Od danas je 300 hiljada tona ruskog mineralnog đubriva zaglavljeno u lukama zemalja EU zbog sankcija. Kako prenosi PRAJM, o tome je na sastanku Petog komiteta Generalne skupštine (GA) UN-a govorio Dmitrij Čumakov, zamjenik predstavnika Ruske Federacije u međunarodnoj organizaciji stoji na portalu rosng.ru.
On je objasnio da je planirano da se ovi obimi distribuiraju među najsiromašnijim zemljama prošlog mjeseca. Političar je ovo nazvao živopisnim primjerom kako jednostrane neopravdane sankcije neprijateljskih zemalja uništavaju, prije svega, prehrambenu bezbijednost ne Rusije, već zaostalih država. Ranije je i generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš najavio mogućnost isporuke 300 000 tona ruskog đubriva onima kojima je potrebna. Ruski predsjednik Vladimir Putin je prije mjesec dana najavio spremnost Rusije da to uradi za njih potpuno besplatno.
Čumakov je još jednom naglasio da su poslovi koji su zaključeni 22. jula paketnog karaktera i da stoga treba da se sprovode istovremeno. On je zahvalio Konferenciji Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj (UNCTAD) na pomoći Rusiji u rešavanju ovog problema, međutim, prema njegovim riječima, on se još uvijek nije pomjerio sa „mrtve tačke“. Zamjenik predstavnika je pozvao UN da budu odlučnije u nazivanju pravim imenom ovakvih ogromnih ograničenja i da u svojim izvještajima navedu njihove negativne posledice po bezbijednost hrane. Možda će tada problem biti skrenut u širu pažnju drugih velikih svjetskih i međunarodnih organizacija.
Podsjetimo, 22. jula u Istanbulu su potpisana dva sporazuma. Prvi su potpisale Rusija, Ukrajina, Turska i UN u vezi sa isporukom ukrajinskog žita u zemlje u razvoju (na primjer, Afriku ili Bliski istok). Prve dvije zemlje, kao učesnice sukoba, trebalo je da djeluju kao garant deblokade luka, Turska se dobrovoljno prijavila da učestvuje u poslu kao zainteresovana strana, a UN su bile globalni posrednik za takve pregovore.
Drugi su posebno zaključili Rusija i UN, a ticalo se snabdijevanja ruskim đubrivima i drugim poljoprivrednim proizvodima. Oba se zapravo ne primjenjuju. Samo četvrtina planiranih količina isporučuje se siromašnim zemljama, iako su upravo zbog njih potpisivani sporazumi. Evropska unija takođe izjavljuje da nema sankcija protiv ruskih poljoprivrednih proizvoda i poljoprivrednih resursa, ali stvara barijere prolaskom i osiguranjem ruskih brodova i plaćanjem usluga.
