Gazdinstvo Marko Đuraševića nalazi se u Tuzima ka graničnom prelazu Zatrijebačka Cijevna – Grabom, kraj kanjona Cijevne i između visokih i krševitih stijena, gdje rastu na strmim padinama riječkog kanjona plodovi raznoraznog voća. On, uz pomoć svoje porodice, proizvodi delicije ali i plasira iste u svom agroturističkom lokalu – Cemi.
Na pitanje od kada postoji, te na koji način posluje lokal, Marko odgovara:
,,Lokal Caffe bar Cemi postoji već dvije godine i radi samo u toku ljetnje sezone u periodu od par mjeseci. Zbog samog mjesta na kome se nalazi, dijelom u pećini a dijelom na kamenu kraj rijeke, objekat mora biti montažnog karaktera.
,,Početak sezone zahtijeva najviše vremena i sredstava za pripremu, do otvaranja, jer se poslije svake sezone mora demontirati čitav objekat kako bi bilo što manje posljedica od nabujale rijeke zimi.
Na gazdinstvu se proizvode rakija, sokovi, uzgaja voće
Zajedno sa porodicom, Marko proizvodi lozovu rakiju, ali i druge prerađevine. Kako kaže sve što prave – prave od sirovina koje otkupljuju od susjednih mještana-farmera.
,,Proizvodim lozovu rakiju, čiji proizvodni proces sam naučio od oca, a on već više od 20 godina proizvodi rakiju u malim količinama i na tradicionalan način, tako što smo otkupljivali grožđe od mještana.
,,Lozu pravimo uvijek od iste sorte, vranca, koja je idealna i autentična za naše područje. Pored lozove rakije izrađujemo i domaće vino za koje se trudimo da bude što kvalitetnije, na primjer, koristimo drvene bačve u toku fermentacije kako bi bilo što prirodnije.
,,Pored lozove rakije proizvodimo razne sokove a ponajviše sok od divljeg šipka (nara) kao i svježe smokve iz naše male plantaže od dvjesta stabala koje većinom prodajemo svježe, a u manjim količinama i sušene.
Kako ističe Marko lozovu rakiju pored plasiranja u svom lokalu oglašava i preko sajta seljak.me.
Puna podrška porodice
Kaže da je zadovoljan što se bavi agroturizmom, mada isti zahtijeva određeni i trud i posvećenost. Ističe porodicu kao glavni oslonac u ovom vidu bavljenja poslom:
,,S obzirom da sam odnedavno počeo da se bavim agroturizmom mogu reći da sam zadovoljan istim, ali zahtijeva dosta rada, truda i upornosti, od proizvodnje do prerade i plasiranja, u čemu mi najviše pomoći pruža porodica koji su uključeni u sve. Međutim, sve navedeno ne bi bilo zasigurno ono pravo bez podrške i zadovoljstva koju pružaju posjetioci samim svojim posjetama. Oni doprinose i razvijanju i sticanju novih ideja za unapređivanje.
Raznovrsna ponuda na stolu
U lokalu Caffe bar Cemi može se naći široka lepeza ponude domaćih proizvoda. Dok neke sami proizvode/uzgajaju, druge dokupljuju od svojih susjeda-stočara.
,,U našem lokalu služimo prema mogućnosti što više domaćih proizvoda, kao na primjer domaće vino koje proizvodimo na starinski način, suve i svježe smokve koje proizvodimo organski u našoj maloj plantaži. Takođe služimo i domaći sir koji otkupljujemo od mještana sa sela, uz to složimo i domaću pastrmku kao i mren koje planiramo da uzgajamo sami.
Tradicionalni proizvodi su nešto na čemu drže naglasak, pa tako:
,,Kod nas ima i više raznih proizvoda koje spremamo na tradiocionalan način kao što je na primjer – pita ispod sača.
Što se gostiju tiče, Marko nam govori da je struktura istih raznovrsna: ima domaćih ali i stranih.
,,Turisti dolaze iz raznih zemalja, a pored turista ima i dosta naših državljana koji žive u inostranstvu. Između ostalog imamo posjetioce iz raznih krajeva Crne Gore, kao npr. sa sjevera zbog same lokacije i puta koji vodi preko Albanije, ka Gusinju i Plavu. Takođe, imamo i posjetioce s primorja, a najčešći gosti koji nas posjećuju su građani Podgorice. Podgoričani traže “bijeg” od velikih ljetnjih gužvi i vrućina.
Država da stavi naglasak na mlade poljoprivrednike
,,S obzirom na potencijal koji ima agro-turizam, smatram da bi država trebala više podsticati mlađe osobe, isto tako da poljoprivredni ugostitelji ne očekuju pomoć, već da vjeruju u sebe i svoje ideje, da ne idu ka tome da im država pomaže, jer država treba sama da prepozna potencijal i da napravi prihod državi tako što će pomoći agro-turizmu. Pored svih resursa koje ima država, i pored bezbroj sela i kapaciteta kao i pomoći nekoliko evropskih fondova za razvoj agro-turizma, mislim da ne uspijevamo u tome kako i koliko bi trebalo — čim se ulaže u poljoprivredu, potražnja biva sve manja, a uvoz u državu raste, svakome je sve manje dobiti, sumira Marko Đurašević.
Kako zaključuje naš domaćin… ,,Agroturizam ima budućnost u Crnoj Gori i čvrsto vjerujem da će ugostiteljsko-turističke usluge biti sve povezanije sa poljoprivredom jer je sama Crna Gora prepoznatljiva po prirodi — našem moru, jezerima, kanjonima i planinama, mnogo sunčanih dana ljeti i snijega zimi — što stvara idealne uslove za poljoprivredu i turizam.