O rasi
Rasa je prvobitno nastala na području Jave u Indoneziji, gdje tamo ima važno mjesto u kuluturološkom smislu. Radi se o specifičnoj rasi, punoj mističnih priča i moći koju joj pridaju žitelji pojedinih indonežanskih predjela. Smatra se da njena je njena krv doslovno magična i da ima neka svojstva koja ne posjeduje nijedna druga rasa.
Najvažnija karakteristika ove rase je prebojenost svih tkiva (mišića, kostiju, kože), nogu, krijeste, podušnjaka i perja crnom bojom. Treba napomenuti da nije jedina rasa koja je u potpunosti prekrivena crnom bojom. Tu je na primjer još jedna svjetski poznata indijska rasa Kadaknat. Morfološke razlike nisu baš dobro uočljive, ali postoje neke priej svega fiziološke po kojima se mogu razlikovati.
Kokoš je dosta cijenjena i u ostatku svijeta, prije svega zbog karakteristične boje, ali i odlične otpornosti, te stoga postiže ekstra visoke cijene.
Koka rase Ajam dzmani
Istorija rase
Rasu je prvi put Evropljanima i ostatku svijeta otkrio holandski kolonista Jan Stejernik tokom 20-ih godina prošlog vijeka. U početku nije predstavljala popularnu rasu, da bi kasnije (1990-ih godina) osvojila i Evropu i Sjedinjene Države. Precijenjenost ove rase rezultirala je cijenom jedne životinje koja se kretala oko 2 000 eur/dolara. Međutim, cijena nije uspjela da se održi, pa tako danas jedno pile Ajam dzmani kokoši košta nešto više od 50 eur. Cijena nije striktno određena i varira od države do države i od uzgajivača do uzgaajivača. Ipak, i po ovako visokoj cijeni, danas je izuzetno teško naći piliće ove rase, zbog manjka odgajivačnica koje se bave razmnožavanjem ove rase.
»Iako se čini da imati čistorasne roditelje automastki znači i imati čisto-crno potomstvo izgleda da nije tako. Postoje primjeri mnogih ozbiljnih odgajivača koji i pored dobrog selekcijoskog rada ne uspijevaju dobti potpuno crne piliće. Razlog? Razlog leži u činjenici da se crna boja oslanja na recesivni gen, pa je ispoljavanje crne boje daleko komplikovaniej nego što se misli.«
U različitim djelovima Indonezije, različita su tumačenja uloge ove ptice. Na Javi, ovoj rase se pripusuje mistična i magična uloga. Tamo se smatra da proizvodi i nusproizvodi Ajam Dzmani imaju kardioprotektivno dejstvo te da liječe respiratorna oboljenja. U Baliju se pak popularna borba pjetlova ove rase, a nma nacionalnom nivou kokoš se upotrebljava standardno za proizvodnju jaja i mesa.
Crna kokoš nije priznata od mnogih svjetskih nacionalnih organizacija za živinu.
Brojnost
Iako je popularna, rasa nije rasprostranjena u toliko mjeri. Jedan izvor navodi da je danas prisutno nešto više od 3 500 jedniki u čitavom svijetu, a najviše naravno u Indoneziji. Sama aklimatizacija živine, skup transport i skupoća samih jedniki nije doprinjela naročitoj difuziji u predjelima u kojima se živina najviše tradicionalno gaji: Meksiko i Južna Amerika, čitava Azija (izuzev Jugoistoka) itd. Osim navedenog i teškoća nasleđivanja poptuno crne boje potomstva u značajnoj mjeri ograničava poptuniju difuziju rase u svjetskim okvirima.
Rasne karakteristike
Ova rasa se, na područjima Zapada, najviše drži zbog svog impresivnog izgleda. Ipak, one se mogu iskorišćavati i u proizvodnji jaja i mesa, kao u Indoneziji. Meso ove rase je kao što je rečeno potpuno crne boje sa crnim kostima. Ukus mesa je standardan – pileći, sa naginjanjem na blagi ukus divljači. Nepouzdane su nesilice, pa nijesu najbolje za kontinuirano snabdijevanje jajima. Takođe proizvodnost jaja nije izražena.
Što se tiče tjelesnih masa, one variraju. Kod pjetlova se kreću 2-2,5kg, a kod koka 1,5-2,5 kg, tako da se radi o srednje krupnoj rasi.
Po obliku, rasa je slična pticama iz džungle, od kojih i vodi porijeklo sa karakterističnim dugačkim repom, te dugačkim nogama na kojima se nalaze oštre mamuze.
Pijetao rase Ajam dzmani
Reproduktivne karakteristike
Polna zrelost Crne kokoši nastupa nešto kasnije, obično sa 20-24 nedjelje starosti. Nije naročita nosilja, snese svega 80 komada za 365 dana, u prosjeku, sa variranjima koja idu do 10 koamda. Najčešće nesu 20-30 komada nakon čega slijedi pauza. Boja ljuski jajeta nije crne već svijetlo braon boje.
Za dobru oplođenost, preporučuje se jedan pijetao na 10 koka.
»Rasa je potpuno crna zahvaljujući prekomjernoj pigmentaciji tkiva, koja je uzrokovana genetskim stanjem koje nosi naziv fibromelanoza. Na taj način dolazi do prekomjernog deponovanja pigmenta melanina u tkivima poput mišića i kostiju, ali i unutrašnjih organa ove ptice.«
Životni vijek i temperament
Ove ptice žive u prosjeku 6-8 godina, a nekada i više (u napribližnijim uslovima svog postanka – Java- – živjeće znatno više nego na primjer na svjeverozapadu Evrope). Radi se o živini koja je prilično mirna, naročito koke, dok pijetlovi mogu biti nešto agresivniji u odbrani svog jata. Pošto dolaze iz tople indonežanske klime, veoma su otporne prema visokim temperaturama, dok im u hladnjim periodima godine treba omogućiti topli živinarnik, bez promaje i bez štetnih gasova. Tokom dana, pjetlovi su nešto bučniji sa jasnim oglašavanjem, dok su koke veoma tihe. Znatiželjna je i aktivna rasa, koja sama sebi traži hranu, a nije sklona ležanju na jajima. Zbog toga se preporučuje korišćenje inkubatora prilikom valjanja pilića.
Ova rasa ima dobro izraženu sposobnost letenja i sklona je istoj tokom dana. Zbog navedene osobine, dobro se pokazala u izbjegavanju predatora u ekstenzivnim uslovima držanja (lisice, kune, šakali, psi lutalice).
Pile (Ayam Cemani)
Tjelesne osobine
Ptica je srednje velika, sa dobro razvijenim batacima, koji su mišićavi i dobro obrasli crnim perjem. Rep je dosta veliki, naročito kod pjetlova, sa dugačkim repnim perjem. Noge su crne, dugačke sa po četiri prsta na svakoj nozi. Krijesta je kod pjetlova dobro izražena, sa najčešće 7 zubaca. Kod koka je znatno manja, sa 3-4 zubca. Podušnjaci su kod pjetlova dobro izraženi, crne boje, dok su kod koka slabije izraženi, takođe crne boje.
Ishrana
Ishrana koka se ne razlikuje bitno od ostalih rasa. Optimalan odnos proteina, ugljenih hidrata i masti je potreban kako bi se maksimizirala proizvodnja, te obezbijedilo zdravlje jedinki. Sadržaj proteina u smješi variraće u zavisnosti od sistema proizvodnje i načina držanja. Generalno se smatra da smješa od 18-19% proteina udovoljava zahtjevima ove rase. Može ići i više i manje, u zavisnoti za koje se svrhe i u kakvim uslovima koke drže. Pilićima treba obezbijediti hranu bogatiju proteinima, kompletnu smjepu koncentrata za pilad.
Vodu je najbolje da stalno imaju na raspolaganju. Ona mora biti čista, i hemijski i mikrobiološki, ujednačene temeprature.
Bolesti Ajam Dzmani kokoši
Pošto se radi o veoma otrpornoj rasi, rijetko je prisutno neko oboljenje. Svakako treba pratiti zdravstveni status ptica i po potrebi reagovati. Perje treba da je sjajno dobro prileglo uz tijelo. Oči biste, bez bilo kakvih iscjedaka. Takođe isjedak iz usta ne smije se tolerisati. Ponašanje i pilića i odraslih jedniki mora biti skladno, oni moraju pokazivati znake radoznalosti, veselosti, bez potištenog ponašanja i nevoljnosti.
Postoji nekoliko simptoma po kojima odgajivači mogu otkriti da nešto nije u redu sa njihovim kokama. Tako na primjer, podignute ljuske na nogama mogu biti znak prisustva ljuskavih grinja. Ili na primjer dahtanje živine ukazuje na probleme sa crvima.
Još jedna važna mjera koju nikada ne treba zaboravljati jeste sprovođenje karantina na novonabavljenim životinjama. Na ovaj način se sprečava unošenje neke nove bolesti na farmu živine.
