Kabasta hraniva su nezamjenljiva kod preživara
Voluminozna hraniva su neizostavna u ishrani preživara a u nekim sistemima ali i u nekim kriznim situacijama – hraniva čija se održivost pokazala kao najbolja. A sijeno koje je u žargonskom smislu najprostije hranivo, hranivo koje se najjednostavnije i najjeftinije sprema od svih drugih i dan danas je najzastupljenije kod crnogorskih farmera.
Aflatoksini su neizostavan pratilac loše proizvodnje
Toksini bilo koje vrste uticaće na proizvodne cikluse na farmi. To će se odraziti na reproduktivno i produktivno stanje životinje. One će biti manje ili više pogođene u zavisnosti od vrste i rase kojoj pripadaju, svoje tjelesne kondicije i zdravstvenog statusa, i ono što je najvažnije od koncentracije toksina u hranivu.
Kada se radi o aflatoksinima njihova je negativna uloga koju imaju na farmske životinje dosta dobro istražena i dokumentovana. I tu ćemo se zadržati.
Ima li aflatoksina u sijenu?
Odgovor nije jednostavan. Prvo i najvažnije jeste da jedino organizovana paša neće dovesti do mikotoksikoza. Sve ostalo odnosno sva ostala hraniva pogodno su tle za razvoj aflatoksina kao i razvoj mikotoksikoza tačnije aflatoksikoza kod domaćih životinja.
Sijeno je hranivo koje je podložno kontaminaciji aflatoksinima, međutim to ne znači da će se uvijek i detektovati. Tako da ono može sadržati izuzetno niske koncentracije ovog mikotoksina i to je najčešći slučaj njihovog pronalaska u sijenu. Rijetko se mogu otkriti veće koncentracije koje su i dalje manje od onih u koncentrovanim hranivima, a ponekad koncentracije u sijenu mogu biti izjednačene ili vrlo rijetko da premašuju žitarice po tom pitanju.
Razloge za najveće koncentracije aflatoksina među žitaricama treba tražiti u tome što su za razvoj ove grupe toksina najpogodnije mjesto reproduktivni organi biljaka (zrnevlje žitarica).
Zbog čega neko sijeno ima veći a neko manji sadržaj aflatoksina?
Ni ovdje odgovor nije jednostavan ali svaka operacija koja stvara sijeno lošeg kvaliteta – operacija je koja je svijetla tačka za kasniji razvoj mikotoksina a samim tim i aflatoksina. To znači da sijeno koje ima visok sadržaj vlage, zemlje ili neke druge nečistoće, ostatke koji su prethodno kontaminirani (na primjer zrnevlje kontaminirano aflatoksinima) i sl. ima veći potencijal da se razvije u, sa ove tačke gledišta, sijeno neupotrebljivo za stoku.
Nisu samo operacije te koje mogu nanijeti štetu. Postoje i fakori okoline koji imaju direktan uticaj na razvoj ove gljivice. Može se reći da su oni primarni uzrok pojave aflatoksina a sve ostalo što slijedi (kao što su operacije travnom masom i sijenom) nešto što može pogoršati ali i poboljšati potencijalno već loše stanje sa sijenom.
Faktori okoline koji imaju presudan uticaj na pojavu i razvoj gljivice odgovorne za direktanu produkciju aflatoksina su temperatura i vlažnost okoline.
Jedno italijansko istraživanje rađeno u južnoj pokrajini te zemlje, izvijestilo je da je sadržaj aflatoksina u sijenu prelazio granicu EU standarda u svega 6% svih uzoraka. Taj sadržaj, iako blago iznad standarda, manji je od onih prisutnih u većini žitarica.
Na kraju ostaje nada da će se stočarstvo prvashodno bazirati na upotrebi voluminozne stočne hrane, paše kada je to god moguće a sijena kada je to nemoguće. Izgleda da se na sve prednosti kabastih (voluminoznih) hraniva u odnosu na koncentrovana dodaje još jedna – zanemarljiva kontaminacija aflatoksinima inače kancerogenim tvarima.