Kabasta hraniva su nezamjenljiva kod preživara
Voluminozna hraniva su neizostavna u ishrani preživara a u nekim sistemima ali i u nekim kriznim situacijama – hraniva čija se održivost pokazala kao najbolja. A sijeno koje je u žargonskom smislu najprostije hranivo, hranivo koje se najjednostavnije i najjeftinije sprema od svih drugih i dan danas je najzastupljenije kod crnogorskih farmera.
Aflatoksini su neizostavan pratilac loše proizvodnje
Toksini bilo koje vrste uticaće na proizvodne cikluse na farmi. To će se odraziti na reproduktivno i produktivno stanje životinje. One će biti manje ili više pogođene u zavisnosti od vrste i rase kojoj pripadaju, svoje tjelesne kondicije i zdravstvenog statusa, i ono što je najvažnije od koncentracije toksina u hranivu.
Kada se radi o aflatoksinima njihova je negativna uloga koju imaju na farmske životinje dosta dobro istražena i dokumentovana. I tu ćemo se zadržati.
Ima li aflatoksina u sijenu?
Odgovor nije jednostavan. Prvo i najvažnije jeste da jedino organizovana paša neće dovesti do mikotoksikoza. Sve ostalo odnosno sva ostala hraniva pogodno su tle za razvoj aflatoksina kao i razvoj mikotoksikoza tačnije aflatoksikoza kod domaćih životinja.
Sijeno je hranivo koje je podložno kontaminaciji aflatoksinima, međutim to ne znači da će se uvijek i detektovati. Tako da ono može sadržati izuzetno niske koncentracije ovog mikotoksina i to je najčešći slučaj njihovog pronalaska u sijenu. Rijetko se mogu otkriti veće koncentracije koje su i dalje manje od onih u koncentrovanim hranivima, a ponekad koncentracije u sijenu mogu biti izjednačene ili vrlo rijetko da premašuju žitarice po tom pitanju.
Reproduktivni organi biljaka najpogodnije su tle za razvoj mikotoksina
Razloge za najveće koncentracije aflatoksina među žitaricama treba tražiti u tome što su za razvoj ove grupe toksina najpogodnije mjesto reproduktivni organi biljaka (zrnevlje žitarica).
Zbog čega neko sijeno ima veći a neko manji sadržaj aflatoksina?
Ni ovdje odgovor nije jednostavan ali svaka operacija koja stvara sijeno lošeg kvaliteta – operacija je koja je svijetla tačka za kasniji razvoj mikotoksina a samim tim i aflatoksina. To znači da sijeno koje ima visok sadržaj vlage, zemlje ili neke druge nečistoće, ostatke koji su prethodno kontaminirani (na primjer zrnevlje kontaminirano aflatoksinima) i sl. ima veći potencijal da se razvije u, sa ove tačke gledišta, sijeno neupotrebljivo za stoku.
Nisu samo operacije te koje mogu nanijeti štetu. Postoje i fakori okoline koji imaju direktan uticaj na razvoj ove gljivice. Može se reći da su oni primarni uzrok pojave aflatoksina a sve ostalo što slijedi (kao što su operacije travnom masom i sijenom) nešto što može pogoršati ali i poboljšati potencijalno već loše stanje sa sijenom.
Faktori okoline koji imaju presudan uticaj na pojavu i razvoj gljivice odgovorne za direktanu produkciju aflatoksina su temperatura i vlažnost okoline.
Jedno italijansko istraživanje rađeno u južnoj pokrajini te zemlje, izvijestilo je da je sadržaj aflatoksina u sijenu prelazio granicu EU standarda u svega 6% svih uzoraka. Taj sadržaj, iako blago iznad standarda, manji je od onih prisutnih u većini žitarica.
Na kraju ostaje nada da će se stočarstvo prvashodno bazirati na upotrebi voluminozne stočne hrane, paše kada je to god moguće a sijena kada je to nemoguće. Izgleda da se na sve prednosti kabastih (voluminoznih) hraniva u odnosu na koncentrovana dodaje još jedna – zanemarljiva kontaminacija aflatoksinima inače kancerogenim tvarima.
