet, gubljenje nekih autohtonih vrsta, jer čak i do 80% oprašivanja se vrši uz pomoć Apis mellifera, zapazili bi brojne promjene biodiverziteta.
Da bi se otkilo da je društvo zaraženo potrebno je da prođe određeni vremenski period. Prve promjene koje se uočavaju jesu promjene na poklopcima legla. Prvobitna boja voštanih poklopaca na leglu je žuto-zelena, dok kako bolest napreduje dobijaju mrku boju. Prvih nedelja poklopci su meki, vodnjikavi, a nakon 2 mjeseca sasuše se i udube. Često se nakon nekog vremena može uočiti rupa na poklopcima, kao i nepravilne ivice, jer pčele pokušavaju da očiste ćeliju gdje se nalazi uginula larva (larva ugine sedmog dana).
Jedna od karakteristika jeste raštrkano leglo, koje nije pravilno poklopljeno, a može se osjetiti i kisjeli miris.
Zaražena društva dosta slabe, jer nema mladih pčela, što prouzrokuje da se broj pčela u košnici drastično smanji. Ovakva društva su često na meti grabeži, što dovodi do toga da se bolest proširi i na jača društva, zahvaljujući sporama koje su veoma otporne i brojne i lako prenosive.
Ako se sumnja da je došlo do zaraze može se utvrditi uz pomoć testa čačkalice, uz nadzor veterinara ili stručnog lica. Uzeti čačkalicu i ubosti u ćeliju legla koje je poklopljeno, ako se prilikom vađenja drvceta razvlači sluzava braon masa i uradi mikroobiološki pregled.
Za mikrobiološku dijagnostiku legla na američku kugu uzima se saće u razmjeru 10 x 10 cm. Nakon mikrobiološkog utvrđivanja da je došlo do bolesti neophodno je obavijestiti veterinara koji određuje mjere sanacije, a to je u ovom slučaju paljenje zaraženog legla, pčela i košnica, kao i dezinfekcija pribora i objekata koji su bili u kontaktu sa zaraženim društvom, naravno uz stručni nadzor. Američka kuga je uspješno uklonjena iz pčelinjaka ako naredna 2 mjeseca nema simptoma ove bolesti u pčelinjaku i u pčelinjacima na rastojanju od 3 km.
Pčelinja društva su jako dobro organizovana društva koja besprekorno funkcionišu. Ne baš tako rijetko njihovo funkcionisanje može biti narušeno raznim bolestima. Da bi se direktno izbjegla američka kuga potrebno je da se posjeduju zdravi i jaki rojevi. Kupovinu pčela, matica i meda (za prihranu pčela) uzimati samo od provjerenih pčelara koji imaju zdrave pčele. Izjegavati pozajmljivanje pčelarskog alata i opreme. Cilj je da se preventivne mjere ispoštuju da ne bi došlo do bolesti. Premještanje ramova iz jedne u drugu košnicu, kao i stresanje pčela iz jednog društva u drugo, podspješuje širenje američke kuge, ako je eventualno prisutna. Edukacija i preventiva su jedan od veoma važnih segmenata za suzbijanje bolesti.
Pripremila: Kristina Kuč
