Trenutni rat između Rusije i Ukrajine donosi jako težak period i to u svakom segmentu. Međutim, obzirom da se na našem blogu bavimo poljoprivredom i dešavanjima vezanim za poljoprivredu, mi ćemo se osvrnuti na problem vezan za izvoz i uvoz namirnica neophodnih za život.
Kriza koja se razvija u Ukrajini uzburkala je tržišta robe i ugrožava globalnu bezbjednost hrane. Neprekidne posljedice pandemije COVID-19 i drugi faktori već su podigli cijene hrane. Loše žetve u Južnoj Americi, snažna globalna potražnja i problem u lancu snabdijevanja smanjili su zalihe žitarica i uljarica, i podigli cijene na najviši nivo od 2011-2013. godine.
Cijene ključnih energetski intenzivnih inputa, kao što su gorivo, đubrivo i pesticidi su takođe na skoro rekordnim nivoima.
Dakle, kriza koja je trenutno zadesila Ukrajinu, utiče i na svjetsko tržište. Činjenica je da će ovakvu situaciju neko iskoristiti radi zarade, a drugi će se boriti za opstanak.
Ruska invazija na Ukrajinu dodatno će poremetiti globalna tržišta, a narušavanjem tržišta prirodnog gasa i đubriva imaće negativne uticaje na proizvođače kada uđu u novu sezonu sadnje. Ovo bi moglo da podstakne ionako visoku inflaciju cijena hrane i da ima ozbiljne posljedice po zemlje uvoznice hrane sa niskim prihodima.
Trenutno, Ukrajina i Rusija zajedno obezbjeđuju svjetski izvoz od približno 30% pšenice, 30% ječma, 20% kukuruza i više od 70% ulja i proizvoda od suncokreta.
Mnoge zemlje uvoznice još više zavise od ovih proizvoda iz Ukrajine i Rusije. Sjeverna Afrika i Bliski istok uvoze preko 50% svojih potreba za žitaricama i veliki dio pšenice i ječma iz Ukrajine i Rusije. Ukrajina je važan dobavljač kukuruza za EU i Kinu, kao i za nekoliko sjevernoafričkih tržišta.
Pod prijetnjom krize je tržište pšenice, koje se godišnje izvozi širom svijeta u količini od preko 200 miliona tona. Ako ovo tržište bude poremećeno, ili ako izvoz iz crnomorskih luka bude potpuno blokiran, prehrambena industrija će biti prinuđena da se okrene drugim regionima u potrazi za žetvom.
Konflikt u Ukrajini prijeti da poremeti trgovinu poljoprivrednim proizvodima u regionu, što bi vjerovatno postavilo nove zahtjeve od SAD-a da proizvode usjeve, poput pšenice, za saveznike u Evropi. Dok bi američki farmeri mogli da vide dodatna tržišta tamo, rastući troškovi za robu bi mogli da utiču na sve, od farmera koji kupuju žito za hranu za životinje do američkih potrošača koji bi na kraju mogli da plate više u supermarketu.
Argentina i Brazil
Argentina i Brazil spadaju u zemlje koje će takođe osjetiti velike posljedice, obzirom da su veliki proizvođači žitarica i veliki potrošači đubriva.
Poljoprivredni proizvođači koji bi mogli da iskoriste porast cijena pšenice i soje, upravo zbog sukoba u Ukrajini, ne mogu se previše nadati zbog suše i ograničavanja uvoza. Argentina je najveći svjetski izvoznik sojinog ulja i sačme, glavni dobavljač pšenice i drugi svjetski izvoznik kukuruza. Zbog ograničenja izvoza ostalo je malo pšenice odobrene za prodaju. Potrebe za domaćom potražnjom su 6 miliona tona, a proizvedeno je 22,1 miliona tona. Žetva pšenice se završila u januaru, ali proizvodnja drugih vrsta žitarica je pogođena sušom još prije 4-5 mjeseci. Dakle, “pogodnosti povećanja cijena zbog vojnog sukoba su vrlo ograničene za Argentinu zbog loše žetve zbog suše”, naveo je Gustavo Idigoras, čelnik CIARA-CEC komore prerađivača i izvoznika žitarica.
Što se tiče Brazila, to je zemlja koja se oslanja na uvoz đubriva. Njen najveći dobavljač je Rusija, a ukupne svoje potrebe iz uvoza ona sačinjava sa 85%.
Prema podacima iz 2021. godine Brazil je kupio oko 40 miliona tona proizvoda od đubriva, što je rekordan iznos. Trenutno, Brazil ima krizu snabdijevanja kalijumom. Smatra se da će sankcije Rusiji i Bjelorusiji ostaviti poljoprivrednike bez dovoljno đubriva.
