Proizvodnja kvalitetnog grožđa i visokokvalitetnog vina tipičnog za određeno vinogradarsko područje, temelji se na ekološkim, odnosno abiotičkim i antropogenim faktorima terroir-a. Ovaj proces započinje optimalnim korišćenjem zemljišta, a sve u skladu s konkretnim, odnosno lokalnim uslovima sredine. Budući da je vinova loza višegodišnja, dugovječna biljka, optimalno korišćenje zemljišta u vinogradarstvu je posebno važno u cilju dobijanja stabilnih prinosa i grožđa odgovarajućeg kvaliteta. S obzirom na to da ova plemenita biljka razvija moćan korjenov sistem, zemljišnim uslovima mora se pristupiti planski. Iz tog razloga, pri podizanju vinograda, veoma je važno optimizovati sve neophodne uslove uređenja zemljišta za gajenje, počevši od drenaže zemljišta, đubrenja, protiverozionih mjera, kalcizacije, pa sve do izbora odgovarajuće sorte i (često zaboravljene) podloge vinove loze. Izbor lozne podloge, zajedno sa sortom vinove loze kao antropogenog faktora terroir-a, zasniva se na konkretnim karakteristikama abiotičkih faktora terroir-a vinogradarskih mikropodručja, agrobiološkim svojstvima nakalemljenih sorti i drugim ljudskim faktorima uključujući i zahtjeve tržišta. Lozne podloge su osnov i za prilagođavanje, dugovječnost i opstanak neke sorte plemenite loze u određenom vinogradarskom području ili na konkretnom lokalitetu.
Kada govorimo o pH zemljišta zbog velikog značaja ovog parametra, danas je teško zamisliti da bilo koji proizvođač ne poznaje pH zemljišta na kome gaji svoje poljoprivredne kulture. Kiselost zemljišta (pH vrijeednost) dvojako djeluje na biljke: direktno (uticaj na pH ćelijskog soka) i indirektno (uticaj na pristupačnost biogenih elemenata i mikrobiološku aktivnost u zemljištu). Pristupačnost hranljivih materija biljkama zavisi od reakcije zemljišta. Nedostatak mnogih hranljivih elemenata može se izbjeći ako se pH održava između 6,0 i 7,0. Nedostatak ili višak pojedinih hranljivih elemenata najčešće se javlja kada je pH vrijednost van ovih granica. Reakcija zemljišta je od izuzetnog značaja za pravilnu primjenu đubriva, a od nje zavisi i izbor đubriva, njihove primijenjene doze, usvajanje i dr. Takođe, đubriva mogu promijeniti reakciju zemljišnog rastvora. Niska pH vrijednost (kisela zemljišta) najčešće je prirodna osobina zemljišta i potiče od pH reakcije matičnog supstrata na kome se zemljište obrazovalo. U starijim vinogradima, pH reakcija može biti niža usljed dugotrajne neadekvatne primjene kiselih đubriva, odnosno đubriva kisele reakcije.
Jedan od važnih zemljišnih uslova za uspješno gajenje vinove loze je optimalni sadržaj karbonata u zemljištu. Kako je vinova loza kosmopolitska biljka postoje značajna i poznata vinogradarska područja s karbonatnim zemljišem nastalim na krečnjačkim stijenama, kao što je npr. Burgundija (Bourgogne), Francuska; Monferato (Monferrato), Italija; La Manča (La Mancha), Španija; Paso Robles, Kalifornija,
SAD; itd. Sadržaj karbonata u zemljištu se ne može posmatrati izdvojeno kao parametar kvaliteta, jer je dinamično povezan sa svim ostalim fizičko-hemijskim karakteristikama zemljišta, ali je svakako određujući parametar pri odabiru tolerantnih podloga vinove loze, ukoliko je prisutan u viskom sadržaju. Najčešća posljedica visokog sadržaja karbonata u zemljištu netolerantnih loznih podloga je hloroza lišća vinove loze. Hloroza vinove loze predstavlja fiziološki poremećaj u biljci uzrokovan nedostatkom pojedinih hraniva. Vidljivi simptom stanja hloroze kod vinove loze je pojava blijedo zelene do žute boje na lišću. Ukoliko se simptomi javljaju na mlađem lišću govorimo o nedostatku mikroelemenata: gvožđa, cinka, molibdena i bora, dok se na starijem lišću javljaju simptomi usljed nedostatka magnezijuma. Pored primarnih mogu se pojaviti i sekundarni simptomi, što vizuelnu dijagnozu čini nepouzdanom, pa je hemijska analiza neophodna za utvrđivanje pravog uzroka, posebno u slučaju višestrukih simptoma nedostatka hranljivih materija. Organska materija se sve više označava kao najvažniji sastojak zemljišta jer, pored toga što je izvor hranljivih materija, predstavlja i faktor za očuvanje strukture i plodnosti zemljišta.
Brojne su koristi i uloge organske materije u zemljištu, a neke od važnijih su sledeće:
- izvor azota i drugih hranljivih materija biljkama;
- povećanje dostupnosti vode biljkama u uslovima suše i njeno zadržavanje u slučaju viška i poplava;
- poboljšanje strukture zemljišta i smanjenje ugroženosti zemljišta od erozije i gubitaka;
- očuvanje biodiverziteta i ekoloških usluga zemljišta i još mnogo toga.
Prema tome, zemljište može dati trostruki doprinos u borbi s klimatskim promjenama.
Sadržaj humusa u zemljištu direktno određuje njegovu plodnost. Najveći uticaj na dekompoziciju humusa u zemljištu imaju vlaga, sadržaj kiseonika, pH vrijednost i temperatura zemljišta. Nizak sadržaj humusa u zemljištu direktno utiče na manju: mineralizacionu sposobnost, elastičnost, apsorcionu sposobnost zemljišta, efikasnost i iskoristivost primijenjenih đubriva. Zbog toga, na površinama gdje je uočeno smanjenje njegovog sadržaja, unošenje organskih đubriva, kao i oplemenjivača zemljišta s povećanim sadržajem ugljenika (biougalj), predstavlja neophodnu agrotehničku operaciju. Zemljište ima ključan uticaj na produktivnost vinove loze i kvalitet grožđa. Optimalno korišćenje zemljišta u vinogradarstvu je od velike važnosti za postizanje stabilnih prinosa i visokokvalitetnog grožđa. Pri podizanju vinograda, treba pažljivo pristupiti uređenju zemljišta, uključujući drenažu, đubrenje, protiverozione mjere, kalcizaciju i izbor odgovarajuće sorte i podloge vinove loze.