Profesor Slavko Mijović je rođen 24.10.1954 u Golubovcima, u poljoprivrednoj porodici. Poljoprivredni fakultet, smjer vinogradarstvo i voćarstvo upisao je 1976. godine u Novom Sadu i isti završio 1980. godine. Iste godine na istom fakultetu, upisuje postdiplomske studije na smjeru za vinogradarstvo, gdje i magistrira 1986. godine. Po završetku fakulteta 1980. godine, zasniva radni odnos u R.O. „Plantaže“ kao pripravnik u vinogradarskoj proizvodnji. Tu je proveo 3 godine, a zatim nakon odsluženja vojnog roka, počinje da radi na Agroekonomskom institutu, gdje je kao saradnik učestvovao u više projekata iz oblasti vinogradarstva. 1986. godine prelazi u Poljoprivredni institut, gdje je radio kao saradnik. Bio je rukovodilac na većem broju projekata iz oblasti vinogradarstva i učestvovao na mnogim kongresima i simpozijumima u zemlji i inostranstvu. Tromjesečnu specijalizaciju iz oblasti ishrane u vinogradarstvu obavio je 1986. godine u Odesi, tadašnjem SSSR-u. Učestvovao je na više međunarodnih projekata u Bugarskoj kao rukovodilac projekta ili član istraživačkog tima. Dobro govori i ruski jezik. Na Univerzitetu Crne Gore je prošao sve izborne procedure, od višeg istraživača do naučnog savjetnika. Biran je u zvanje docenta 1993. godine na Univerzitetu u Kragujevcu, a iste godine počinje da predaje predmet Opšte vinogradarstvo, na Agroekonomskom fakultetu u Čačku. Bio je pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u četvorogodišnjem mandatu, zatim pomoćnik direktora za razvoj na Biotehničkom institutu i dugogodišnji rukovodilac Centra za vinogradarstvo, voćarstvo i vinarstvo. Trenutno je Profesor na predmetima Opšte i Posebno vinogradarstvo, a na magistarskim studijama predaje Ampelografiju i Rasadničku proizvodnju u vinogradarstvu. Takođe predaje i na primijenjenim studijama u Baru na izbornim predmetima Vinogradarstvo i Proizvodnja loznih kalemova. Kao autor ili koautor objavio je više od 100 naučnih radova, a kao koautor jednu knjigu i dva praktikuma.

Pored toga što vaše veliko znanje dijelite sa studentima, da li vas poljoprivrednici ili hobi proizvođači kontaktiraju u cilju dobijanja savjeta?

– Da, svakako me  kontaktira veliki broj većih poljoprivrednih proizvođača, kao i onih kako vi kažete hobi proizvođača. Bio sam rukovodilac mnogih većih vinogradarskih i voćarskih zasada počev od firme „Ravil“ sa Cetinja koja je podigla oko 30.000 čokota sorte vranac, kaberne sovinjon(cabernet sauvignon) , merlo(merlot) i marselan u Zagaraču kod  Danilovgrada, zatim 10.000 čokota bijelih vinskih sorti u Građanima, sorte krstač, šardone (chardonnay) i morave. Tim projektom sam rukovodio od sadnje do stupanja u rod tj. četiri godine. Pored toga rukovodio sam projektom podizanja 6.000 čokota vinove loze sorte vranac, vlasnika firme „Kips“ gdje je podignut vinograd na Medunu u Kučima. Zatim podizanje vinograda firme „Gold“ Mahala-Zeta gdje je podignut vinograd od 8.000 čokota crnih vinskih sorti. Takođe i kod firme “Montenegro petrol” gdje je posađeno 1ha oraha, 1ha lješnika, 5ha masline i 1ha vinove loze sorte vranac, petit verdo (petit verdot) i marselan.Trenutno radim na podizanju vinograda, vlasnika Veska Vujačića u Golubovcima površine 1ha ili 9.000 čokota vranca. Od jeseni biću rukovodilac zasada dunje, šljive i kruške vlasnika Petra Savića iz Podgorice u mjestu Ćurilac. Treba napomenuti da su na svim ovim prijektima bili angažovani mr Saša Ilić kao mladi saradnik i Vojislav Popović  kao student apsolvent.

Što se tiče hobi proizvođača, rado dajem savjete i izlazim na teren svakome ko mi se obrati za pomoć , jer mi to pričinjava zadovoljstvo da pomognem drugome.

Koji su to zahtjevi sa kojima se najčešće susrijećete?

– Zahtjevi su razni počev od same sadnje, rezidbe, prskanja, đubrenja itd.

S obzirom da ste Profesor na fakultetu, možete li nam reći koliko su studenti zainteresovani za bavljenje ovim poslom, i da li imaju želju da pokrenu sopstvenu proizvodnju?

–  Nažalost studenti koji upisuju Biotehnički fakultet dolaze iz raznih stručnih škola, gimnazije, ekonomske, medicinske, tehničkih škola i dr. Mogu reći da je mali broj zainteresovan, i te mlade kolege smatraju da sa poljoprivrednog fakulteta treba raditi odmah u kancelariji, što za njih nije dobro jer svako od njih treba da prođe proizvodnju i nauči zanat. Pored toga poljoprivredu treba voljeti i uživati u njoj, treba napomenuti  da ja uživam u poljoprivredi naročito  kada vidim neki zasad bilo vinogradarski, voćarski i povrtarski.

Vaše višegodišnje znanje ste primijenili u sopstvenoj proizvodnji, da li nam možete reći šta sve gajite i na kojim površinama?

– Imam 2 ha pod zasadima voća: kruške, dunje, višnje, japanske jabuke i kivija , zatim  0,5 ha loze vranac, petit verdo(petit verdot) i marselan. Zadovoljstvo mi je biti u vinogradu ili voćnjaku uz pomoć svoje supruge i sina, i svima nama to predstavlja rekreaciju i izlazak na čist vazduh.

Sa kojom ste voćnom vrstom najviše zadovoljni u vašoj proizvodnji, i koliko ste zadovoljni sa cijenama na domaćem tržištu?

– Zadovoljan sam sa svim voćnim vrstama i sortama vinove loze, ali  bih izdvojio sortu kruške Karmen i te sorte imam 1500 stabala u gustom sklopu.

Što se tiče cijene takođe sam zadovoljan, jer su cijene ovih poljoprivrednih kultura mnogo veće nego u zemljama okruženja, a i Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore iz godine u godinu daje sve veće subvencije, kako u vinogradarstvu, voćarstvu tako i ostalim granama poljoprivrede.

Možete li nam reći nešto o sortama vinove loze u vašem vinogradu i zbog čega ste se baš odlučili za njih?

– Kao što sam rekao dominantna je naša autohtona sorta vranac, a pored nje imam sortu petit verdo (petit verdot) i marselan koje nakupljaju mnogo šećera i služe kao popravka šećera vrancu, a osim toga daju fini buket i aromu vina. Zemljište u mojim zasadima nije pjeskovito nego humusno, i vranac na takvom zemljištu ne može nakupiti mnogo šećera, kao na Ćemovskom polju ili na pjeskovitim zemljištima. Ove dvije sorte kompezuju sadržaj šećera, na taj način što vršim kupažu sa vrancem, i zbog toga sam se odlučio da sadim ove dvije sorte.

Vranac koji je najviše zastupljen u Crnoj Gori, kako je nastao i kada? Zašto je Crnogorsko vinogorje toliko posebno?

– Vranac je naša autohtona sorta, na kojoj je radio čuveni crnogorski vinogradar  Akademik dr Marko Ulićević, koji je i stvorio ovu sortu i sa zadovoljstvom mogu reći da sam ja bio njegov saradnik ili asistent i sve što sam naučio iz oblasti vinogradarstva, bila je zasluga pokojnog akademika Ulićevića.

Crnogorsko vinogorje je posebno zbog zemljišta, klime, blagih temperatura u toku zime, mnogo sunčanih dana u toku vegetacije i drugih klimatskih karakteristika Crne Gore. Zbog toga su vina iz Crne Gore visokokvalitetna. Što se tiče stonog grožđa, zahvaljujući klimatskim karakteristikama, kod nas se uspješno gaje sorte, kardinal, ribijer, viktorija, rozaklija i dr. Stono grožđe iz Crne Gore se prodaje u svim zemljama okruženja.

Koliko je važno očuvati autohtone sorte voća i vinove loze? Koliko su one zastupljene Crnoj Gori?

– Mnogo je važno sačuvati sorte vinove loze koje su stvorene u Crnoj Gori, kao i autohtone sorte. Nažalost to se danas u Crnoj Gori slabo čuva, iz razloga jer na rukovodećim mjestima dolaze ljudi koji nisu bliski tim oblastima i teško ih je ubijediti da se za te stvari mora imati novca i da na tim poslovima treba da rade stručnjaci iz oblasti voćarstva i vinogradarstva a ne drugih profesija.

Naš fakultet je stvorio 20 sorti vinove loze, pod rukovodstvom Akademika Marka Ulićevića, prof. dr. Ljubomira Pejovića i prof. dr. Slavka Mijovića. Nadam se da će rukovodstvo našeg fakulteta početi da umnožava ove sorte jer slobodno mogu reći da je ovo blago Crne Gore, jer je stvaranje ovih sorti trajalo 20 godina, a iste su prestale da se umnožavaju prije 12 godina.

Da li postoji plan zaštite autohtonih sorti i da li se u Crnoj Gori može očekivati da napravimo brend u bliskoj budućnosti, ako imamo u vidu porast trenda potražnje za konzumacijom autohtonih proizvoda bilo iz domena biljne ili stočarske proizvodnje?

– Nadam se da će Biotehnički fakultet sačuvati autohtone sorte vinove loze i 20 novih sorti kao što su vrani vranac, julska rozaklija, gorica, ribnica, lješkopoljka i ostale. Što se tiče voćarstva i stočarstva, s obirom da to nije moj uži fah, o tome će reći kolege iz tih oblasti  kada budu imali priliku.

Kako komentarišete prošlu godinu, s obzirom da su mnogi voćari i vinogradari imali većih problema sa vremenskim prilikama a samim tim i bolestima? Kakva su vaša očekivanja u ovoj godini?

– S obzirom u da su u prošloj godini bile nepovoljne vremenske prilike, mnogi vinogradari i voćari nisu na vrijeme vršili određena tretiranja i zaštitu, pa je samim tim bio veći nalet bolesti.

Povoljne vremenske prilike u ovoj godini daju nadu što se sada vidi na zasadima vinove loze i voćaka, prinosi su veoma dobri i samo se treba nastaviti sa navodnjavanjem.

Koje je vaše mišljenje o pretjeranom tretiranju hemijskim sredstvima voća  i vinove loze?

– Vinova loza i voćne vrste se moraju tretirati sa hemjskim sredstvima, a pretjeranog tretiranja nema, niti može biti ako se poljoprivredni proizvođači pridržavaju karence i uputstva koja pišu na svakom zaštitnom sredstvu.

Koliko Crnogorski poljoprivrednici cijene savjete stručnjaka, i koliko te savjete primjenjuju u praksi?

– Manji Crnogorski poljoprivredni proizvođači, slabije cijene savjete stručnjaka, ali je naša obaveza da im uvijek izađemo u susret, a koliko će oni to primijeniti ostaje na njima.. Veći poljoprivredni proizvođači sa većim površinama, svakako više cijene i angažuju stručno lice, jer neće da rizikuju proizvodnju.

Za kraj da li imate neku poruku za Crnogorske poljoprivrednike, kao  i ljude koji bi željeli da se bave poljoprivredom?

– Savjeti za  Crnogorske poljoprivrednike bi bili da uvijek kontaktiraju stručne ljude, pogotovo one koji su radili u nekoj proizvodnji ili se sami bave sa njom, jer sama teorija bez prakse ne znači puno. Posebno bih naglasio za mlade kolege koji su završili poljoprivredni fakultet ili ga završavaju, da prilikom zaposlenja prođu prvo proizvodnju, jer se tu nauči zanat. Osim toga mogu sami da započnu sopstveni biznis u poljoprivrednoj proizvodnji,  jer od poljoprivrede i poštenog rada može solidno da se živi, a  uz to Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore, pruža sve više povoljnosti za mlade poljoprivredne stručnjake, daje nepovratna sredstva i razne subvencije za ostale poljoprivredne proizvođače. Nije poljoprivreda teška toliko kako pojedini misle, treba uživati u onome čime se čovjek bavi i uspjeh je neminovan.

Pripremio: Vojislav Popović