Primijetili smo posljedice globalnog zagrijavanja i ubrzanog rasta prosječne godišnje temperature na našu planetu i negativan efekat koji ima na poljoprivrednu proizvodnju, ali još uvijek ne shvatamo dovoljno koliko je važno navodnjavanje za naše poljoprivredne proizvođače.
Zašto je to tako? Nedovoljna svijest o značaju navodnjavanja može biti posljedica toga što živimo u predjelima s polusuvom/umjereno vlažnom klimom, što znači da suša često vlada tokom nekih djelova godine, ali kiša ne dolazi baš kad nam je potrebna. Mnogi proizvođači ne ulažu u sisteme za navodnjavanje zbog visokih troškova, pa se oslanjaju na kišu koja nam pada s neba.
Međutim, da li je investiranje u navodnjavanje zaista neisplativo kada je toliko neophodno?
Globalno zagrijavanje ima veliki uticaj ne samo na temperature već i na raspodjelu padavina. Na štetu domaćih proizvođača, ,,pomoć sa neba’’ sve rjeđe dolazi kad je potrebna pa je stoga neophodno da naše poljoprivrednike informišemo o značaju navodnjavanja. Određeni broj kultura (pogotovo ratarskih) ima veliku toleranciju na manjak vode zbog razvijenog korjenovog sistema, ali čak i te kulture u određenim feno fazama imaju potrebu za vodom. Za razliku od njih, ostale kulture, a pogotovo povrtarske i voćarske, vodu zahtijevaju gotovo u cijeloj sezoni, što može predstavljati izazov.
Crna Gora je zemlja bogata vodama, kako otvorenim tako i podzemnim, i zbog toga ima velike mogućnosti i značajan potencijal da svoju poljoprivrednu proizvodnju podigne na viši nivo. Podizanje sistema za navodnjavanje nije trošak, već ulaganje, i nije mogućnost, nego potreba. Ne kaže se bez razloga da je voda izvor života i to je nešto što zaista treba što prije doslovce da shvatimo. Gledajući sa ekonomskog aspekta, navodnjavanje direktno utiče na povećanje prinosa, sigurniji prinos, kvalitetniji plod, ali i na brži i sigurniji rast same biljke.
Sa druge strane, i upotreba mašina koje zalivaju parcele zahtijeva potrošnju energije pa se obučavanjem farmera da pravilno koriste vodni resurs omogućava i znatno smanjenje troškova. Osim vode, veoma bitan resurs za proizvodnju jeste i zemlja (zemljište), koja zahtijeva posebnu brigu i tretman s obzirom na to da bez nje ne bi bilo ni plodova i hrane, a samim tim ni nas. Voda i zemlja rade na istom zadatku a to je da svim živim bićima podare hranu, a samim tim i život. Zbog svega navedenog, navodnjavanje postaje neophodnost i imperativ, i samo sa njim možemo da stanemo rame uz rame sa najvećim svjetskim proizvođačima. Ipak, potrebno je biti obazriv iz razloga što, u nekim rjeđim slučajevima, prekomjerno navodnjavanje može imati i negtivan uticaj na zemljište. Prekomjernim navodnjavanjem hranljive materije se mogu potisnuti u niže slojeve zemljišta gdje su nepristupačne za biljke i stoga je od izuzetne važnosti pravilno obučiti poljoprivrednike da optimalno koriste sisteme i raspoložive resurse. Korišćenjem preciznih sistema za navodnjavanje i obučavanjem proizvođača ovaj rizik gotovo nestaje.
U zavisnosti od kulture koja se gaji i od površine na kojoj se gaji potrebno je naći odgovarajući sistem za potrebe proizvođača. Sistemi mogu biti: sistem kap po kap, Centar pivot/Linear/Rendžer i Tifoni. Svaki od navedenih sistema može biti izuzetno precizan ukoliko se njim pravilno rukuje Uzimajući u obzir sve navedeno, možemo zaključiti da je neophodno podići svijest o značaju navodnjavanja u poljoprivrednoj proizvodnji, posebno u uslovima globalnog zagrijavanja i promjene klime. Ulaganje u sisteme za navodnjavanje je neophodno i isplativo, jer povećava prinose, kvalitet i sigurnost proizvodnje, a istovremeno doprinosi održivosti poljoprivrede.
Važno je naglasiti da navodnjavanje treba sprovoditi u skladu sa principima održivog korišćenja vode, kako bi se izbjegle negativne posljedice po životnu sredinu i poljoprivrednu proizvodnju.