Držanje domaćih životinja regulisano je brojnim zakonima gdje se držalac životinje obavezuje, da će između ostalog, poštovati dobrobit uzgajanih životinja. Dobrobit je pojam koji se često pominje i koji sve više dobija na značenju, kao jedna od karika u stočarskoj proizvodnji. Dobrobit je u direktnoj vezi sa načinom držanja životinja, njihovom ishranom, njegom i naposletku klanjem. Svi navedeni postupci regulisani su ne samo određenim pravilnicima nego i zakonima država u kojoj se uzgajaju domaće životinje.
Kroz primjenu načela dobre poljoprivredne prakse moguće je značajno poboljšati dobrobit životinja. Načela dobre poljoprivredne praske u oblasti dobrobiti životinja odnose se na:
- obezbjeđenje ispoljavanja normalnih fizioloških oblika ponašanja;
- zaštititu životinja od stresa, bola, povreda i bolesti;
- zaštitu od nepovoljnih vremenskih prilika i buke;
- izbjegavanje predugog transporta i izlaganja na stočnim pijacama i
- obezbjeđenje adekvatne količine hrane i vode.
Normalno ispoljavanje fizioloških oblika ponašanja
Svaka životinja ima svoje potrebe i zahtjeve koji se razlikuju između različitih vrsta, ali i u okviru iste vrste.
Te potrebe odnose se na: potrebe za kretanjem i određenom površinom u zatvorenim sistemima i socijalnim kontaktom.
Najbolji način držanja domaćih životinja je slobodan sistem, gdje se životinja po volji kreće i traži sebi hranu, na pašnjacima ili livadama. Takavim načinom ishrane poboljšava se cjelokupno zdravlje životinje i utiče na mnoge druge segmente dobrobiti.
Ilustracija/foto: Pixabay
Današnji sistem držanja je najčešće zatvoren, gdje je životinjama onemogućen pristup zelenoj travi, suncu, pa i svježem vazduhu. Zbog toga je bilo neophodno utvrditi minimalne površine prostora po grlu/kljunu kako bi se očuvala njihova dobrobit. Površine potrebnog prostora u zatvorenom date su u tabeli 1.
Tabela 1.
| Vrsta životinje |
m2 po grlu |
| Ovce, ovnovi i koze |
1,7 |
| Ostale kategorije ovaca i koza |
10 m2 po UG* |
| Krave |
10 |
| Bikovi u tovu (boksevi) |
2,5 |
| Telad (do 150; 150-220; preko 220 kg) |
1,5; -1,6; -1,8 |
| Krmače |
2,03-2,45* |
| Suprasne nazimice |
1,48-1,80 |
|
Prasad do 10 kg 10 do 20 kg 20 do 30 kg 30 do 50 kg 50 do 85 kg 85 do 110 kg 110 + kg |
0,15 0,20 0,30 0,40 0,55 0,65 1,00 |
| Nerastovi |
6,00 |
| Koke nosilje (klasični, odnosno obogaćeni kavezi) |
550 cm2, odnosno 750 cm2 |
| Brojleri kokoši |
max. 33 kg/m2 |
*UG – uslovno grlo; *u zavisnosti od veličine grupe u kojoj se drže; max. – maksimalno
Zaštita životinja od bola stresa, povreda i bolesti
Životinje treba uzgajati na način da se pojava fizičkih povreda i bolesti smanji na najmanju moguću mjeru, kroz primjenu načela dobre poljoprivredne prakse, što je regulisano Zakonom o zaštiti dobrobiti životinja (“Sl. List CG” br. 14/08).
Zaštita životinja od nepovoljnih vremenskih prilika i buke
Ilustracija/foto: Pixabay
Izvori buke mogu biti putevi, ali takođe vazdušni ili neki drugi oblik saobraćaja. Blizina većih naseljenih centara takođe može biti značajan izvor buke. Bilo kako bilo, bez obzira od koje je vrste, buka uzrokuje stres kod domaćih životinja i na taj način smanjuje njihovu dobrobit. Domaće životinje su naročito osjetljive na jaku, stalnu i iznenadnu buku.
Od vremenskih nepogoda treba istaći jaku kišu, grmljavinu i kombinaciju vjetra i kiše, zbog čega se treba pridržavati osnovnih načela smještaja domaćih životinja (sklanjanje životinja na suvo, udobno i sigurno mjesto).
Izbjegavanje predugog transporta
Transport životinja, iako neizbježan, jako je nepoželjan sa strane dobrobiti. Životinje u toku transporta trpe različite vrste stresora koji se ispoljavaju kroz smanjenje tjelesne mase, krvne podlive, smanjenje sadržaja glikogena u mišićima (što se kasnije odražava na kvalitet samog mesa), pa čak i uginućem, ukoliko je transport neuslovan i previše dug.
U životinje nepodesne za transport spadaju:
- životinje koje su preko 90% vremena gravidne;
- životinje tek porođene kao i one mlade životinje kojima nije otpala pupčana vrpca i
- bolesne životinje takođe ne treba prevoziti, osim u slučaju kada je transport organizovan u službi zaštite njihovog zdravlja.
Obezbjeđenje adekvatne količine hrane i vode
Pravilna hrana i način ishrane domaćih životinja još je jedan od načela dobrobiti, kojemu se u biti i najviše poklanja pažnje. To nije slučajno jer životinja koja gladuje ili dehidrira podložna je različitim, negativnim, uticajima spoljašnje sredine kao što su: infekcije, bolesti i drugi različiti metabolički poremećaji. Neuhranjena životinja takođe ne može normalno da ispoljava svoje ponašanje.
Kvalitetna hrana jeste ona u kojoj su kritične granice pojedinih nepoželjnih elemenata u skladu sa pravilnikom koji isti reguliše (Pravilnik o maksimalno dozvoljenim količinama nepoželjnih materija u hrani za životinje), a način ishrane treba biti takav da životinja u svako doba dana i noći bude obezbijeđena hranljivim i nehranljivim materijama, što se postiže adekvatnim rasporedom obroka.
Dobrobit životinja nije samo važna sama po sebi, već njena važnost proističe i iz toga što može podosta uticati na jedan drugi, farmerima bliži termin – ekonomiju.
